Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

12. Poziv za van.

Layla Harrison

Po prvi put kako sam upoznala to čudovište, tu mušku psihopatu, danas sam vidjela drugog njega.

Danas su po prvi put njegove crne oči, inače uvijek tamne, strašne i pune neke zlobe, sijale kao dva sjajna dijamanta.

Danas me je po prvi put njegov pogled milovao, a nije u moju dušu ulijevao strah.

Danas je po prvi put sa mnom normalno razgovarao, bez drskosti i grubosti, čak s nekom dozom nježnosti.

Danas je bio tako sladak, blag i drag, a poljubac koji je ostavio na mom obrazu, urezao se u moje misli... I, dušu...

...

Jutro je osvanulo. Budilica je glasno zazvonila, a Layla je širom otvorila svoje oči. Brzim korakom je iskočila iz kreveta, te otrčala u kupaonicu.

Nakon što se otuširala, stala je pred ogromno ogledalo u kupaonici. Svoju dugu kosu je ispeglala, a zatim na lice nanijela mnogo šminke, više nego inače.

Tankim slojem pudera prekrila je svoje lice, oči je uokvirila crnim tušem, a na trepavice nanijela tanki sloj maskare, koji je opet bio dovoljan da njene, ionako duge trepavice, uvije. Crveni ruž na usnama je bio pun pogodak.

Iz ormara je izvukla tamne jeans hlače, i crnu majicu s cvjetnim printom, po kojoj su se razlijevale crvena i žuta boja. Brzo je zgrabila torbu i sletjela niz stube.

Na noge je navukla par crnih conversica, te se sva sretna uputila u školu, s nadom da će ga vidjeti, da ovo nije jedan od onih dana kad on i ekipa odluče da se ne pojave.

Što se je više približava kabinetu, srce joj je jače tuklo. Ne, to nije bio strah, nego neki neobjašnjiv osjećaj za nju, nešto što nikad prije nije ni doživjela, ni osjetila.

Kad je kročila u učionicu, istog momenta njen pogled je odlutao do mjesta gdje Leo inače sjedi i prikovala oči na njemu. Danas joj je izgledao nekako drugačije, nekako... Posebno.

Kad ju je on opazio, osjetila je trzaj na njegovom licu, a u oku kao da mu je zatitrao neki sjaj. Blagi osmijeh se našao u kutku njegovih usana, a kad je shvatila da je upućen njoj, posramljeno je spustila glavu i odšetala do Emme.

"Ćao!", sva zadihana, jedva je izustila, a zatim ju poljubila u obraz.

No, Emma ju je čudno gledala... Znala je šta se dešava.

"Ljuta si zbog onog jučer, zar ne?", tiho je upitala.

"A šta ti misliš?", Emma je odvratno odgovorila.

"Znam Emma, ali izvini, zaista sam imala obaveza..."

"Kakvih obaveza? Layla, vidjela sam te s Leom i Isaacom, s njima si razgovarala, o čemu, voljela bih da znam!?", procijedila je kroz zube.

Layla je spustila glavu u pod, znala je da ne može da joj sve kaže, neće shvatiti...

"Ovaj... Pričala sam Leom... O tebi!", laž je odjednom sišla s njenih usana.
Emmine oči su se širom otvorile, dok su joj usne bile skupljene u oblik slova O.

"O... O meni, šta o meni?"

"Pa o tebi... I Isaacu. Htjela sam da saznam što on misli o tebi... Rekao je da će javiti kad sazna..."

"Layla, pa ti si divna!", čvrsto je rukama zagrila, a osmijeh je titrao na njenom licu.

Layla je osjećala grižnju savjesti što joj je lagala, ali nije joj mogla još reći neke stvari...