Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

21. Nevolje tek počinju.

Layla P.O.V.

Njegove usne, mehke kao svila ljube moje i kunem se, ljepše se nikad u životu osjećala nisam. Nalazim se u naručju jednog grubijana, momka koji me ponizio i izvrijedjao kao niko, momka koji je svoju arogantnost i bahatost sad zamijenio toplim smiješkom i lijepom riječju.

Osjećam kao da nisam na ovom svijetu, nego negdje gore visoko u oblacima, jer svaki njegov dodir, ruku ili usana, budi u meni neke posebne osjećaje, osjećaje nekog mira, zadovoljstva i sreće.

Promatram njegovo lice, kunem se nikad mi ljepše bilo nije. Promatram njegove oči, koje više nisu onako tamne, više iz njih ne izbija tama, nego neki sjaj koji me tjera da ludim.

Njegove usnice su meke, pune, Bože, kao da su stvorene samo za mene. Njegove čvrste ruke me grle i sada znam... U ovom sam zagrljaju najsigurnija.

...

Layla Harrison

"Layla, jesi li ti svjesna ovog svega?", Leo ju pita, dok ona sklupčana leži u njegovom zagrljaju.

"Hoćeš iskreno?", podiže svoj pogled, te se on stapa s njenim plavim očima..

"Od tebe uvijek hoću samo iskreno...", nježno rukom prelazi preko njenog obraza, dok ju i dalje miluje očima, a ona ne trepće.

"Nisam još ničega svjesna... Jedino što znam je to da mi je lijepo... S tobom mi je lijepo... I hoću da traje, jer ovo što sad osjećam... Dok sam s tobom... Najljepši je osjećaj na svijetu..."

Leo kao hipnotisan zuri u nju, a blagi osmijeh titra na njegovom licu. Polahko spušta svoje usne na njene...

"Layla...", šapuće njeno ime, ljubeći njene usne... "Ja ne znam kakve si ti čini na mene bacila, ali ovo je nešto nevjerovatno... Reci mi, kako si uspjela u tome da svu mržnju koju sam osjećao prema tebi, pretvoriš u ljubav?", smije se.

Polahko se podiže s njegovih grudi, te dižući jednu obrvu, pita ga: " a jesi li ti stvarno siguran da si me ikad i mrzio?", lukavi osmijeh titra na njenom licu.

Leo i sam shvata njene riječi, od kojih ga nešto golica u trbuhu... Spušta svoje usne na njene, a zatim počinje prava stvar. Strastveni poljupci lete na sve strane, i više im ništa nije važno osim njih dvoje...

...

Dan je prošao jako brzo za njih dvoje, jer su bili preokuporani jedno s drugim... Duge šetnje parkom, držanje za ručice, topli poljupci, su nešto po čemu će sigurno pamtiti današnji dan.

Osmijeh na Laylinom licu je bio dovoljan da pokaže koliko je ona zapravo sretna, konačno osjeća šta znači biti zaljubljen. Kao hipnotisana, ne skida pogled sa Leovih crnih očiju, koje nikad ljepše bile nisu kao danas, dok ju gledaju toplo i nježno...

"Evo nas...", Leo tiho šapuće, nakon što ju je dopratio do škole... Ezra samo što nije stigao po nju, zbog toga, na brzinu se opraštaju, a Leo odlazi s obećanjem da će se sutra vidjeti prije škole.

Laylin pogled je zakovan na njemu, i njegovim širokim ramenima, koji su ocrtani u crnoj majici koju, po običaju, nosi.

Lagano, korak po korak, odlazi i gubi se iz njenog vida. Budući da je i Ezra na vrijeme stigao, Layla sjeda u bijelu limuzinu, i zavaljuje se na zadnje sjedište, dok i dalje nije svejesna šta se danas sve zbilo.

Prstima prelazi preko svojih usana, kao da još uvijek na njima osjeti njegove poljupce. Zatvara svoje oči, a pred njima se ukazuje njegov lik, njegov pogled... Opet, kad ih otvori, vidi isto.

Još nije svjesna da se Leo Dawson uvukao u njenu kožu toliko duboko da ga hiljade vjetrova ili oluja neće odnijeti... Hiljadu kiša neće saprati, niti obrisati njegove tragove s njene kože...

Još nije svjesna da je ovo sve java i da je sreća koju osjeća prava... Da je ljubav koju živi istinita... I da njeno srce više nije njeno, nego od sad, pripada njemu... Njegovo je... Samo njegovo...

...

Sva u sedmom nebu, Layla užurbano ulazi u kuću, a na umu ima samo dvije stvari... Prva je on, a druga je da nazove Emmu i sve joj ispriča, o njemu.

Taman staje na prvu stepenicu s namjerom da što prije udje u sobu, ali je zaustavlja majčin glas:

"Layla... Smjesta dodji ovamo...", po običaju, neraspoložena Grace...

"Idem samo da ostavim stvari, pa se odm..",

"Layla! Rekla sam smjesta!!", s jako glasnim tonom Grace viče.

Layla spušta svoje stvari u hodnik, a zatim lagano ulazi u dnevnu sobu u kojoj zatiče majku kako sjedi na sofi, noga preko noge, u uskom, bijelom kompletu, dok u ruci drži časopis, a pored nje na stoliću se nalazi šoljica čaja. Doduše, to je slika koju Layla zatiče skoro svaki dan.

"Zdravo mama...", Layla tiho progovara, gledajući pravo u Graceino lice, koja se ne pometa. I dalje gleda u časopis i nimalo ne liči ženi od maloprije, koja je vikala na nju.

Nakon par minuta, spušta časopis na stolić, te se baca na topli čaj, koji nakon par pokreta s kašikicom, ispija u jednom dahu. Odlaže porculansku šalicu, te napokon podiže pogled prema Layli.

Otmjeno ustaje, spuštajući mini bijelu suknju niz svoje noge, te ženstvenim korakom ide prema njoj. Bože, s kojim damskim izgledom i sexipilom odiše ta žena.

Nakon par trenutaka, staje tačno ispred Layla i gleda je prodornim pogledom.

"Šta ti misliš da radiš?!", viče iz sveg glasa na Laylu, dok ona rukom trlja obraz na kojem je upravo dobila jak šamar od Grace.

Sva izgubljena, Layla sa suzama u očima gleda u nju... Nije ni svejesna da nevolje tek počinju...

...