Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

24. Nema više povratka.

Layla Harrison

"Layla, da li si ti stvarno sigurna u ovo što radiš?", uvijek ista Emma, s hrpom pitanja i sad uzaludno ispituje Laylu.

"Jesam Emma, po stoti put ti kažem...", odgovara joj, dok na lice nanosi još blagi sloj rumenila, a zatim se okreće prema Emmi i ostaje zapanjena njenim izgledom.

Uska, bijela haljina, koja seže malo ispod koljena, s blagim dekolteom, fantastično Emmi pristaje i ističe sve njene atribute. Djevojka prosto odiše seksipilom i nekom posebnom vrstom ljepote.

"Emma, pa predivna si!", ovom rečenicom Emmini se obrazi rumene, a osmijeh krasi njeno, ionako lijepo lice.

"Je li stvarno to misliš ili me zezaš?", Emma sumnjičavo pita.

"Stara, kako ću se s tim zezati?! Pa kažem ti da goriš... Večeras ima Isaac da potpuno odlijepi za tobom...", Layla joj namiguje, popravljajući njenu kosu.

Odjednom, osmijeh s Emminog lica nestaje. Ona sjeda na sofu pored kreveta, i s oborenom glavom tiho pita: "Layla, je li i ti misliš da on još voli Rubby?"

"Emma, pa šta to sad pričaš?", Layla frkne na nju.

"Bojim se Layla... Bojim se da će on da se pomiri s njom, a da sam mu ja sad usputna zabava. Bojim se da će noćas provesti noć razmišljajući o njoj, iako će da sjedi sa mnom... Šta ako još nešto osjeća prema njoj? Jer ja... Ja nisam ni blizu nje i njene ljepote...", Emma tužno govori.

Layla prilazi par koraka bliže njoj, a zatim sjeda na sofu pored nje... Svoj dlan spušta na njenu ruku, a zatim joj govori:

"Emma, sad si to rekla i više nikad... Ti uopće i ne možeš da se poradiš s djevojkom poput Rubby. Jer si hiljadu puta i ljepša i bolja! I najzad, ne razmišljaj tako kako sad razmišljaš...

Shvati, Isaac je sam ostavio nju, dakle, da mu znači ne bi... Onda, on je tebe pozvao van, ne ti njega, dakle nemaš šta da brineš... A vjeruj mi, samo najveći kreten bi mogao da ima kraj sebe takvu curu, a da ništa ne osjeti... Još kad upozna pravu tebe i to koliko si dobra u duši, tek onda će znati koga ima kraj sebe, jer djevojku kao što si ti... Hiljadu drugih ne bi moglo da zamijeni...", Emmine oči se rose, upravo su je dirnule Layline riječi...

"Hvala ti mila...", baca se u njen zagrljaj...

Nakon par minuta izmjenjivanja nježnosti, Layla se podiže i staje pred veliko ogledalo. Još jednom baca pogled na svoj odraz, i odmjeravaj se od glave do pete.

Bijele, uske hlače i sandale na nogama, savršeno ističu njenu vitkost i ženstvenost... Bijela košulja sa zlatnim nitnama, savršeno se uklapa uz njen ten.

Duga, plava kosa, podignuta u visoki rep, pruža dobar pogled na njeno lijepo lice. Plave oči su standardno uokvirene crnilom, tuš i maskara savršeno ističu njihovo plaventilo. Ovaj put punoću njenim usnama daje crveni ruž. Sve u svemu, prelijepa je.

"Layla, curo... Ti meni nešto kažeš, a zapravo ti goriš!", Emma joj prilazi i odmjerava ju od glave do pete.

"Hvala draga..", Layla se osmjehuje, ali prosto je nemoguće ne vidjeti koliko je taj osmijeh lažan.

"Layla... Znam da sam dosadna, ali moram te opet pitati... Jesi li zaista sigurna u ovo što radiš?"

Layla duboko uzdiše, sklapa svoje oči na par trenutaka, a zatim izgovara:

"Jesam Emma... Tako je najbolje..."

"Ali dovraga, nije tako najbolje kad ti njega ne voliš... Samo uništavaš samu sebe...", Emma joj prilazi i rukama je hvata za njena ramena.