...
Tamna noć. Hladno je. Nebo je toliko vedro da se skoro sve zvijezde mogu vidjeti golim okom, kako sijaju, dok mjesec, obasjava ulice svojim punim sjajem, kao da baš noćas želi da pokaže pravi put.
Pravi put?
Da li je ovo pravi put? S ovako malo godina postati ubojica, i zauvijek uprljati svoje ruke krvlju žene koja ne zaslužuje ni da joj se ime spomene?
...
Leo P.O.V.
Navlačim na sebe crne farmerke i crnu majicu kratkih rukava, a preko nje, crnu kožnu jaknu. Odlazim u spavaću sobu, gdje stoji ona, rukom podbočenom ispod brade. Na licu joj vidim tugu i zabrinutost, a strah u njenim plavim očima.
Zašto se boji? Za mene? Ili za svoju porodicu, svoju krv?
"Layla, vrijeme je...", tiho govorim.
Okreće se prema meni, a prije toga rukom vješto briše suzu koja je upravo kliznula niz njen obraz.
"Leo... Čuvaj se, molim te...", polaže dlanove na moje lice, a ruke su joj hladne kao led.
"I ti isto... Molim te, pazi na sebe..."
Par trenutaka je šutala... "Je li se baš moramo držati ovog glupog plana da ja ostajem doma, a da vi idete u nepoznato... Leo, želim s vama!"
Sklopio sam na tren oči. Bože, kako je tvrdoglava... Ovaj smo razgovor obavili najmanje sto puta, ali ona je uporna... Kao da se drži za slamčicu, pa pokušava sad mene da slomi pred sami čin...
"Layla...", rukom milujem njenu kosu, dok me ona pogledom punim molbe gleda. "Pričali smo već o ovome... Ne želim da ideš... Jer ishod ovog svega je nepoznat... A ja, ne bih podnio da ti se nešto desi..."
"A ti?! Šta ako se tebi nešto desi?!", rukama trlja lice, koje je sad već mokro od suza.
"Hej, malena... Ne misli o tome... Ja ću biti dobro. U redu?", povlačim je u svoj zagrljaj.
"Obećaj mi! Obećaj da ćeš mi se vratiti!", opet pogled upire u mene.
"Dajem ti obećanje da ćemo se opet vidjeti. U redu?"
Klimne glavom, a zatim rukama skušlja moju majicu, te glavu zagnjuri u moja prsa, kao da udiše moj miris. Djeluje mi kao da želi da ga sačuva u svojim nosnicama, za slučaj da ga više nikad ne osjeti.
Privijem je još više uz svoje tijelo, jer iskreno, strah me da je ovo zaista zadnji put da ju grlim.
Zatim, rukom podižem njenu bradu, i nakon par minuta samog kontakta očima, strastveno svoje usne stavljam na njene, te se medju nama otimaju poljubci, jedan za drugim.
Kad su nam se usne umorile i zatražile malo vazduha, spustio sam čelo na njeno, i dalje teško dišući, držeći oči sklopljene.
"Layla, volim te!"
"Volim i ja tebe, Leo."
Poljubio sam ju u čelo i krenuo prema vratima, a na samom izlazu sam se još jednom osvrnuo prema njoj, koja je u suzama stojala, kao skamenjena.
Još sam jedino čuo njene riječi "Čuvaj se!", i zatvorio vrata stana.
Layla, voljet ću te vječno...
...
21:00 h
Noć je bila jebeno hladna, osjetio sam to upravo sad dok koračam prema tvrtki. Ušao sam u Harryjevu kancelariju, koja je na sve ličila, samo ne na to.
Na njegovom radnom stolu nije bilo ni laptopa, niti silnih papira kao obično, već naoružanje. Sve je djelovalo kao neka izložba ili sajam pištolja.
"Oh, stigao si...", Harry je progovorio, a ja sam ga jedva uočio u tom crnom mraku, u kojem je još on stojao u crnoj odjeći. Poznao sam ga jedino po svjetlećim sivim očima, koje su sijale.
"Da, stigao sam... Vi, jeste li spremni?", upitao sam Harryja, ali sam pogled više zaustavio na Liamu, koji je kao hipnotisan gledao u jedan pištolj. Vjerovatno ga nikad prije nije vidio uživo, a kamoli dotaknuo.
"Za ovo sam odavno spreman...", Harry je promrmljao, te počeo da pakaju u crnu torbu potrebne stvari.
"Tebi ovo neće trebati!", prišao sam Liamu i iz ruke mu istrgnuo pištolj, na što me mrko pogledao.
"Hej! Nemoj da pričaš sa mnom kao da sam malo dijete!", oštro se pobunio.
Jebo te, zaista ima čvrst stav.
"Ne mislim da si dijete, samo smatram da ti ovo nije potrebno. Ti imaš svoj dio za odraditi, za ostalo se ne upetljavaj... Ne želim da nastradaš...", spustio sam ruku na njegovo rame, na što je samo kolutno očima.
"Dobro, brate.. ", sarkastično je rekao i krenuo prema vratima. "No, šta čekate sad? Idemo li?", upitao je vidno ljut, iako je pokušao to da sakrije...
Harry se samo osmijehnuo, te prošavši kraj mene promrmljao:
"Malac je isti ti.. "
Osmijehnuo sam se sebi u bradu, prvi put večeras, i krenuo za njima, dok se mojom glavom vrtjela misao da baš i nije tako loše imati mladjeg brata, koji je uz to iste naravi kao što sam i ja sam...
...
"Liam, jesi siguran da je ovo prava adresa?", Harry je upitao, odpuhujući sa svog lica pramen kose, i gledajući kroz prozor automobila u napušteno skladište kraj kojeg smo parkirali.
"Da, to je ta adresa...", Liam je spustio pogled na displej svog Samsung mobitela, te još jednom pročitao naziv adrese, gdje smo i došli.
"U redu... To je to... Idemo... Znate plan... Liam, ti ako čuješ pucanj, bježi u zaklon! Jasno?", pogledao sam ga na što su mu crne oči sijale.
Samo je klikmuo glavom...
"Harry, znam koliko si bijesan i koliko dugo čekaš ovaj trenutak, ali molim te, ne brzaj... Ne daj da te uznemiri ona, bar dok..."
"Leo, ne brini... Znam zbog čega smo ovdje i moja mržnja i bijes neće proraditi dok vaša...", bijesno sam ga pogledao, "...ovaj, Liamova majka ne bude na sigurnom...", vješto se ispravio.
"U redu... Idemo. Učinimo to...", izišli smo iz automobila i uputili se prema skladištu.
Harry je išao prvi, odmah poslije unajmljenih ljudi koji su bili dio našeg plana, s dozom straha i opreza, a ja iza njega, krijući Liama svojom sjenom.
Tek sad sam potvrdio ono što sam uporno govorio, nismo njega trebali voditi... K vragu, šta ako mu se nešto desi? Ali bio je jebeno uporan i dosadan, da nisam imao izbora.
Došli smo pred sami ulaz, kad sam osjetio njegovu ruku na mojoj:
"Leo?"
Zastao sam, te se okrenuo prema njemu. Na licu mu je tinjao strah.
"Spasit ćemo je, zar ne? Obećaj mi da ćeš učiniti sve da ju spasiš."
Privukao sam ga u zagrljaj, na što me snažno obgrlio rukama.
"Ne brini. Spast ćemo Emily... Spasit ćemo... Našu majku..."
...
Oprezno smo se ušuljali u napušteno skladište, koje je vonjalo na vlagu i još svakakve druge mirise. Izgledalo je kao da smo sami tu, ali sam se grdno prevario, jer se ubrzo prožeo Gracein glas.
"Oh, vidi, vidi... Gospodin Leo više nije tako hrabar, pa je u razmjenu doveo, pa nazovimo to, malu pomoć..."
Automatski smo se okrenuli prema njoj, koju su štitile njene gorile. Tijelom sam prekrio Liama, koji se tek sad prepao.
"Grace, gdje je ona?", ljutio sam ju upitao, na što se ona glasno počela smijati, da je zvučala kao Groka, iz crtića Mumijevi.
"Vidi, vidi... Je li se to Leo brine za svoju majku, istu onu koju je do neki dan mrzio?", sarkazam se osjetio u njenom glasu.
"Grace, ostavi zajebanciju na strani, i govori gdje je ona... Harry, provjeri sve s ostalima, mislio sam na ljude koje smo poveli s nama..."
"Leo, Leo... Iznenadjuješ me... Zar ti misliš da sam ja stvarno tako glupa da nju dovedem ovdje? Jasno sam rekla, ako Emily želite živu, želim tebe!"
"Grace, neće tako moći.. Dečki, vrijeme je!", Harry je povikao, na što je nastalo komešanje...
Liama sam gurno u jedan ćošak, s naredenjem da se ne miče, da dolazim po njega.
Nastala je prava tuča... Poneki pucanj je odjekivao prostorijom, gdje su samo padali Graceini ljudi... Za koji tren, ni sam ne znam kako, Harry se dočepao Grace, na što joj je prislonio pištolj na glavu, što je njene ljude sprječavalo da im prilaze. Sve su oči bile uprete u njih dvoje, posebno u Harryja, koji je imao ludjački pogled.
Otišao sam do Liama i zaklonio ga, jer sam se samo bojao za njega, koji je bio blijed i uplašen...
"Naredjujem vam da iste sekunde dovede Emily, ili ću vašoj šefici prosvirati glavu!", Harry se dernjao, na što su Graceini ljudi nijemo gledali i čekali neki njen znak.
"Odmah!", urlao je...
Nastalo je komešanje izmedju njenih ljudi, dok je ona bila blijeda od straha. Kako i ne bi... Bila je u rukama čovjeka kome je ubila porodicu...
Taman sam pomislio da je kraj, da Grace više nema izlaza, ali onda me šokirao Laylin glas:
"Harry, pusti je!"
Odjednom, niotkuda, ušetala se u skladište, odjevena u crno, s mračnim pogledom na licu...
Koji kurac?!
Graceino lice se ozarilo osmijehom, dok je Harry gledao čas u Laylu, čas u mene.
"Layla, šta ovo treba da znači?", bijesno sam nahrnuo prema njoj, na što je uperila pištolj u mene.
"Leo, odjebi! Ne petljaj se! A ti, Harry, smjesta ju pusti inače ću prvom Leu prosvirati glavu, a zatim malcu Liamu, kojeg jedan od naših ljudi upravo sčepava..."
Smjesta sam se okrenuo, ali je bilo prekasno, jedan od Graceinih ljudi je uhvatio Liama, koji je dozivao moje ime.
Iako se Harry kidao, nije imao izbora. Pustio je Grace, na što ju je zaštitilo desetak Graceinih ljudi. Prišla je Layli i poljubila ju u obraz, na što sam se zgrozio.
"Layla, šta radiš to? Ne mogu da vjerujem..."
"Leo, zar si stvarno mislio da te nakon svega volim? Kako ne shvataš, ovo je sve bila laž, samo igra kako bih povratila svoju firmu... A sad, prestani da pričaš u prazno i ako želiš da ti brat živi, poći ćeš s nama..", hladno je rekla.
"Layla, ti jebeno nisi normalna!", Harry je frknuo.
"Leo, ne čini to!", Liam je hrabro vrisnuo, na što mi se srce steglo...
On mi je brat, moram ga spasiti...
Prišao sam im par koraka, te bacio pištolj i ruke podigao u vis.
"Harry, čuvaj ga...", tiho sam rekao gledajući u Liama, kojeg je jedan od Graceinih ljudi bacio Harryju pred noge.
"Ne, Leo, ne!", Liam je kroz suze urlao, dok sam ja koračao prema Layli i Grace koje su stojale rame uz rame.
Leo bravo, još jednom si izigran.