Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

85. Nedostajala si mi...

Leo P.O.V.

Osjećam kako nečija ruka miluje moj obraz, a taj dodir je tako mekan, te meni nekako poznat.

Otvaram svoje oči i ostajem zatečen prizorom, kad ugledam njen lik.

"Emily?", tiho izustujem, na što ona kad shvati da sam budan, brzo ustukne od moga tijela.

Vjerovatno se prepala da ću je još jednom odbiti i grubim riječima otjerati od sebe.

"Oprosti, ja...", počinje da muca, krijući svoje lice od mene.

Smačinjem pogled s nje, te očima promotrim sobicu u kojoj se nalazimo. Polumrak je, i jako je hladno, te sve smrdi na vlagu. Sva je sobica prazna, te se u njoj ništa sem sivih zidova ne nalazi.

Ustajem s poda i brišem tragove prašine sa sebe. Osjećam tupu bol, na desnom rebru, te vraćam slike u glavi od silnih udaraca Graceinih gorila, prije nego su me ovdje bacili, i uspavali s nekom krpom na usnama.

Vraćam film u glavi i prisjećam se nje, Layle, i njenog ludog preokreta. Dodjavola sve, zar je zaista moguće da me je lagala? Da li je stvarno sve laž? Gdje joj je srce? Zar je ona, moja Layla, zaista postala kamen? Zar je postala okrutna i hladna kao i svoja majka?

Osjećam se trenutno... Pa nikako! Kao najveće govno i kao najveći jadnik kojeg je ljubav ponizila.. Kako sam bio glup! Kako sam mogao vjerovati njoj, takvoj izdajici koja me ujela za srce i zauvijek ubila dušu...

Opet pogled usmjeravam na nju, na Emily, a dah zastaje u mojim grudima. Za ženu svojih godina, moram priznati da se dobro drži. Njena plava kosa i dalje je ista onakva kako je se i sjećam.

Volio sam njenu kosu. Posebno onako kad je napravi da je nekako sva u valovima, a miriši tako da njen miris opija.

"Je li istina ono što mi je Liam rekao? Da si pobjegla zbog Grace, a da je on moj brat?", hladno ju i bez razmišljanja upitam, na što osjećam trzaj na njenom licu.

"Rekao ti je?", izbezumljeno me upita, na što nesvjesno okrene glavu prema meni i izloži svoje lice mom pogledu.

"Što ti je to?", pitam je skupljenih obrva na čelu i zanemarujem njeno prethodno pitanje.

I dalje gledam njeno lice i ne vjerujem.

"Ništa.", kratko odgovara, te brzo lice okreće u mrak.

"Emily, ovo ti je ona napravila?", prilazim joj par koraka i rukom hvatam njenu bradu i okrećem joj lice prema sebi.

Velika modrica se nalazi preko njenog cijelog obraza, a ispod oka jedna tamna šljiva. Oči su joj pune suza, mogu u njima da pročitam tugu i bol.

"Ubit ću tu kučku golim rukama!", ni sam ne znam zašto sam odjednom osjetio ovoliki dozu bijesa, zašto me ovako potreslo saznanje da je ona, Grace, podignula ruku na moju majku. Za to će mi posebno platiti!

"Leo, sine! Stani, smiri se!", Emily me odvlači od željeznih vrata, koja su ionako zaključana, a ja kao idiot lupam po njima.

Rukama trljam lice, a zatim se okrećem prema njoj, i svoje lice bližim njenom: "Nije to smjela uraditi! Nikako! Platit će mi za to što je na tebe podignula ruku!"

Njene usne se šire u osmijeh, a ja sam tek sad shvatio što sam rekao.

Sjedam u jedan ćošak i naslonjam se na hladni zid, a ona čini isto, sjedajući malo dalje od mene. Tišina visi iznad nas, iako vjerovatno i ona ima bezbroj pitanja za mene, kao i ja za nju.

"Falili ste mi... Svaki dan, sve više i više...", odjednom je počela... "A Liam, njega kao da je sami Bog spustio na zemlju i učinio da on postane moja snaga, moja nada, moja želja za životom... Znaš, Leo, žao mi je što sam to napravila, što sam vas ostavila..."

Oči su mi se napunile suzama i iako sam imao hiljadu pitanja, u tom trenutku nisam mogao ništa da ju pitam... Jedino što me malo smirivalo bila je činjenica da po prvi put u ovih godina, prema njoj ne osjećam prezir.

"Nikad mi nećeš oprostiti, zar ne?", tužno me upitala, dok su joj se oči caklile.

"Heh, oprostiti... Znaš, Emily, da si se s ovom pričom pojavila prije nekoliko godina, nikad ti ne bih dopustio, niti dao za pravo da mi o tome pričaš... Nije iz mržnje, već što tad ne bih mogao da shvatim zašto si to napravila... Ne bih mogao da nadjem opravdanje za tebe... Ali, pošto se život sa mnom pošteno poigrao, učinio sam nešto slično kao i ti...", iznenadjeno me pogledala, željno iščekujući šta ću sljedeće reći...

"Znaš, ono što sigurno mogu reći je to da Lincolna volim više od života, a osoba poslije njega koja je uspjela da mi pokaže šta je ljubav, bila je... Layla... Na kraju, Grace je bila ta koja je ucjenom mene natjerala da biram izmedju njih dvoje... Tačnije, na kocki je bio Lincov život i moja ljubav s Laylom. Ljubav, bar sam tako tad mislio...", sarkastično sam to rekao.

"Tad sam poput kukavice ostavio Laylu i sve s njom, i odlučio da spasim Lincolna. Morao sam to napraviti. Morao sam žrtvovati nešto kako bih te osobe spasio...

Zbog toga, shvatam sad tebe... Otišla si od nas kako bi nas spasila, ali nisi imala na umu da ćemo tad zbog tebe umrijeti... Grace možda nije uspjela da nas tad ubije, ali vjeruj, tvoj odlazak je tad od nas načinio žive mrtvace..."

Vrele suze su padale niz njeno lice, dok sam ja svoje uspješno krio.

"Je li to znači da mi... Opraštaš?", biježljivo je upitala.

"Opraštam li? Iskren da budem, nakon ove Layline izdaje, više nikad nikom neću dopustiti da mu oprostim..."

Emily je tužno spustila pogled, bila je svjesna da uprkos svemu, nema oprosta za nju...

"Ali...", nastavio sam... "To ne znači da ne zaslužuješ drugu priliku, sad kad znam da je Grace ta koja nas je uništila, ne mogu joj dopustiti da to i dalje radi..."

"L..Leo? Što želiš da kažeš?", mucajući je upitala.

"Majko, nedostajala si mi!", uskočio sam u njen zagrljaj poput malog djeteta i glasno zajecao.

Njene ruke su me snažno grlile, kao nekad kad sam bio dijete, kad sam osjećao njenu ljubav. Bože, tek sad vidim koliko sam bio usamljen i prazan. Falio mi je majčin zagrljaj više nego vazduh... Tek sad osjećam da sam opet živ...

...

Harry P.O.V.

Sjedio sam u svom stanu koji je bio zamračen, i pio piće za pićem.

Gledao sam nepomično u sirotog dječaka, koji je tek sad sklopio oči, dok su mu se na licu još vidjeli tragovi suza. Sad je i Emilyn i Leov život u opasnosti, a on je ostao bespomoćan.

A ja, još nisam mogao da povjerujem u to što nam je Layla napravila, posebno Leu.. Kako ga je mogla izdati?

U sljedećem trenutku, zazvonio mi je mobitel, a ime koje je pisalo na ekranu me bacilo sa stolice.

"Halo?", tiho sam izgovorio, dok se s druge strane slušalice začulo:

"Moramo hitno razgovarati..."