Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

19. Opsesija.

Layla Harrison

Zora je odavno svanula, i samo natjerala Laylu koja cijelu noć nije oka sklopila, da se digne na svoje noge.

Obavljanje higijene kao rutina, a zatim traženje odjeće za novi dan, samo su neke od stvari koje obavlja prije polaska u školu.

Na lice nanosi malo šminke, puder i sjaj za usne. Ovo jutro bira običnu kombinaciju, poderane jeans hlače i običnu bijelu majicu. Karirana košulja oko struka i bijele starke, i Layla je spremna.

...

Polako se spušta niz stepenište do predvorja, kako bi napravila što manje zvukova. Ne želi svoje da probudi, pogotovo ne Grace, koja vjerovatno nešto zna, a sinoć je uspjela da joj umakne.

Još par koraka i vani je, sjeda u bijelu limuzinu i Ezra ju vozi prema školi.

...

Budući da su stigli, Layla se pozdravlja Ezrom i odlazi prema školi. Ni sama ne zna šta ju danas čeka, ali ne posustaje.

Iako ima puno razloga da se baš danas boji Lea, ona ne osjeća strah. Naprotiv, odlučila je nekim stvarima stati na kraj, jer ovako više nema smisla.

Ulazi u kabinet i prvo zapaža prazno mjesto gdje bi on trebao da sjedi. Dobro, vjerovatno je još rano da bi došao. Zatim, odlazi prema Emmi koja sjedi na svome mjestu, sama.

Djevojke se pozdravljaju i ljube u obraz. Emma odmah započinje s pričom, dok ju Layla samo gleda. Njene misli su na nekom drugom mjestu.

...

Svih sedam časova je završilo, a Leo se nije pojavio ni na jednom. Laylom se prožima čudan osjećaj... Ne zna da li je to tuga ili netrpeljivost. Ona i Emma kupe svoje stvari, te kreću prema vani.

Samo što su izišle napolje, blagi povjetarac je do Layle donio dobro poznati miris. To je ON. Ovdje je negdje.

Nestašni Laylin pogled je počeo da koluta svud naokolo, tražeći jedan dobro poznati lik. Pronašla ga je, na klupi, kako sjedi s društvom.

Znala je, sad ili nikad.

"Emma, idi ti.. Ja moram nešto obaviti... Vidimo se sutra..."

"Ali, kud ćeš sad..."

"Idi... Ja žurim... Vidimo se...", Emma je slegnula ramenima i krenula prema kući, a Layla sva važna se uputila prema klupi na kojoj se nalazio on s dečkima.

Kad ju je vidio da ide prema njima, osmijeh s lica mu je negdje ispario. Za tren oka, našao se na nogama, dok mu je pogled postajao sve tamniji i tamniji.

"Ćao dečki...", pomalo drhtavim glasom je rekla, tek sad shvatajući da je došla medju leglo zmija otrovnica, koje samo čekaju znak da napadnu.

Sve i jedan joj je uputio pozdrav nazad, osim Lea, koji je pušio cigaretu ili što god to bilo.

"Šta ti radiš ovdje? Gubi se!", odmah je zarežao na nju.

Hrabro je ustupila korak prema njemu, te visoko podigla glavu:

"Nemaš pravo da mi govoriš šta da radim!"

Mračna sjena se nadvila nad njegovo lice, a uzdasi dečkih oko njih, samo su ga više razljutili. Povukao je još jedan dim cigarete, a zatim ju bacio na pod. Prišao je Layli, te svoju facu unio u njenu:

"Mala, šta pričaš ti?"

Layla je progutala knedlu, jednom sklopila oči, a zatim duboko udahnula i opet mu uputila srdačan pogled.

"Leo, samo želim razgovarati, ništa više..."

"Ja s tobom nemam o čemu razgovarati, idi rekao sam.."

"Je li se ti to plašiš...", opet je hrabro ustupila, dok su svi ostalo bili zapanjeni načinom njenog govora.

Kako li se ta djevojka samo usudjuje tako da priča s njim, velikim Leom.

"Zar se ja koga bojim, posebno djevojke, miša poput tebe?"

"Dokaži...", prekrstila je svoje ruke i zavodljivo se nasmijala. "Ako si muško, pokaži sad to. Došla sam da razgovaramo, nasamo..."

Par trenutaka nije ništa progovarao, a onda je Isaacu dao znak da ih ostave same. Momci su se prvo nećkali, jer ni sami nisu znali koliko je to dobro ili loše za Laylu, ali nisu imali izbora. Otišli su.

"Šta hoćeš... Govori!", sjeo je na drveni stol preko puta Layle, a zatim pripalio još jednu.

"Da razgovaramo... O onom sinoć.", Layla ga je gledala pravo u oči.

"O tome se nema šta razgovarati.", pravio se nezainteresiran za nju i to što mu je svakim korakom sve bliža i bliža.

"Leo, ima... I ti, i ja znamo da ima..."

"Layla... Rekao sam ti već... Pusti me na miru i odlazi, ja i ti nemamo o čemu razgovorati... Najzad, imaš dečka, idi njemu."

"William nije moj dečko, ako misliš na njega...", prekinula ga je.

Čudan izraz se pojavio na Leovom licu, ali nije posustajao... I dalje je bio hladan, vrijedjao ju i jedino što je htio bilo je da ga ostavi na miru. No, ona to baš i nije htjela.

"Mala, rekao sam ti da me ostaviš na miru. Odlazi dok nisam uradio šta pogrešno.. "

"Kao naprimjer? Da mi daš još jedan poljubac?", nestašno je rekla.

Lice mu se zgrčilo, a znoj u isti mah orosio njegovo čelo...

"To.. To.. To što je bilo, pusti to... To nije bitno... To.. Ne znam što se je dogodilo...", zamucao je, jer sad nije znao šta da kaže.

"Leo... Kako da pustim?", primaknula se skroz prema njemu, tako da se sad nalazila medju njegovim nogama koje je držao raširenima dok je sjedio na stolu. Par centimetara je dijelilo njihova lica, dok su im oči piljile jedne u druge.

"Leo... Ja ne mogu zaboraviti ono što se sinoć desilo i sve što si mi rekao..."

"Layla, bolje je za oboje da zaboraviš... Evo, oprosti, znam da nisam ono trebao uraditi, znam da nisam smio, ali ne znam zašto sam... Ono je bila greška, ništa drugo... Meni ništa nije značilo..."

Na tren, njene oči su postale vlažne. Spustila je svoju glavi, a on ju je čudno gledao...

"Znaš... Ne vjerujem ti... Moralo ti je značiti... Jer, meni jeste...", opet ga je pogledala u oči, dok ju je on začudjeno gledao.

"Layla, odlazi od mene na vrijeme... Ne znam gdje ti pamet... Kako se ne bojiš da ću te povrijediti.. "

"Nećeš... Znam da nećeš... Leo, sa mnom si neku noć bio drugačiji, tad sam vidjela tvoje pravo lice... Znam da nikad nikom ne bi naudio... Leo...", prošaptala je, dok je svojim rukama obuhvatala njegov vrat, a vrhovi nosova su im se dodirivali.

"Od prvog trena kako sam te vidjela, donosiš mi nemir... A sinoć sam shvatila šta taj nemir smiruje..."

"Layla... Ovo je pogrešno... Mi smo suprotni svjetovi...", Leo je izgovorio otimajući se od uzdaha... Objema rukama je čvrsto grlio njena ledja, dok su im lica bila jedna uz drugo, a čela spojena.

"Ma koliko god da je pogrešno, ja sam spremna da se borim... Leo, ne unosi više nemir u moju dušu... Molim te, otvori se prema meni..."

Otvorio je svoje tamne oči koje su sijale kao nikad prije... Jednom rukom je milovao njen obraz, dok su njene oči proučavale njegove crte lica.

"Layla, šta to ima u tebi da ovako djeluješ na mene? Ne mogu da ti odolim, ne mogu da ne mislim na tebe." , šaputao je i ljubio njen vrat.

Osmijeh je titrao na njenom licu. Spustila je svoje ruke na njegove obraze, a zatim ga pogledala u oči...

"Leo... Mi smo jedno drugom opsesija..."

Po prvi put kako ga Layla zna, njegove usne su se izvile u veliki osmijeh, koji je otkrio njegove savršene bijele zube. Istog trena, Layla se po ko zna koji put zaljubila. Spojila je svoje usne s njegovima i napokon osjetila kako sve dolazi na svoje mjesto.