18. Ples

3.8K 226 6
                                    


Leo Dawson

Leo još nije svjestan svega što se oko njega zbiva, a dodir njenih mekanih usana ga odveo negdje daleko, u neko sedmo nebo, gdje lebdi i osjeća se upravo kao najveći papak na svijetu.

Zar je moguće da se protiv njegove volje ovako nešto dogadja u unitrini njega, njegova bića?

Kad se njihove usne za koji milimetar razdvoje, on otvara svoje oči i pogledom miluje njeno lice. Ona još žmirka, i izgleda poput najljepšeg andjela koji je s neba stigao na zemlju.

Nakon par trenutaka, kad i ona otvori oči i pogledi im se sretnu, istog momenta kao da hiljadu trnaca prostruja njegovim tijelom.

I dalje nepomično stoji, i jedino što mu je trenutno na pameti jeste neopisiva ljepota djevojke koja je u njegov život unijela nemir od prvog dana kad ju je vidio.

Suze naviru na njene oči, toliko da ih Leo jasno može vidjeti... Polako, migolji se iz njegovih snažnih ruku, a zatim bježi od njega, dok on ostaje šutke da stoji u svojim mislima.

Prvo, još ni sam nije svjestan šta se zbilo, a drugo... Nije mu jasno zašto ona bježi od njega... Nije joj se svidjelo?

...

Hladnom vodom Leo kvasi svoje lice, kako bi što prije došao sebi, jer mora da se vrati na posao. Iako bi rado nestao s ovog mjesta, bez obzira i na pare i sve, ne može da to napravi jer bi to značilo da krši svoju riječ i obećanje koje je dao glavnom konobaru da će svoj posao odraditi kako treba.

Rukama naslonjenim na rub umivaonika, baca pogled na ogledalo u kojem se nazire njegov lik. Oči u oči stoji, sam sa sobom, a još ne može da prizna tom čovjeku u sebi šta je napravio. Pogled mu klizi niže, na njegove usne, i u isti mah kao da opet osjeća njene tople usne od maloprije.

Protresa svoju glavu, na što par pramenova njegove crne kose izlijeće van, te visoko uzdignute glave izlazi iz toaleta i vraća se u hol, na radno mjesto.

...

Srce u Leovim grudima je jako tuklo, činjenica da nje nema, činila ga je jako nemirnim. Nestrpljivost je bila očigledna, iako je na sve načine pokušavao ostati smiren.

Kad ju je ugledao kako ulazi u hol, u jednom času kao da je sunce obasjalo cijelu prostoriju. Bože, ima li išta ljepše od nje?

Pogledom ju je pratio cijelo vrijeme, i potajno molil Boga da se okrene i da pogleda svojim očima, ali ništa.

Spuštene glave je otišla do njega, do Williama. Iako je stojao daleko od njih, i nije mogao čuti ili pročitati riječi im s usana, bilo je očito da se prepiru.

Logično, vjerovatno je pobijesnio kad je shvatio da nje nema, kako i ne bi... Svaki bi se momak bojao da kraj sebe ima takvu curu da je ne izgubi...

Nakon desetak minuta prepirke i objašnjavanja, situacija se smirila, a osmijeh se našao na njegovom licu. Vjerovatno ga je uvjerila da je sve u redu, kako i ne bi... To je ipak žena.
Pogledom uvjere muškarca u što god hoće.

On je svoje ruke privio oko njenog tijela, i pripio je uz sebe. Nalet bijesa je strujao Leovim umom, ali je ostao smiren. Smirivala ga je činjenica da ona baš i nije djelovala zagrijano... Pogled joj je lutao svud, samo ne po njemu... Dobro, doduše ni Lea nije gledala...

"A sad je vrijeme za ples...", zvuk voditeljice programa Williamove zabave trgnuo je sviju.

Leo je svoj pogled usmjerio na Williama koji je imao neki retardirani osmijeh, dok je ispružene ruke molio Laylu za ples.

Knedla je kliznula niz njegovo grlo, dok su u njegovoj glavi tutnjale samo dvije riječi: nemoj pristati!

Ona se okreće, baca pogled izvinjena,a zatim sklapa svoj dlan s njegovim i pristaje. U tom momentu, kao da nešto udari Lea svom snagom, ostaje bez daha.

Gleda kako se njihovi dlanovi spajaju, a uzdasi svih prisutnih nadjačavaju valcer koji upravo svira. Svi su oduševljeni njima dvoma, i oči svih su uprete u njih dvoje dok odlaze na plesni podijum.

Leov pogled je prikovan na njima. Dok mu nestaje daha u grudima, gleda kako William staje pored Layle, te jednom rukom uzima njenu, dok drugu stavlja na njena gola ledja.

Na taj prizor, grči se sav. Ljubomora ga izjeda. Gleda kako ju on rukom dira po golim ledjima, a zatim primačinje bliže sebi i svome tijelu, na što ona postaje nemirna. Mazi je pogledom, koji prelazi preko njenih očiju do usana i nazad. Lagano svoje lice stavlja bliže njenom vratu.

Čvrsto skupljene šake, pokušava da rastjera nemir, ali ne uspijeva. Velika žila na čelu kuca, a njegove oči crne poput ugljena mračnije su nego ikad prije.

Ne mogavši više gledati ih, Leo spušta pladanj na stolić, javlja se glavnom konobaru, te odlazi sa zabave. Nemir koji mu stvara slika njih dvoje nešto je što nikad prije nije osjetio. Nešto nepodnošljivo, što boli toliko jako da ima osjećaj da će mu grudi pući.

Još jednom se okreće i baca pogled na njih dvoje. Svjestan je da to nije trebao uraditi, jer njena glava na njegovom ramenu najgora je slika koju je noćas vidio.

...

Crna noć i hladni vjetar koji duva, Leovi su vjerni pratitelji... Duga noć je pred njim, ali nedovoljno duga da odnese sa sobom tugu koja se nakupila u njegovim grudima.

Slika njih dvoje, i njihove divne večeri, od sad samo su mu podsjetnik... Podsjetnik na to da pored onakve djevojke stoji momak koji je i dosljedan nje... Lijep, zgodan, bogat.. Baš kao i ona. Ovo mu je samo podsjetnik da on nema čemu da se nada i da ju što prije treba da izbaci iz svoje glave.

Jedna suza klizi niz njegov obraz, jer mu duša bez prestanka plače...





Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).Where stories live. Discover now