Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

80. Od sad, za zauvijek...

Leo P.O.V.

Znao sam da sam pijan, i da ću za koji minut vjerovatno da zažalim što to radim, ali nisam mogao da se oduprem toj želji, koja je u meni buktila poput najvećeg plamena ikad.

Sam pogled na nju, na njeno lice, na njene modre oči i pune usne, budio je u meni nemir. Nisam izdržao. Sklopio sam oči i prislonio usne na njene, i kunem se, istog trena kao da je sva bol iz mene nestala.

Očekivao sam šamar, da će da se odupre, da će da poludi, ali ništa od toga. Osjetio sam kako me pohlepno ljubi, kao da joj život ovisi od tog poljubca.

Naslonjenog čela na njeno, zadihano sam joj priznao ono što već godinama krijem. Da ju volim. Opet sam očekivao neki žestok napad, ali me zaprepastila riječima da i ona voli mene.

"Layla?", sumnjičavo sam ju pogledao, na što su se njene usne izvile u poluosmijeh, dok su joj u očima titrale suze.

"Leo, ne mogu više... Ne mogu više bježati od istine... Volim te, sve ove godine. Nisam te zaboravila, nisam te prestala voljeti, osjećati... Nikad!"

Osjetio sam kako srce u mojim grudima raste. Dovoljno sam ju poznavao da znam koliko je iskrena upravo sad, ali i koliko joj je bilo teško preći preko ponosa i ovo sve reći.

Ruku sam zamrsio u njenu kosu, te ju privukao bliže sebi. Usne sam spustio na njene, i osjetio nježan poljubac. Odjednom, ruke su mi same počele da šetaju po njenom tijelu. Umirao sam samo od želje da joj dodirnem meku kožu.

Prstima, našao sam pleteni kaiš , kojim je bio zatvoren kućni mantil koji je nosila. Samo s par pokreta, odvezao sam ga, te svukao s nje taj pamučni ogrtač, u kojem je izgledalo tako nekako smiješno.. Ali i dalje ne manje slatko.

Ispred mene se ukazala ona, u polumraku, u oskudnoj spavaćici, prljavo bijele boje. Male, sitne brtelice ukazivale su njena, skoro gola remena. Odmah sam primjetio, ne nosi grudnjak.

Rukama sam obuhvatio njeno predivno lice i nastavio da ju ljubim. Iako sam pokušavao da ostanem pribran, nisam mogao. Ruke su same skliznule s njenog lica na njen vrat, i gola ramena, koje sam počeo da ljubim. Njeno disanje je ispunilo cijelu sobu, tako da me samo više uzbudjivala.

Ruke sam, klizeći niz njena ledja spustio na njenu stražnjicu, na što je glasno uzdahnula. O, k vragu Layla.

Zatim, ona je svoje ruke omotala oko moga vrata, i pogledavši me u oči tiho rekla: "Leo, želim opet biti tvoja..."

Uzeo sam ju u svoje naručje i odnio do spavaće sobe, gdje sam ju spustio na krevet. Ispred mene kao da je bio mali raj, dok sam ju gledao u toj prozirnoj spavaćici i potpuno golih nogu.

Položio sam svoje tijelo na nju i nastavio da ju ljubim, dok su moje ruke šetale njenim tijelom. Ljubio sam njene usne, lice, vrat i ramena, dok su moji prsti šetali po njenim glatkim nogama.

Lagano, rukom sam s njenih ramena, svukao naramenice spavaćice, na što su se preda mnom ukazale njene bijele grudi. Ljubio sam ih, dok se ona migoljila ispod mene i glasno uzdisala .

...

Ležao sam mokar i zadihan na njenom tijelu, dok je ona svojim rukama mrsila moju kosu. Odavno se nisam ovako dobro osjećao. Odavno nisam vodio ljubav, sve poslije nje i dana na jezeru, bio je samo čisti sex... A ovo, ovo danas je nešto sasvim drugo.

"Sanjala sam o ovom... Noćima...", tiho je rekla...

"O čemu?"

"Pa znaš... O ovom... Da sam opet tvoja, onako, potpuno..."

Pogledao sam njene krupne oči, te rukom prešao preko njenih punih usana..

"Ja sam tebe sanjao proteklih osam godina... U svakom smislu te riječi...", vidio sam kako se njene usne razvlače u sitni osmijeh.

"Leo, volim te, od prvog trena kako sam te vidjela... Oprosti mi, oprosti što ti nisam vjerovala... Ja .."

"Šššš...", stavio sam prst na njene usne... "O tome ne pričaj, s tim smo završili... U redu?", pogledao sam je ispod obrva, na što je klimnula glavom.

"Sad je jedino važno da smo opet zajedno... Layla, ja ne mogu više bez tebe..."

"Zejedno... Od sad, za zauvijek!", privila se još više uz moje tijelo.

"Od sad, stalno ćemo biti zajedno. I sve ćemo raditi zajedno... I boriti se zajedno. A kad sve prodje, vjenčat ćemo se i otići daleko, imati djecu, malenu kućicu i živjeti sretno. Je l' može?", podignuo sam dlan prema njoj.

"Od sad, pa do kraja života! Više se ne razdvajamo!", sklopila je dlan s mojim, dok su joj u očima titrale suze.

Opet je spustila glavu na moje grudi, a ja sam ju čvrsto zagrlio... Sklopljenih očiju sam razmišljao, na što me trznuo njen glas:

"Leo... Rekao si da se ona vratila... Tvoja majka... Da li ste razgovarali?"

Otvorio sam oči, istog momenta ispred mene se stvorio njen lik.

"Nismo... Nisam mogao... Došla je da razgovaramo, ali ja sam jednostavno pobjegao...

"Želiš li pričati o njoj?", tiho je upitala.

Nekoliko sam minuta šutao, vjerovatno je pomislila da nemam što da kažem, ali onda sam počeo.

"Zove se Emily. Ostavila je mene i oca prije petnaest godina..."