Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

45. Mila, sad sam tu...

Layla Harrison

Već nekoliko sedmica škole Layla je propustila, a ni danas nema baš nešto volje da ide. No, kad malo bolje razmisli, bolje je i to, nego da provede dan u ovoj groznoj kući, i uz to, da mora da se skriva od Grace, s kojom danima nije riječ progovorila.

Svoju prljavu kosu zavezala je u visoku pundju, a na lice stavila tek malo šminke. Obukla je obične farmerke i majicu, te sjela u limuzinu s kojom je, kao i obično, upravljao Ezra.

Potajno, nadala se da će u školi sresti njega, da će dobiti priliku s njim da priča, da jedno drugom odaju sve što se desilo s njima u zadnje vrijeme, ali to se nije dogodilo. Klupa, gdje je inače on sjedio, bila je prazna, a učionica koja je bila prepuna, bez njega kao da je bila mrtva.

Emma nije mogla sakriti oduševljene kad ju je vidjela, a ona i Isaac su joj odmah priskočili u zagrljaj. Dobro se je s njima skompala. Doduše, nekad je o Isaacu svašta mislila, ali sad je shvatila da je on zaista divna osoba.

Nije mogla, a da ne upita bilo šta o Leu, ali kao i obično, nije dobila puno odgovora. Niko ništa o njemu nije znao. Danima ga niko nije vidio, ni čuo, pa čak ni Isaac.

Pola dana u školi je nekako jedva prošlo.. Stiglo je vrijeme odmora, a kako Layla nije imala volje da izlazi napolje, ostala je sama u učionici. Odjednom, ugledala je Miu, koja nikako nije ličila na sebe, kako oprezno virka u njihovu učionicu, kao da nešto traži...

"Mia?", povikala je njeno ime, na što je ona odmah pobjegla, ali nakon par trenutaka vratila se, i samo glavom provirila u učionicu.

Layla se podigla s mjesta i lagano joj prišla, htjela je samo nešto da ju pita, iako se bojala odgovora.

"Ovaj... Kako si?", oprezno ju je upitala, na što je Mia samo slegnula ramenima.

Tišina je neugodno visila izmedju njih, onda ju je, na Laylino iznendjene, prekinula Mia:

"Ni ti ne znaš ništa o njemu, ha?"

U jednu ruku, kamen je pao s Laylina srca, ali u drugu, opet se osjećala kao na početku priče, jer opet neće ništa saznati o njemu.

Skliznula se o zid, te sjela na pod, a Mia je za njom učinila isto.

"Ništa... Ni traga, ni glasa... Kao da je u zemlju propao... A bojim se da mu se nešto desilo, zbog mene..."

Neko vrijeme, Mia je šutjela, a zatim počela:

"Hrabar je on, i zna se paziti... Ne znam što se s vama desilo, ali sigurna sam da će se uskoro pojaviti... Leo je borac, naći će put...", uputila joj je lagani osmijeh, te ustala i krenula.

Na odlasku, još jednom se osvrnula: "Layla, ako saznaš bilo šta, molim te, javi mi... I sama znaš kako boli neizvjesnost o osobi koju voliš svim svojim bićem..."

Otišla je prije nego je Layla imala priliku išta da kaže. Nije najazd ni morala,dovoljno je vidjela koliko je ta djevojka propala za ovako kratko vrijeme... Koliko ga voli...

...

Layla se vozi u bijeloj limuzini natrag kući. Tišina je svud oko nje, a u njenim mislima jedino on. Boji se da mu se nešto desilo, a sve zbog nje. Osjeća kako ga je izdala, kako je sve zabrljala i da ga je zauvijek izgubila jer je bila kukavica... Nije se dovoljno borila, kao što je on...

Izlazi u dvorištu, te brzim korakom ulazi u salon, kako bi što prije otrčala uz stepenice do svoje sobe, gdje zaključana, provodi dane. Ipak, danas nije bilo tako.

Taman kad je krenula da trči, zaustavio ju je dobro poznat glas, koji je dozvao njeno ime:

"Layla?"

Na tren je zastala, a zatim, u nevjerici se okrenula, a njene oči su se napunile suzama,suzama radosnicama.

"Tata!", povikala je iz sveg glasa i potrčala u Oliverov zagrljaj.

"Oh, mila moja...", snažno ju je grlio rukama, a ona je licem u njegovim grudima, tiho jacala...

"Tata, tako si mi falio... Tako si mi trebao!!", jedva je dolazila do daha...

"Ne brini mila ,sad sam tu..."

...

Layla je satima pričala Oliverom, te mu priznala sve, dobro, skoro sve što je prošla s Leom... Ispričala im je o njihovoj ljubavi i bijegu, ali i Graceinim prijetnjama i svemu što je uradila Leu.

Oliver ju je strpljivo slušao, a nakon što je završila s izlaganjem, stavio ju je u svoje krilo, na što je ona čvrsto rukama obuhvatila njegov vrat.

"Tata, molim te, reci nešto...", trepunila je svojim velikim očima, i tužno ga pogledala... "Reci da ćeš mi pomoći da ga nadjem, molim te tata..."

"Layla, vidi...drago mi je da sam čuo i tvoju stranu priče, ali nije sve tako kako ti misliš..."

"Tata? Kako nije? Pa bila sam tu kad se to sve desilo!", frknula je i odmaknula se od njega...

"Layla, molim te, slušaj me... Razgovarao sam s Grace, i ona je imala svoje razloge...", Oliver je bio uporan.

"Pa da, naravno... Ta drolja te je uspjela okrenuti na svoju stranu i nalagati sve... Mogla sam i misliti..."

"Layla, dosta!! Neću dopustiti da tako pričaš o svojoj majci!", po prvi put u životu, Oliver je na nju povisio glas, na što su se njene oči napunile suzama...

"Ali, tata..."

"Ništa ali... Već sam sve čuo, Grace mi je rekla da s njom danima ne pričaš, ali ja joj nisam vjerovao... Mislio sam da pretjeruje, kao i obično, ali sad vidim da ti je taj dečko pomutio razum... A da li si dala njoj priliku da ti objasni?"

"Zar mi ima šta objašnjavati? Pa sve se vrti oko novca i Williama... Zato je protiv Lea, jer je on siromašan.. Ali, tata, to mene ne zanima...", histerično je vikala na oca.

"Layla, dosta... Znam da te novac ne zanima, i ponosan sam zbog toga na tebe... I znaš, da sam istog mišljenja... I znaš da bih podržao tu vezu, bez obzira na sve... Ali, Layla... Nije sve tako kako ti misliš..."

"Ne razumijem tata... O čemu pričaš?", bila je zbunjenija nego ikad prije.

"Želiš li stvarno da saznaš istinu o tom Leu?"

Par trenutaka je šutjela, a zatim potvrdno klimnula glavom, na što je Oliver pozvao Grace, koja je cijelo vrijeme slušala s druge strane vrata, u radnu sobu.

"Layla, ovo sad što čuješ, neće biti tako lako za tebe... Nakon ovoga, sva ljubav koju sad osjećaš prema tom momku, nestat će...", Grace joj je tiho rekla, te sjela na dvosjed, a nju je pozvala da sjedne kraj nje.