Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

77. Bijela zastava

Harry Stalinski P.O.V.

Svaki put, dok su mi otvorene oči, ja sanjam...

Sanjam jednu ženu, plavkaste kose, i plavo-sivih očiju, kako sa smiješkom na licu, u svome naručju drži malenog dječaka, kojem se kovrčavi, smedjkasti uvojci sjaje, kao i njegove plave oči, koje jedan tren poprimaju sivkastu, a već sljedeći, zelenkastu boju.

Sanjam kako ta ista žena, rukama čvrsto grli malenog dječaka, dok on svojim tankim i slabašnim ručicama, pretražuje po njenom licu, kao po najljepšoj tajni, dodirujući vrškom prstiju svaki pedalj njene meke kože, krećući se od njenog čela, nosa i obraza, sve do njene brade i punih usana iskrivljenih u poluosmijeh.

Svaki put kad zatvorim oči, ja sanjam...

Sanjam jedan te isti san već godinama i koliko god se borio, ne mogu pobjeći od njega.

Čekaj malo, da li je to samo san, ili noćna mora, koja me zarobila još kao klinca, i koja me svaku noć, iznova i iznova podsjeća na to ko sam i šta mi je činiti?

Sanjam... Već godinama sanjam iste scene, ista vrata, iste zidove... Iste prostorije, iste mirise.

Sanjam... Već godinama sanjam isti prizor, iste ljude, iste glasove.

Sanjam... Već godinama sanjam istu ženu, okupanu u lokvi krvi, prerezanih vena, i od suza mokrog lica.

Sanjam... Već godinama sanjam istog dječaka, smedjkaste kose, suznih očiju, potpuno samog, slomljenog i napuštenog.

Sanjam, čak i onda kad su mi oči širom otvorene.

...

Osjećam kako se dim cigarete topi u mojim ustima, gdje još mogu da osjetim okus bijelog vina kojim sam, maločas, sapirao grlo.

Osjećam i da su mi oči krvave, jer svakim novim treptajem osjetim blago peckanje, dok se suze skupljaju u uglovima.

Prošle su godine, koje su mene i moj život promijenile iz temelja. Snovi su mi postali svakodnevnica, a noćna mora koja je svaku noć ista, samo malo više bolnija, samo žestoki podsjetnik da nepravda i dalje nije zadovoljena.

Ne mogu više. Zbilja ne mogu, jer već predugo se borim sam sa sobom, sa svojim mislima, i svojim osjećajima.

Istina, pred drugima sam veliki Harry Stalinski, uvijek vedar, nasmijan i raspoložen, ali zapravo, duboko u sebi, običan sam miš, sam samcat na cijelom svijetu, osudjen na život koji me godinama izgriza polako, sve više i više.

U dubini sebe, jedan sam običan dječak, koji je iznenada ostao sam na ovom okrutnom svijetu, te sam preko noći izrastao u čovjeka, koji je od tog trenutka, svaki dan koji je proveo, živio jedino s tom utjehom da će doći dan kad će osvetiti smrt svojih roditelja, naročito majke, koja mu je bila sve na svijetu.

Sad, kad se pogledam u ogledalo, strah me.

Iako sam godinama uvjeravao sam sebe da sam odrastao, da je moja duša u meni dovoljno stara i zrela za čovjeka mojih godina, iako sam uvjeravao sebe da sam hrabar, neustrašiv i nezaustavljiv, sad, kad sam došao skoro do kraja puta, tek sad osjećam da sam i dalje onaj maleni dječak, uplašen svega što se oko mene dešava, te da se vraški bojim svega što slijedi, jer sam svjestan da je došlo vrijeme za pravi, posljednji napad , da osvetim smrt svojih roditelja, da ispunim obećanje koje sam dao sam sebi.

Bojim se, ali tješi me samo jedna činjenica;
ovaj put, nisam posve sam.

Pored mene je ona, djevojka koja je svojom pojavom uspjela da okrene moj svijet naglavačke. Uspjela je da mi udje, prvo u misli, a zatim pod kožu i srce, pomoću samo jednog osmijeha, koji me opčarao. Konačno, zahvaljujući njoj, osjetio sam po prvi put u životu šta znači nekog zaista, iskreno, voljeti i biti spreman dati život za takvu osobu.

Mia je ta koja me je naučila šta je ljubav, te da ona prelazi sve granice.

Ipak, s druge strane, iako sad kraj sebe imam Miu, osjećam da nisam potpun.

Onaj dan kad sam Layli dao priliku da se dokaže i da se zajedno s nama uključi u plan osvete, poljuljao sam jedino vrijedno što sam stekao proteklih godina; prijateljstvo s Leom.

Onaj dan, kad sam uprkos svim njegovim molbama, uvjetima i uslovima, ipak odbio ga, s tim sam potezom uništio naš odnos.

Istina, imao sam jake argumente, kojim sam ga uvjerio da sam ja taj koji je ovdje glavni, i da on sve što sad ima duguje meni, te da zbog toga mora da sluša moje naredbe, ali od tog dana, sve se promijenilo.

Udaljio se od mene, od sviju, distancirao se, te se odao samoći. Svi sastanci u vezi obitelji Harrison, prolazili su tako da smo mi pričali, a on bi nas samo pozorno slušao, bez i jednog komentara ili riječi negodovanja.

Jebi ga, jasno mi je da sam s jednim potezom izgubio ono što sam imao s njim, ali činjenica da će Layla uraditi sve da uništi Grace je presudila.

Ostalo je još jako malo, a zatim, život Grace Harrison će da se promijeni zauvijek.

Ali, možda ne samo njen. Potez koji slijedi, može da djeluje na sve nas.

Pitanje je; kome će donijeti dobro, a kome zlo?

Ko će iz ovog rata izaći kao pobjednik, a ko će okačiti bijelu zastavu u znaku predaje?