Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

39. Isplači se, bit će ti lakše...

Layla Harrison

Jedno po jedno oko Layla otvara, te zuri okolo, a sve vidi kroz neku maglu... Par puta brzo trepće, zatim opet otvara oči i ovaj put malo jasnije vidi.

Oko nje bijeli zidovi, bijeli noćni ormarić, na njemu velika vaza s buketom crvenih ruža, a pored njenog kreveta, William. Glave naslonjene na rub kreveta, spava. Vjerovatno već dugo bdije nad njom... Ko zna koliko je sati proveo budan.

"Layla, budna si...", njegov veseli glas jeknuo je sobom nakon što je shvatio da se ona pomijera, ali ona ga je šutke gledala.

U glavi joj se jedino vrtio on, Leo... Jedna jedina slika, koja joj nije davala mira.. To kako ga vode, a ona ne poduzima ništa... Izdala ga je, znala je to.

"Koliko već dugo ovako ležim?", Layla je konačno prozborila, gledajući u Williama s očima punim suza.

"Dosta dugo, iskreno... Doktori kažu da si doživjela šok, da si pala u blagi vid kome. Dva dana nisi dolazila sebi, onda, odjednom si otvorila oči, ali nakon par minuta opet si ostala bez svijesti.. Tek danas, tri dana poslije toga opet si progledala, ali isto ubrzo utonula u san... I evo, sad opet sam dočekao da me te tvoje plave oči pogledaju... Kako si sad, spava li ti se?", William je užurbano pričao. Bilo je više nego jasno da je pod dojmom cijele ove situacije.

K vragu... Skoro je prošla sedmica dana, ko zna gdje je on i šta se s njim dešava..

" Ja.. Ja, moram ići odavde...", Layla je promrmljala.

"Šta? Layla, ne možeš nikud... Doktori kažu da je ovo sve bilo jako opasno, i ko zna šta se sve moglo desiti.. Kad se samo sjetim da je taj idiot kriv za sve...", William se okrenuo prema prozoru, psujeći nešto sebi u bradu nakon što se sjetio Lea.

"Ja.. Moram ići, moram ga vidjeti...", Layla je sa svoga tijela pokušala da podigne bijelu plahtu, ali je to za nju bilo prosto nemoguće.

Kao da nimalo snage nije bilo u njenim rukama, toliko je bila slabašna.

"Layla, šta pričaš ti? Kuda to moraš?", William je počeo da bijesni.

"U zatvor... Što prije, moram da sve pojasnim policiji... Moram da pomognem Leu... Moram...", mrmljala je.

"Molim???", William je zabijesnio, šireći ruke u zrak.. "Da mu pomogneš? Nakon svega što ti je uradio? Pa oteo te, Layla .. I ko zna šta još, a ti bi da mu pomogneš?", nije mogao da shvati Laylu i njene riječi.

"Znači to ti je Grace rekla, ha?", Layla se blago nasmijala.

Naravno, Grace je sve dobro smislila, William ne smije saznati istinu, inače, odustao bi od svega, a ona bi ostala bez njihove love... S toga, i njemu je prosula istu priču baš kao što je to uradila i sa policijom.

"Layla, o čemu pričaš?", u Williamove oči se uvukla neka tuga, dok je gledao u nju, nepomičnu na krevetu kako se bori sama sa sobom da ustane...

"William, oprosti..."

"Layla, nije valjda da...", prišao je par koraka bliže nje, a oči su mu izgubile sjaj... Naslutio je sve.

"Jeste Williame... Svojom sam voljom pobjegla s njim... Ja.. Već neko vrijeme sam zaljubljena u Lea... Volim ga, Williame... Oprosti, znam da ne bih trebala ovo da ti pričam, ali mislim da zaslužuješ da znaš istinu..."

"Ali, Layla... Kako si mi mogla to napraviti?", podigao je pogled prema njoj, a u očima su mu titrale suze."

"Žao mi je... Zaista jeste... Ali, ako ti išta znači... Nisam bila s tobom i s njim u isto vrijeme... Istina, ovo sa mnom i s njim traje već malo duže, ali nismo uvijek bili zajedno... Tek poslije one večere... Tek tad, shvatila sam koliko ga volim... I iz ničega smo se odlučili na taj bijeg... Ne moraš mi vjerovati, samo želim da znaš...", Layla je položila svoju ruku na njegovu i sa suzama u očima mu je sve objašnjavala.