Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

20. Njegov lijek.

Leo Dawson

Jutro je svanulo, a sunce na nebu od ranog jutra graknulo. Prvi nagovještaji da će danas biti lijep dan, no, ni to nije dovoljno dobar razlog da Leo ustane iz kreveta.

Još trlja svoje umorne oči, nenaspavan je. Nije ni čudno kad gotovo cijelu noć nije zaspao.

Nakon dobrih sat vremena valjanja po krevetu, konačno je ustao. Nakon što je obavio higijenu, iz ormara je izvukao crnu majicu i crne hlače, spremio sve potrebne stvari u džep, i zaputio se prema školi...

...

Čas samo što nije počeo, a Leo stoji pred kabinetskim vratima i još se dvoumi. Iako mu srce u grudima tuče kao ludo jer zna da je ona unutra, ne može... Bol je jaka... Toliko, da bi se tuga koja ga opsjeda rasplamsala ako bi ju pogledao. Okreće se, te odlazi niz dugi školski hodnik.

Leo je vrijeme uskratio odlaskom u videogames , gdje bi se ponekad znao družiti s starom družinom koja je van sadašnje škole. U vrijeme kad je nastava trebala da završi, otišao je pred školu, s namjerom da na starom mjestu sačeka Isaaca i ekipu.

...

"Stari, pa gdje si ti?", Isaac pita, dok s rukom visoko podignutom u zraku nabacuje Leu.

"Mah, pusti... Znaš mene... Kad mi se ne ide, jednostavno ne dodjm...", s lažnim smiješkom na licu Leo brzo govori, dok mu oči nestašno lutaju s željom samo da nju negdje ugleda.

Napokon, u masi ljudi vidi nju, a srce mu zatreperi. Njena očaravajuća ljepota još jednom mu je poljuljala tlo pod nogama, a njen miris koji povjetarac donese do njega, natjerao ga je da sklopi oči, i u njegovoj glavi su se pojavile slike od sinoć.

Lukovo, Leo ju je odmjeravao i pratio svaki njen pokret, dok je koračala Emmom s nekim čudnim izrazom lica. Kad je primijetio kako joj se glava okreće prema njemu, brzo ju je okrenuo skroz na drugu stranu.

Odjednom, miris njenog tijela je počeo sve više da osjeća... Nije trebao ni da se osvrće, bilo mu je jasno da mu se približava...

Nakon dubokog uzdaha, skočio je s drvenog stola na kojem je sjedio, te namrgodjenom facom gledao u nju... Nju, onako lijepu, vedru i nježnu...

"Ćao dečki...", pomalo drhtavim glasom je rekla, a on se na sam zvuk njenog glasa nesvjesno naježio. Dečki su je pozdravili, ali on naravno nije. Povukao je dim cigarete, te ju upitao:

"Šta ti radiš ovdje? Gubi se!", odmah je zarežao na nju.

Hrabro je ustupila korak prema njemu, te visoko podigla glavu:

"Nemaš pravo da mi govoriš šta da radim!"

Mračna sjena se nadvila nad Leovo lice, a uzdasi dečkih oko njih, samo su ga više razljutili. Povukao je još jedan dim cigarete, a zatim ju bacio na pod. Prišao je Layli, te svoju facu unio u njenu:

"Mala, šta pričaš ti?"

Mogao je da vidi trzaj na njenom licu, ali se nije predala. Hrabro je podignula glavu, te ga nježno pogledala.

"Leo, samo želim razgovarati, ništa više...", iznenadila ga je njena odlučnost i želja... Iznenadilo ga je njeno neodustajanje.

"Ja s tobom nemam o čemu razgovarati, idi rekao sam..", izgovorio je samo kako bi ispao faca pred društvom, a zapravo je više od ičega htio da ostane, da ne ide.

"Je li se ti to plašiš...", opet je hrabro ustupila, dok su svi ostalo bili zapanjeni načinom njenog govora.

"Zar se ja koga bojim, posebno djevojke, miša poput tebe?", sad joj je već ljutito odgovorio.