Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

43. Susret iz daleka.

Leo Dawson

Mjeseci i mjeseci su prošli kako je Lincoln u bolnici progledao, oporavio se i došao kući. Njegovo stanje je zahtijevalo mnogo brige o njemu, jer kao stariji čovjek pretrpio je mnogo lomova i unutrašnjih povreda u tijelu, nastalih od jakih udaraca koje je primio.

Kako niko drugi nije imao da se o njemu brine, Leo je zanemario sve oko sebe i posvetio se jedino voljenom ocu.

Napustio je školu, mjesecima već nije išao na nastavu. Zapustio je prijatelje, mjesecima već nikoga nije vidio, osim Isaaca, koji je par puta navraćao, ali ga je Leo uspio uvjeriti da sve drži pod kontrolom i da, ako mu zagusti, će se prvo njemu obratiti.

Više nije izlazio, zaboravio je šta je to provod... Našao je sebi posao, ne baš najbolji, ali dobro plaćen, te samo s noćnim smjenama, kako bi preko dana mogao vrijeme trošiti na Lincolna.

Istina, otac ga je molio da to ne radi, da ne napušta školu, da je njegovo obrazovanje važno, ali dovoljno je poznavao svoga sina i znao da je svaki njegov napor uzaludan.

Leo je  čvrsto odlučio, i tu odluku nije niko mogao da promijeni.

Doduše, njegova odluka o tome da napusti školu, nije bila samo zbog Lincolna. Leo je znao kakav dogovor ima s Grace, i da mora da se makne od Layle, a to je jedino moguće na ovaj način, jer samo jednom da ju osjeti u svojoj blizini, opet bi bio spreman staviti sve na kocku zbog nje, a više nije smio da riskira očev život.

S toga, riješio je da se kloni od nje, da ju je više ne vidja, jer to je jedini način da ju zaboravi.

No, da li ju je uspio zaboraviti?

...

Njena dva plava, krupna oka, lutaju po mome licu, a ja, kao hipnotisan, gledam u njeno lijepo lice, u te modre oči boje najljepšeg mora u ranu zoru, u taj maleni, prćasti nosić i u njene rumene usne, koje me tjeraju da poludim.

Njena plava kosa rasuta svud po mojim koljenima, i njen glasni smijeh, dok joj pričam neke smiješne šale, tjeraju me da još jednom sam sebe uvjerim u to da sam zaljubljen u nju kao nikad prije.

Svojim prstima diram njene obraze, mehke poput najljepšeg pamuka kojeg je moja koža ikad osjetila, dok me ona upija pogledom. Lagano, spuštam svoje usne na njene, te ju ljubim nježno, na što ona, sva topla i mila, uzvraća.

...

Sav mokar, Leo otvara svoje oči i budi se iz sna. I danas, opet isti san. Toliko mu fali da danima sanja njeno lice i medne usne. Mjesecima već nije vidio svoju malenu, ali nije zaboravio niti jedan njen djelić.

Sav napet, iskače iz kreveta i odlazi u kupatilo. Umiva svoje lice, te rukom prolazi kroz gustu kosu, namještajući ju malo u stranu. Na sebe navlači farmerke i crnu majicu, te užurbano silazi niz strme stube.

Ulazi u sobu u kojoj se nalazi Lincoln, obavještava ga da će se brzo vratiti, da mora nešto da obavi, i bez traga nestaje niz dugu ulicu, koja je pokrivena snijegom.

...

Zima je pokazala svoje oštre zube. Vani je prehladno, a nove pahulje, jedna po jedna, nižu se s neba i padaju na, ionako bijelu, zemlju. Leo ruke trlja jednu o drugu, kako bi se malo zagrijao, jer već skoro sat vremena stoji napolju, gdje je jako hladno, i čeka.

Šta čeka? Ne zna ni on sam, ali nakon što je i danas sanjao isti san, nije izdržao... Došao je pred školu da vidi Laylu, pa makar i iz daljine..  Samo da ju vidi, da okrijepi dušu.

Na stotine učenika je već prošlo pored njega, ali nigdje nje. Izgubio je već svaku nadu, poželio da krene, ali onda ga je zaustavio najljepši prizor ikad.

Odjednom, malo dalje od njega, pojavila se ona, odjevena u bordo crveni kaput i neke crne farmerke i kožne, duge čizmice. Njena plava kosa je još ljepša nego što je bila, možda za koji centimetar i duža.

Njeno lice, svijetlo kao najljepša svila, i dva plava, modra oka kao dva draga kamena. Usne su joj punije, dok na njima ima bordo ruž, ali ono što Lea boli je to što na njima nema osmijeha.

Lijepa je, ljepša nego što je prije bila, ali nije sretna. Tužna je. Njeno lice to govori, njene usne to pokazuju, njene oči izbacuju tugu.

Nakon što je Layla ušla u školu, Leo je još malo ostao ispred, skriven od svih duboko medju drvećem koje je bilo prekriveno bijelim snijegom.

Tuga se skupila u njemu, svjestan je da cijelo ovo vrijeme ona pati koliko i on... Sve bi dao da može da zna šta se dešava s njom, s njenim životom...

Kakvo je stanje s Grace, da li joj je otac tu, da li ima podršku od njega, ili se sama bori?

Dugo vremena je prošlo, te je Leo napokon krenuo dugom ulicom ka kući... Osjećao se gore nego što je bio, bolje bi bilo da nije dolazio.