Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

38. Noćna mora.

Layla Harrison

Lagani povjetarac duva i do Laylinih nozdrva donosi miris vode, jezera. I dok Leo spava duboki san, ona širom otvorenih očiju leži na njegovim grudima i razmišlja koliko je upravo sretna. I ne želi da ovaj osjećaj prestane, ili da sve ovo što sad živi, tek tako stane.

Podiže glavu s njegovih grudi, i nježnim pogledom upija njegove crte lica. Blagi smiješak se izvija u kutku njenih usana, a zatim lagano, vrškom prstiju, prelazi preko njegova obraza i miluje ga.

Lagano, usne spušta na njegove, te ostavlja na njima jedan blagi poljubac. Opet glavu poliježe na njegova prsa i sklopa svoje oči.

Ako je ovo samo san, želi vječno da spava...

...

"Stvarno nam nije bila dobra ideja zaspati na obali, onako, polugoli...", Leo gundja dok se njih dvoje kreću do vikendice, u pola mrkle noći, kad je i najhladnije.

"Da... Ja sam se smrznula...", Layla progovara, a zatim se više migolji u njegov zagrljaj, a on je jače stišće oko sebe, te produžuju korake.

Napokon pred njihovim očima se ukazuje vikendica, ali ono što s Leova lica skida osmijeh, jeste upaljeno svjetlo u pojedinim dijelovima kuće.

"Layla, da li si ti ostavila svjetla danas negdje?"

"Ne sjećam se, bio je dan... Ne vjerujem, mada opet, ko meni može vjerovati... Možda i jesam...", Layla se luckasto nasmiješi, želeći tako da smakne tmurni izraz Leova lica, iako i ona sama osjeća strah.

Šta ako su ih pronašli ?

Korak po korak, stigli su do samog ulaza u vikendicu, gdje je sve izgledalo sasvim normalno. Zajedno, otključali su vrata i ušli su unutra, gdje je i dalje bilo sve u najboljem redu.

"Eto vidiš... Uzalud si se brinuo... Nikad nas neće pronaći...", Layla je progundjala s osmijehom na licu, ali je iznenadilo to što Leo nije reagovao. Samo je stojao tu pored jednih vrata, i blijedo gledao...

"Leo, je li sve OK?", Layla ga pita prilazeći do njega par koraka, a zatim njenim venama prostruja hladna krv.

"Ma... Mama...", jedva izusti, s drhtavim glasom, dok jednom rukom čvrsto stišće Leovu.

Osjećaji su joj pomiješani, a sve u glavi zbrkano, dok gleda u majku koja s poludjelim pogledom, punim mržnje i prezira, odmjerava Lea.

Do vraga, ko zna što sve može da se desi...

"Mama, ja... Mogu sve objasniti..."

"Mila, nemaš šta da objašnjavaš...", Grace ustaje sa crne sofe, krećući se lagano prema njima.

"Gospodjo, što želite?", grubim glasom Leo ju pita, zaklinjući Laylu svojim tijelom.

"Layla, imaš pet minuta da pokupiš svoje stvari.", Grace cijedi kroz zube, ne skidajući pogled s Lea.

"Ne, ne želim! Ja ostajem ovdje, s Leom!", čvrstog stava Layla progovara.

"Layla, smjesta!", Grace podiže glas na Laylu, ali Leo joj upada u rečenicu:

"Gospodjo, izvinite, ali nemate pravo tako da razgovarate s Laylom. Bar ne dok sam ja tu..."

Laylino srce se na tren smiruje, njegov glas i njegova želja da ju zaštiti, smiruju njeno srce.

"O ne, mladi gosp... A ne, nisi ti nikakav gospodin... Ti, smeće jedno, ti si taj koji nema pravo sa mnom da razgovara, a nadam se, zaista, da je ovo zadnji put...", Grace upire prstom u Lea, dodirujući vrhom dugog nokta njegova prsa.

"Mama, dosta!", Layla sa suzama u očima pokušava da ustupi ispred Grace, ali joj Leo ne dozvoljava.

Suze, jedna po jedna, klize niz njeno lice.

"Smiri se, ljubavi.. Sve će biti u redu...", Leo čvrsto steže njenu ruku, tako da osjeća da je ova njihova ljubav stvarno jača od svega...

"Gospodjo, molim vas da napustite ovo mjesto i da nam ne tražite više problema..."

"Hm, mm...",neko iza njihovih ledja se glasno nakašljao, želeći da pridobije malo pozornosti. "Gospodine, mislim da griješite i da ste Vi taj koji ovo mjesto treba smjesta da napusti...", iznenada, oglasio se policajac, a Layla i Leo su se na tren sledili

"Šta?", oboje su frknuli.

"Uhapšeni ste zbog upada u tudji posjed, kradje automobila, te zbog otmice. Imate pravo na šutnju, jer sve što kažete mo...", policajac je pričao dok je prilazio Leu.

"Šta? Koji kurac?", Leo je glasno povikao, dok se žila na njegovom vratu jasno ukazala.

Istrgnuo je svoju ruku iz Layline, te je s razgoračenim očima prišao bliže policajcima koji su se spremali da ga uhapse.

Layla je na tren, ostala bez daha... Nemajući snage bilo šta da kaže, nije ni bila svjesna svega što se dešavalo...

"Uhapsite ga?", policajac je naredio dvojici iza sebe, koji su Leu prišli s lisicama, ali on je pokušao da se opire...

Ne mogavši da izadje na kraj s njima, na kraju, ipak su ga savladali..

"Ne, ne znate šta radite... Pustite me! To su sve laži! Layla, reci nešto, reci da je ovo sve laž! Layla!", Leov glas je zvonio u njenim ušima, a ona kao hipnotisana , sa suzama na licu, gledala je što s dešava.

Niti jedna jedina riječ nije uspijela da izadje iz njenih usta, samo je nepomično stojala, i gledala.

"Layla..", Leo je i dalje urlao, dok su ga vodili do automobila.

Nakon par trenutaka, konačno Layla je shvatila što se dešava, ali u trenutku kad je pokušala da otrči do Lea, kao pokošena pala je na pod i onesvijestila se.

...

Velika bijela svjetla, te dobro poznat miris, miris bolnice. Layla otvara oči, i tek nakon par minuta treptanja, konačno uspijeva da ih širom otvori... Još pod anestezijom, nije svjesna ničega.

"Vode... Vode...", tiho je rekla, a oko nje su se začuli teški koraci.

Još jednom trepnula je kad se pred njom ukazao lik, Williamov lik.

"U redu je... Sve je u redu... Ja sam tu, sad si na sigurnom...", rukom je milovao njenu kosu i nježno joj govorio.

Polagano, jedna po jedna slika počela je da se stvara u Laylinoj glavi... Večera, Leo, bijeg, vikendica, nevinost... Grace, policija...

Jedna suza kliznula je niz njen obraz, ipak sve nije bio samo san...

Sve je bila noćna mora.