Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

22. Želiš li biti moja djevojka?

Leo P.O.V.

Gledam njeno lijepo lice, meko poput svile, i ne mogu da se nagledam te ljepote. Njene krupne plave oči kao dva safira, nešto su najljepše na njoj.

Obrve, mali prćasti nosić i rumeni obraščići samo su dio njene ljepote. Gledam ju i još ne vjerujem... Njena nestvarna ljepota tjera me da mislim da andjeli ipak hodaju zemljom.

Još nisam siguran u sve ovo sto što se dogadja i što ja radim, ali znam jedno; šta god da se desi, ovu djevojku želim i morati imati kraj sebe.

Jer sad ovaj prizor, dok je tu, u mom naručju, sva topla i mila, nikad neću moći zaboraviti. Ovaj trenutak želim da traje vječno, jer sam siguran da sam našao pravu, djevojku vrijednu ljubavi...

...

Leo Dawson

Dan je prošao jako brzo za njih dvoje, jer su bili preokuporani jedno s drugim... Duge šetnje parkom, držanje za ručice, topli poljupci, su nešto po čemu će sigurno pamtiti današnji dan. Osmijeh na njihovom licu je bio dovoljan da pokaže koliko su zapravo sretni.

"Evo nas...", Leo tiho šapuće, nakon što je Laylu dopratio do škole... Ezra samo što nije stigao po nju, zbog toga, na brzinu se opraštaju.

Iako je Layla bila uvjerena da je Leo otišao, on se ipak prikrao i neprimjetno ostao.

Nije da ju je špijunirao, već se samo bojao ostaviti ju samu. Nakon što je vidio da sjeda u limuzinu i odlazi, i on se uputio prema kući.

...

Dok je koračao dugom ulicom, koraci su mu bili lagani, kao da hoda po oblacima. Možda se osjećao tako jer mu glava i jeste bila visoko u nekom nebu?

Misli su mu još uvijek bile s njom, na njenom licu, očima, obrazima i usnama. Srce mu u grudima lupa kao ludo dok samo i razmišlja o njoj, jer ona i njena ljepota na njega djeluju neopisivo.

Zaljubio se je. Konačno može sam sebi to da prizna, jer sad i zna... Sad i osjeća šta to znači biti zaljubljen...

...

Nakon što se istuširao, Leo je legao u krevet i u svojoj glavi počeo praviti rezime dana. I jedina misao koja mu je padala na pamet, bila je ona... Njen lik, glas, tijelo... Oči, usne... Ona... I samo ona... Layla...

Svo prevrtanje po krevetu i stavljanje glave pod jastuk nije mu pomoglo da ju izbaci glave. Nije mogao ni da spriječi glupavi osmijeh koji je titrao na njegovom licu svaki put kad bi se sjetio njenih očiju i slatkih poljubaca.

...

Jutro je svanulo, te je sunce koje je graknulo, pustilo zrake kroz prozor Leove sobe, razbudivši ga. Brzo je ustao iz kreveta, te otišao u kupaonicu, gdje se je zadržao duže nego inače.

Stao je pred veliko ogledalo, te svojim rukama na koje je nanio gel, prošao kroz svoju mokru, crnu kosu. Par vještih pokreta rukom i ona je bila namještena onako kako ju je on inače pravio.

Kad je napokon izišao iz kupaonice, na sebi je imao samo bokserice. Stao je pred ormar, te otvorio dio u kojem se nalazila odjeća koju već neko vrijeme nije nosio.

Nakon dugog razmišljanja, izvukao je bijelu majicu i svijetle, na jednom koljenu poderane farmerke. U takvoj odjeći niko ga nije vidio već unazad neko vrijeme.

Brzo je sišao niz strme stube, na noge obuo par bijelih snikersica, nabacio crni ruksak na ledja i uputio se prema školi.

Cijelim putem njegovim mislima se vrtjela samo ona i izgarao je od želje da ju vidi. Ušla mu je u krv poput droge, navukao se na nju prebrzo.

Prije škole, navratio je u cvjećarnicu, gdje je izabrao najljepšu crvenu ružu koju je našao.

"Mora da Vam je djevojka jako lijepa dok ste za nju odabrali ovako lijepu ružu...", šaputala mu je prodavačica koja je upakovala cvijet u ukrasni papir.

Osmijeh na Leovom licu dovoljno je govorio.

"Jeste da mi nije djevojka, ali vjerujte, ljepša je nego ijedan cvijet koji su nečije oči ikad vidjele...", grizući donju usnicu, rekao je.

Jedna suza zatitrala je u oku starice, čije su misli sjetno lutale, vjerovatno na njenu mladost i vrijeme kad je i ona dobivala razne ruže.

"Evo ga... Gotovo... Izvoli...", starica  je pružila ružu Leu, a on joj je ostavio novaca i više nego što je bilo potrebno. Srdačno se pozdravio s njom, krenuvši prema vratima, ali ga je njen glas zaustavio:

"Dečko?", tihim glasom ga je dozvalala. "Ako joj pokloniš tu lijepu ružu, možda ona i postane tvoja djevojka...", nasmiješila se, krijući svoj pogled.

"Nadam se!", ushićeno joj je rekao i brzim korakom krenuo prema školi, izgarajući od želje da čim prije vidi svoju plavu ljepoticu.

...

Leo Već dosta vremena sjedi na drvenim klupama i čeka Laylu. Ono što želi jeste da priča s njom prije početka nastave. Kad napokon ugleda bijelo auto, srce mu zaskakuće u grudima. Gleda ju kako izlazi, pozdravlja se šoferom i kreće prema školi.

Primjećuje i da ga je ona vidjela, odao ju je trzaj na licu. Ushićeno joj maše rukom, na što se ona prvo par puta osvrće oko sebe, a zatim mu prilazi.

"Ćao...", skroz tiho izgovara, na što joj on prilazi i nježno je ljubi.

"Leo, moramo razgovarati... ", obraća mu se, ali ga ne gleda u oči...

"Čekaj... Prvo ja želim da ti nešto kažem...", iza ledja vadi crvenu ružu i pruža je prema njoj.

Osmijeh mu titra na licu, a u crnim očima neki poseban sjaj koji ima samo kad gleda nju.

Konačno dolazi do daha, te ju napokon i pita: " Layla, želiš li biti moja djevojka?"