Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

51. Ni ti nisi isti.

Harry Stalinski

Mladić plavkaste kose i plavih očiju koje su se savršeno stapale s bojom košulje koju je nosio, sjedio je za kancelarijskim stolom i tipkao na laptop koji se nalazio ispred njega.

Preko puta njega sjedio je mladić crne kose, koji se igrao s malenim metalnim upaljačem, čiji je plamen buktao u njegovim crnim očima.

"Ne brini toliko. Još malo i sve će biti gotovo...", obraća mu se Harry, ali on ništa nije odgovarao...

Bzz, bzz..., zvono telefona je odjednom odjeknulo uredom, a Stalinski se javio.

"Da, recite... U, jebote, da, da, uvedite ih unutra...", brzo je prekinuo poziv, a zatim je skoro pa naredio drugom mladiću da se izgubi u toalet u koji se išlo kroz kancelariju.

Na vratima se pojavio čovjek prosjede kose, Oliver, te s njim, njegova kćerka, Layla.

"Dobar dan, gospodine Stalinski.", Oliver se ljubazno pozdravio, pruživši ruku prema njemu.

"Dobar dan, gospodine Harrison, Vama isto, gospodjice... Izvolite sjednite... Otkud vi, iznenadjen sam...", u Harriyevom glasu se mogao čuti dašak ljubaznosti, ali i ponosa koji se posebno očitavao u njegovom pogledu.

"Gospodine Stalinski, prvo Vam se želim ispričati zbog užasnog ponašanja moje supruge. Jučer je prešla svaku mjeru, no zaista, nama nije bilo u cilju da Vas uvrijedimo.", Oliver je postidjeno rekao.

"Iskren da budem, gospodine, nije mi jučer bilo tako prijatno. Realno govoreći, ja trebam vama, ja sam, hajmo reći, moguće rješenje vašeg problema, ali to nije razlog da trpim uvrede...", namještajući se u svoju udobnu fotelju, Harry je prozborio pomalo ljutitim glasom.

"Znamo, gospodine Stalinski...", Layla se ubacila u razgovor... "Ali moja majka, doista, u zadnje vrijeme ima dovoljno problema koji utječu na nju i njeno ponašanje. Svjesni smo činjenice da Vas je uvrijedila, ali mi smo evo tu da pokušamo da ispravimo sve. Kao što ste rekli, trebamo Vas, s toga ne želimo da ugrozimo saradnju s Vama...", tužno je rekla.

"No, no, dobro sad... Shvatam sve... Nego, reci te mi da li ste vi donijeli odluku?", Harry je lukavo upitao.

Par trenutaka uredom je negodovala tišina, ali razorio ju Oliver koji je nastavio razgovor.

"Jesmo. I mislimo da ste svjesni toga kakva je naša odluka. Mi, zaista, nemamo drugog izbora."

"Svjestan sam toga... Ugovore sam već pripremio, jer iskren da budem, vjerovao sam da ćete se vratiti... Morate i vi biti svjesni toga da partnerstvo s vama i meni i kompaniji za koju radim, donosi dosta novine, i ukoliko ju dobro iskoristimo, dosta profita, koji će dobro doći objema stranama. Ko zna, nekad kasnije, kad opet stanete na svoje noge, možda ćete moći otkupiti dionice i opet biti većinski vlasnik..."

"To nam je i cilj...", s tugom u glasu Oliver je rekao, jer je i sam znao kako s ovim potezom sve stavlja na kocku.

"Dva primjerka ugovora možete ponijeti i proučiti, svjesni ste i toga da na svakom mora biti i Vaš, ali i od gospodje Grace potpis. Kad nabavite potpise, ili ih pošaljite, ili donesite, kako bi se i naš direktor potpisao, a za ostalo ćemo se onda dogovoriti...", prodornim pogledom ispod obrva, pogledao ih je oboje, dok mu je na licu titrao maleni smiješak.

"U redu, gospodine Stalinski. Sutra nas očekujte, s potpisima... Da li Vam odgovara u isto vrijeme kao danas?", Oliver je upitao, pokušavajuću da sakrije bol koja ga je potpuno obuzela.

"Može, da... Veselim se ponovnom susretu.", Harry se rukovao s njima, a zatim ih je ispratio do vrata kancelarije.

Čim su oni izašli napolje, istog momenta iz toaleta je izišao dečko crne kose, koji je s poluosmijehom gledao u Harryja.

"Lukavče jedan!", prišao je Harryju, a zatim ga je povukao u svoj zagrljaj.

"Hah, rekao sam ti! Rekao sam ti, ali mi nisi vjerovao! Vidiš, Stalinski uvijek nadje način. Uvijek!", Harry je veselo mahao rukama.

"Dobro, dobro... Ne veseli se toliko, još je rano... Ne znamo šta može biti, Grace je lukava žena, znaš i sam to...", crnokosi mladić je ipak čvršće nogama stojao na zemlji.

"Stari, nemaju izlaza, kako ne shvataš! Ona je sve i sjebala, s toga i mora pristati na ovo! Potpisat će ona, vjeruj meni...", Harry je sjeo u svoju stolicu, nakon čega je pripalio cigaretu.

"Da...", crnooki dečko je tiho prozborio, nakon čega je odšetao do velikog prozora na kraju kancelarije, gdje je okom promatrao Laylu i Olivera koji su upravo sjedali u svoj sivi automobil.

"Promijenila se, i to mnogo...", promrmljao je kroz zube stišćući svoje šake.

"Ko?", Harry je upitao, ali je ubrzo i sam shvatio.

"Drugačija je... Potpuno drugačija!", još tiše je rekao, dok ga je Harry gledao prodornim pogledom.

"Jebi ga, prošle su godine. Leo, ni ti nisi isti."

....

Željno čekam vaše komentare 🤗😍