Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

7. "Sad si sama. Nemaš kud!"

Layla Harrison

Emma cupka u mjestu već neko vrijeme. Layla kasni, što je očito, a čas samo što nije počeo. U trenutku kada je htjela već odustati i krenuti prema školskim vratima,začula je zvuk automobila.

Duga, bijela limuzina iz daljine je stizala punom parom. Znala je ko se nalazi u njoj. Ostala je zapanjena kad je vidjela osobu koja izlazi iz nje.

"Uh, nadam se da me dugo ne čekaš...", rekla je Layla pozdravljajući se s Ezrom i prebacivajući teški rukasak preko jednog ramena.

"Layla? Pa jesi to ti?", Emma je zapanjeno gledala svoju, novu, prijateljicu.

"Da, ja sam!", ogroman osmijeh je titrao na Laylinom licu. "Je li dobro izgledam?", upitala je cupkajući ispred Emme.

"Pa da! Odlično! Odlično!!", Emma je još jednom povikala, te ponovo spustila pogled niz Laylu.

Crna uska majica s nekim bijelim printom, je bila utrpana u crne hlače, koje su Layli savršeno isticale duge noge i ljepu figuru. Na nogama je imala crvene conversice, starke.

Na licu je imala tanki sloj pudera, a na očima precizno izvučen tuš i crnu maskaru. Crveni ruž je njenim usnama davao punoću i sjaj. Duga plava kosa je bila ispeglana, tako da je padala niz njena ledja, a jedan dio koji je bio prebačen naprijed, padao je duž njenog struka.

"Drago mi je da ti se svidja. Ja sam oduševljena. Istina, dugo mi je trebalo da ubijedim majku da obučem ovakvu vrstu odjeće. Da nije bilo oca ne bih je uspjela nagovoriti...", pričala je Layla dok su ona i Emma koračale prema svome kabinetu.

...

"Danas ćemo raditi grupni rad.", profesor iz umjetnosti se obraćao svim djacima. "Ja ću vas podijeliti u grupe. Svaka grupa će se sastojati od četiri člana. Red do prozora će ostati na svom mjestu, a svakoj klupi ja ću dodavati po još dva učenika."

Tako je i bilo. Profesor je redao djake, a Layla i Emma su nestrpljivo čekale da vide s kim će biti u grupi.

Potajno, i jedna i druga su se nadale da će to biti Isaac i Leo, ali zbog nekog neobjašnjivog razloga, nisu jedna drugoj to rekle...

"Isaac, Leo... Vi ste na redu. Vi sjednite s djevojkama koje se nalaze u predzadnjoj klupi...", i Layla i Emma nisu mogle da vjeruju. Ipak će sjediti s njima.

Momci su se pogledali s nekim čudnim izrazem lica. Djevojke, naravno, nisu mogle da to ne vide. Mrzovoljno su sjeli pored njih dvije.

Profesor im je prišao i podijelio zadatke, i upute za rad koje je želio da mu naprave...

"Pa čovječe... Našao je gdje će nas staviti...", Isaac je promrmljao...

"A da. Ko će izdržati ovdje dva sata, pored ove dvije stuhe..." , Leo je dobacio.

Emma nije imala hrabrosti da ih pogleda, a Layla... Bijes je kuhao u njoj. Nije mogla da izdrži...

"Niko vas ne tjera da sjedite ovdje, ako vam se ne svidja, ustanite se i idite sjesti negdje drugo!", odvažno je rekla, na što ju je Leo šutke pogledao ispod obrva.

"Mala, šta pričaš ti?", Isaacov prodoran glas je dopro do nje.

"To što čuješ.. Ni nama se ne sjedi s vama, snobovima, pa moramo!"

"Mi snobovi, a ti se vozaš u limuzini?", sad se i Leo ubacio.

"Kakve veze ima u čemu se ja vozam?"

"Pa ima, vidiš da ima... Da nema veze, ne bi tako razgovarala s nama... Puna sebe! Mala bogatašica, ima para, pa se uzdigla..."

"Ja nisam puna sebe. Ako ste vi tako divni i ravnopravni, u čemu je onda problem ako sjedite s nama, šta smo mi nešto gore, gluplje ili šta već? Nismo vaš kadar ili nivo djevojaka, ha? Majmuni jedni!"