Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

58. Voliš li ga?

Leo P.O.V.

"Molim Vas, gospodjice Angelina, pripremite jednu kancelariju za gospodjicu Laylu, skroz na drugoj strani tvrtke. I odmah mi donesite jednu kafu...", hladno govorim sekretarici, a zatim ulazim u svoj ured, isti onaj gdje sam sinoć skoro povrijedio ženu koju volim.

Volim? Zar se onako postupa prema nekom koga se voli?

"Gospodine, Vaša kafa je tu... I da, gospodjica od jučer, stigla je...", Angelina je ušla koji minut poslije mene.

"Oh, totalno sam zaboravio na Miu, danas je njen prvi radni dan. Neka udje.", skoro da sam naredio Angelini, koja me već sad gledala tužnim pogledom.

Odmah nakon što je Angelina napustila ured, na vratima se pojavila ona, Mia. Duga, crna kosa bila joj je svezana u visoki rep, ističući tako njeno lijepo lice, koje je bilo našminkano, nekako... Umjereno.

Crvena haljina do koljena koja se presijavala na njoj, savršeno joj je isticala figuru, a njen zamamni hod u visokim potpeticama podsjetio me na to kako me je nekad ova žena dobro zadovoljavala.

"Jutro, gospodine Dawson..." , osmijeh joj je titrao na licu.

"Jutro Mia. Hajde, udji. Izvoli, sjedni..." , sjela je nasuprot mene, na mjesto koje je do sad bilo Laylino.

"Waow, ovdje je prekrasno...", pogledom je razgleda po mojoj kancelariji i nije mogla da se dovoljno obuzda.

"Da...", nevoljko sam prebacio preko usana, jer mi danas zaista nije bio dan za priču. "Nego, Harry ti je jučer detaljno objasnio tvoj dio posla, tako da mislim da ti to ne trebam ponavljati... Za početak, dok se ne uhodaš, pomagat ćemo ti...", bacio sam se na priču o poslu, jer je to bila jedina stvar na koju sam se mogao usredotočiti

"Drago mi je to čuti...", sramežljivo je rekla.

"Ako si za, jedno vrijeme, možeš boraviti ovdje, u mojoj kancelariji. To je bilo ... Radno mjesto od jedne kolegice, ali ona je sad dobila svoj ured...", zastao sam u pola rečenice, ali sam se na kraju dobro snašao.

"Hoćeš reći s tobom da ću provoditi vrijeme?", crne oči su joj zatreperile, što je u mom trbuhu izazvalo čudan osjećaj.

"Pa da..."

"Gospodjice, Layla, ne možete ući... Gospodin je zauzet...", Angelina je urlala na Laylu, koja kao razbojnik uletjela u ured.

Mia je ustala sa stolice, ali nije mogla da sakrije iznenadjene kad je vidjela Laylin lik.

"Gospodine, oprostite, zaista ju nisam mogla spriječiti da udje...", Angelina je počela s isprikama.

"U redu je Angelina, ja ću se za dalje pobrinuti..."

"Layla, pa to si ti?", Mia je u nevjerici pričala, šireći ruke prema Layli koja ju je gadljivo gledala.

"Da, Mia, kako si?", jedva ju je upitala.

"Odlično... Kako Willi, jeste još zajedno?", k vragu, zar zaista moram slušati o njemu ovako rano?!

"Da, da.. Otkud ti ovdje, odavno te nisam vidjela u gradu... Mora da si i ti s Leom bila odsutna...", Layla je totalno ignorisala činjenicu da Mia pita o svom rodjaku, što mi je pomalo bilo i drago.

"S Leom? Misliš kao par?", prsnula je u smijeh, što mi nikako nije išlo u prilog. "Ne, Lea nisam vidjela do neki dan, a onda..."

"A onda ništa...", malo sam povisio ton. "Pustite te priče sad... Ukratko, gospodjice Harrison, Mia je naša nova radnica... Jučer je bila na razgovoru, a danas evo počinje s radom...", prekidam Miu u naumu da sve ispriča Lalyi, jer stavimo ruku na srce, vidim da obje gore od ljubomore, u kojoj Layla ipak vodi.

"A, tako znači... Pa super onda...", promrmljala je.

"Da... Leo me upravo uveo u sam rad. Istina, za početak ću raditi s njim u kancelariji, no dobro..."

"Molim? Kako misliš s njim u kancelariji?", Layla je ljutito upitala

Sad se nešto čudi, kao da ne zna šta je sinoć rekla...

"Da, gospodjice. Mia će biti ovdje, a Vi od danas imate novu kancelariju...", napokon ju gledam u oči, na što mi ona uzvraća neprijateljskim pogledom.

...

Layla P.O.V.

Molim ja tebe... Mene planira smjestiti u drugi kraj tvrtke, a nju ovdje kraj sebe. Vjerovatno da bi ju mogao povaliti kad mu se prohtije... E pa neće moći! Ne dok sam ja živa!

"Ne, ne, gospodine Dawson... Mislim da je došlo do nesporazuma... Ipak, ja kao suvlasnik imam više posla kojeg trebam s Vama odraditi... S toga, mislim da je napametnije da Miu smjestimo u tu kancelariju, a ja ostajem ovdje...", gledajući ga pravo u oči, prolazim pored nje i sjedam na svoje mjesto.

Neće ona samo tako doći ovdje i uzeti ono što je moje!

"Mia, mislim da će i za tebe biti bolje da se odmah osamostališ, no opet prepuštam riječ gospodinu direktoru...", pogled usmjeravam na njegove crne oči, i koliko ga poznajem, uvjerena sam da bi me sad želio ubiti.

Zavodljivo mu se cerkam, jer znam da je satjeran u kut, znam da se plaši da bih se lako mogla izlanuti o onome što nam se još jučer ovdje desilo.

"U redu onda. Mia, ti imaš svoju kancelariju, gdje ćeš biti blizu Harryja, koji će ti, kao i svi mi, biti na raspolaganju...", Leo zatim zove Angelinu, koja vodi Miu na njeno radno mjesto.

"Možete li mi objasniti što je sad ovo?", Leo me pita čim su njih dvije napustile kancelariju.

"Koje?", pravim se pomalo glupa, dok ne skidam pogled s laptopa, a sve bih dala da mu sad vidim izraz lica.

"Kako koje? Pa sinoć ste urlali na mene, da želite novu kancelariju, a sad dolazite i nećete da odete... Pomislit ću još da ste ljubomorni što bih dane provodio s Miom...", osjećam sarkazam u njegovom glasu, koji čupa moje nerve iz petnih žila.

"Ljubomorna! Dajte, molim Vas!", frknem.

"Pa šta je? Moram priznati da mi tako djelujete...", nastavlja sa svojim sprdanjem.

"Gospodine Dawson , molim Vas da se uozbiljite i da počnemo s radom... A što se tiče moje ljubomore, ona postoji samo u slučaju kad se radi o mom zaručniku, Williamu. I još nešto, svjesna sam da sam ugovorom osudjena na suradnju s Vama, zbog toga smatram da je najbolje da sve zaboravimo, pa i ono od sinoć, te da se medju ova četiri zida posvetimo samo poslu, jer shvatila sam da nema drugog načina da ovo okončamo... Vi želite osvetu, a ja svoju firmu nazad, s toga, ne gubimo vrijeme."

Neko vrijeme nije ništa govorio... Par puta sam dizala pogled na njegovo lice, koje je stalno bilo u istoj pozi. Htjela sam još nešto da kažem, ali sam shvatila da je najbolje da šutim.

"Slažem se s Vama, gospodjice Layla. Ovdje smo zbog posla, i istina, svako zbog svojih ciljeva kojih treba da se držimo... Ja Vam se ispričavam za prošlu noć, iako moji postupci nemaju opravdanje...", nakon nekokiko minuta, progovorio je.

"U redu je... Najbolje je da sve zaboravimo."

"Da... Ja idem malo na svjež vazduh, Vi nastavite s poslom...", ustaje sa svoje stolice i odlazi prema vratima, gdje staje.

"Layla?"

Odjednom, jeza je prostrujala mojim tijelom.

"Molim?", pitam, iako se ne okrećem prema njemu koji je iza mojih ledja.

"Voliš ga, zar ne?", vjerovatno misli na Williama.

Knedla zastaje u mom grlu, a moji dlanovi se potpuno rose. Par minuta nisam znala šta da kažem, a onda sam napokon smogla snage da progovorim.

"Da, volim ga...", laž je tako brzo sišla sa mojih usana.

Odjednom, tišina se nadvila iznad nas, a prekinuo ju je samo zvuk otvoranja i zatvaranja vrata. Otišao je, bez riječi...