Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

13. Opet onaj stari.

Layla Harrison

Duga crna haljina, uska i pripijena uz tijelo, savršeno ocrtava svaki zgodni centimetar, a prikriva sve one male nepravilnosti koje Layla na sebi ne voli.

Haljina, koja se presijava, savršeno se uklapa uz njen ten lica i tijela. Duge plave kovrče padaju niz njene grudi i gola ledja, te sežu skoro do njene stražnjice.

Visoke štikle srebrene boje, ionako vitku Layla čine još višom, te ističu njene zgodne noge, koje se vide kroz duboki izrez koji se nalazi sa strane na njenoj haljini.

Srebreni nakit koji nosi, još jedan od kolekcije koji je dobila od svoje majke Grace, nešto je najljepše na njoj. Pravi dijamanti sijaju bez prestanka.

Šminka na njenom licu je jača nego inače što nosi, sva se nekako uklopila u večerašnju prigodu. Budući da otkucavaju zadnje minute, sa noćnog ormarića grabi pismo torbicu, te silazi u predvorje. William samo što nije stigao.

"Layla, prelijepa si...", Grace ostaje zapanjena njome, dok ju Oliver ponosno gleda. Oboje nisu svjesni kakvu kćerku imaju.

"Draga, molim te lijepo se ponašaj. I ne mari ni za koga, samo za Williama. Večeras je vaša noć, budi pametna...", Grace priča, a istodobno popravlja naramenice Layline haljine.

Kako Layla dobro poznaje svoju majku, svjesna je na koju kartu ona igra. Sve bi dala i učinila da može da spoji nju i Williama, kojeg smatra odličnom prilikom za svoju kćerku.

"Izvinite, gospodin William je stigao i čeka Vas, gospodjice Layla.", glas pomoćnice ih prekida.

"Oh, hajde draga. Požuri se, nemoj da te čeka... Mi krećemo ubrzo za vama...", Grace kao da tjera Laylu iz kuće prema Williamu, na što ona šutke i odlazi, pomalo razočarana majčinim stavom.

Izlazi iz svoje vile, i prvo što zapazi jeste William, u savršenom crnom odijelu, ispod kojeg se nazire bijela košulja s crnom kravatom, te crne cipele.

Njegova kosa je oblikovana u jednu od onih frizura koje furaju poznati glumci. Stoji naslonjen na svog crnog ljubimca, a pogled mu seže negdje u daljinu. Zgodan je, u to nema sumnje.

Kako Layla još nije primjećena, odlučuje da se malo nakašlje, te na taj način privlači njegovu pažnju. Trzaj na njegovom licu odaje njegovu iznenadjenost prizorom koji vidi.

Brzo kreće prema njoj, ali ne skida pogled s nje. Klizi s njenog lica na njeno tijelo, i tako nazad. Zuri u nju kao opčinjen.

Lagano joj prilazi, te pruža svoju ruku prema njoj. Layla mu pruža svoju ruku, te je sklapa u njegov dlan, a osjećaji u njoj su pomiješani. On spušta svoje usne na njenu ruku, te ju ljubi kao znak poštovanja.

Podiže svoju glavu prema njoj i gleda ju pravo u oči.

"Layla, predivna si!", osmijeh bježi u kutak njenih usana, a obrazi joj se rumene.

Rukom obuhvata njegovu, te je on vodi do auta. Kao pravi džentlmen, otvara joj vrata, a ona sjeda u automobil, koji odiše nekim luksuzom. Brzim korakom on odlazi do svoje strane, te sjeda pored nje. Pali svoj Audi i kreću.

Atmosfera je ugodna, lagana muzika svira, a William stalno pokreće neke nove teme s Laylom. Mami osmijeh na njeno lice i stalno joj dodjeljuje neke nove komplimente.

I Layli je lijepo. I ugodno. I nasmijana je. Ali, neki čudan osjećaj je prisutan u njoj. Dok se nalazi u društvu prekrasnog momka, koji odiše ljepotom i elegancijom, ona razmišlja o jednom momčiću, bahatom i drskom, grubom i nježnom u isti mah.

Razmišlja o jednom momku, u običnim farmerkama i crnoj majici, s crnim očima koji je bace u trans svaki put kad ih pogleda, o njegovim riječima i pogledu na život... O njihovim različitostima, suprotnostima...

Još jednom se osvrće oko sebe, pogledom prelazi po luksuznom automobilu u kojem se trenutno vozi, a sve bi dala da se sad nalazi u njegovom automobilu, starom i običnom, i da se stapa s njegovim crnim očima i sluša sve riječi, i nježne i grube koje silaze s njegovih usana.

"Evo nas, stigli smo...", Williamov glas ju vraća u stvarnost. Opet se osvrće oko sebe i shvata gdje se zapravo nalazi.

William brzo stiže do njene strane, te joj otvara vrata. S rukom u njegovom dlanu, izlazi napolje, a pred njom se nadima ogromna bijela vila, s velikim vrtom koji je ispunjen cvijećem. Pravi mali raj. Predivno je.

"Dodji, idemo...", William stavlja svoju desnu ruku u džep, a Layla svoju stavlja pod njegovu.

Ulaze u predvorje Williamove kuće i pjene pažnju svih onih koji upravo zure u njih dvoje, te medjusobno ih komentarišu.

Sve je puno ljudi, uzvanika, te pomoćnika koji su večeras zaduženi za ovu zabavu. Sve odiše elegancijom, luksuzom, životom na visokoj nozi.

William vodi Laylu do svojih roditelja, kako bi se pozdravili, a nakon toga njih dvoje se odvajaju i povlače u jedan kutak.

William, sav oduševljen Laylom i njenom ljepotom, ponosan je što je baš ona njegova pratilja, ponosan je što kraj sebe ima takvu djevojku.

Čuj, djevojku? Pa dobro, još mu nije djevojka, ali sve će uraditi da bude.

"Jesi li za neko piće?", William joj šapuće na uho, koristeći situaciju da joj bude bliže i da osjeti malo bolje njen miris koji je opojan.

Nakon što je Layla potvrdno klimnula glavom što se tiče pića, William rukom maše prvom konobaru da ih usluži.

Nakon toga, još jednom se primačinje Laylinom licu, te joj šapuće na uho i opet mami njen osmijeh. Najednom, taj osmijeh nestaje s njenog lica, dok su njene oči širom otvorene.

"Oh, evo ga.. Stiglo nam je piće...", William se okreće prema konobaru i s pladnja uzima dvije čaše vina.

Iz džepa vadi nešto sitnog novca, te ga stavlja konobaru u ruke, kao napojnicu. Ono što Williama iznenadjuje jeste način na koji taj konobar gleda u Laylu. Okreće se prema Layli i vidi da i ona na isti način zuri u njega. Ništa mu nije jasno.

Layla stoji nepomično, sva zbunjena. U isto vrijeme i posramljena i sretna. Oči su joj prikovane na njegovom licu, ali njegov pogled ju drugačije gleda. Oči su mu opet nekako tamne, crne kao noć, a lice mu je zategnuto.

Strah najednom obuzima njeno tijelo, jer shvata da je ovo pred njom opet onaj stari Leo.