Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

56. Malac zvani Liam.

Layla Harrison

Kapljice kiše su se slijevale niz prozor žutog taxyja, koji je Laylu vozio doma. Previše je bila pijana da bi bila u stanju da sjedne sama u automobil i odveze se.

Glavobolja i vrtoglavica uzrokovani prevelikom dozom alkohola, nula su naspram poniženja kojeg je doživjela. Ko zna gdje joj je pamet bila da onako postupi i da onako s njim razgovara.

Šta je očekivala? Da Leo nju i dalje voli? Pa došao je po osvetu, mrzi nju i njenu porodicu iz dna svoje duše, ali opet njoj neki djavo nije dao mira. Na tren je pomislila da njihova ljubav još postoji, ali brzo se prevarila.

Taksista se zaustavlja ispred Williamovog stana, a ona vadi nešto novca, te teturajući odlazi prema vratima broj tri. Dugo zvoni, a kad William otvori i vidi nju uplakanu, uzima ju u svoje naručje, pun straha da ju pita šta se desilo.

...

Leo P.O.V.

"Čekaj, hoćeš da mi kažeš da si upravo imao priliku da ju odvučeš u krevet, a ti si ju pijanu, s taxyjem, poslao na adresu gdje taj mulac stanuje?", Harry me pita, dok se jednom rukom igra čepom upravo otvorene pive.

"Da, Harry, baš to sam napravio...", promrmljam, trljajući prstima svoje čelo.

"Pa stvarno te ne razumijem...", frkne otpuhujući na mene. "Pa, čovječe, mogao si jednim udarcem da ubiješ dvije muhe, da budeš s njom, a uz to, da tako njih dvoje posvadjaš... Jer on joj sigurno ne bi oprosti prevaru.."

"Vjeruj, sve sam to imao na umu... I tako sam htio da ju poljubim, da osjetim njene usne, njeno tijelo, ali nisam mogao... Na tren sam se svega prisjetio, njenog odbijanja i toga da mi nije vjerovala kad je trebala, a to joj ne mogu oprostiti... Ovako je bolje... Da sam završio s njom, ko zna šta bi bilo... A, shvati me, ne želim ništa da ugrozi naš plan... ", uputim mu duboki pogled ispod obrva, zbog čega se brecne

"Da... Tu si u pravu... Jer, htio ti to priznati ili ne, ta ti djevojka još znači... A da se opet spetljaš s njom, možda bi ovo sve palo u zaborav, sad kad ovako blizu cilja, ne treba nam to...", neugodno odmahne glavom, jer čini mi se da ga sama pomisao na neuspjeh našeg plana, čini nervoznim i bijesnim.

"Priznajem, znači mi. I to mnogo... Ali, dovoljno me povrijedila da znam da joj ne smijem oprostiti...", otpijem gutljaj ljutog viskija, a onda opet sklopim oči kad se prisjetim koliko mi je nočas bila blizu.

"Ako je tako, ako misliš da joj ne možeš oprostiti, zar ne misliš onda da je došlo vrijeme da se skrasiš, da se pozabaviš s kakvom djevojkom, središ život?", o ne, opet počinje priča o istom.

"Molim ja tebe, vidi ko mi priča! Čovjek koji već treba da je u braku, s djecom, a ne da hoda još i lumpuje, i ne razmišljajući o tome...", uzvratim mu patku nazad, na što mi se on naceri u lice.

"Hej, pusti ti mene... Ja ti nisam taj tip, za porodicu i to... Nikad se neću skrasiti. Najzad, zašto bih, kad oko mene tona slobodnih cura šeta... Uh, jebote, kad smo kod toga, pogledaj one ribe što ulazi s ono dvoje klinaca...", naravno, Harry odmah mijenja temu.

Okrećem se prema ulaznim vratima da vidim djevojku o kojoj priča, i prosto ne vjerujem. Još jednom dobro osmotrim njenu facu i da, siguran sam da je to ona. Ustajem bez riječi, te odlazim prema njoj, koja mi je sad okrenuta ledjima.

"Mia?", dozivam ju, pomalo oprezno, jer koliko god da sam siguran, svjestan sam i da možda griješim, ipak su prošle godine.

Ona se lagano okreće prema meni, a sam sudar naših očiju, i njen veliki osmijeh na licu, jasan su znak.

"Leo! Vratio si se?!", sva sretna skače u moj zagrljaj, na što ne mogu ostati ravnodušan.

Nevjerovatno, iako su godine prošle, odmah me prepoznala i ovako dočekala.

"Pa to si stvarno ti...", još jednom me pogleda, dok rukama dira moje obraze, kao da želi da se uvjeri da sam stvaran.

"Jesam, ja sam... Vratio sam se...", osmijehnem joj se onako od srca, jer mi je zaista drago što ju vidim.

"Hmm, mm..", odjednom, prekida nas nakašljavanje dosta mladje djevojke, koja je s njom u pratnji.

"Uh, oprostite... Da vas upoznam.. Ovo je moja mladja sestra, Katarina... Katty, ovo je moj...", na tren zastaje, pa nastavlja: "Jedan jako dobar prijatelj, Leo.", rukujem se njenom sestrom, koja na spomen moga imena, Mii upućuje neki čudan osmijeh, kao da zna da nekad baš i nismo bili samo prijatelji..

"Onda, ovo je Kattyn dečko, Liam...", malac koji stoji pored njih, prvi mi pruža ruku.

Uzvraćam mu, ali na dodir naših dlanova, kao da me udara talas struje. Moje oči lutaju do njegovog lica. Kosa mu je mrka, poput ugljena, a oči crne poput najtamnije noći. K vragu, tako mi na nekog liči.

"Drago mi je, ja sam Liam...", malac prvi progovara, a njegov glas mi para grudi.

"Pa mislim stvarno Leo, ovo ti nije baš lijepo... Svi se upoznajete, osim mene...", Harry se odjednom stvorio kod nas, dok su njegove oči prikovane na Mii, koja zaista izgleda sjajno.

Godine su je samo proljepšale, ništa više. Osmijeh je zatitrao na njenom licu nakon što je Harry provalio pokoju šalu, a zatim su se upoznali.

"Hoćete s nama sjesti, da malo porazgovaramo?", pokažem joj naše mjesto za šankom, na što rumenilo udari njene obraze.

"Pa, sama ne znam... Šta kažeš, Katty?", pogleda u sestru očima punim nade, na što se i ona sama lukavo nasmije.

"Vi vjerovatno imate štošta za pričati. Idemo ja i Liam malo prošetati onda, pa ćemo da navratimo po tebe... Može?"

"Može... Za pola sata, sat, ha?", Mia pogleda u mene, kao da traži dopuštenje koliko smije s nama ostati, na što joj samo namignem jer oboje znamo da će naš susret biti mnogo duži.

Katty i Liam su se pozdravili s nama, a onda su poput običnih sretnih tinejdžera zagrljeni krenuli iz kafića, dok je moj pogled još malo osta na tom malcu, Liamu, čija me pojava duboko potresla, a nemam pojma zašto.

...

Razgovor s Miom je ugodno započeo, iako ga je većinom vodio Harry, koji je naprosto ostao očaran s njom. Dugo smo razgovarali, o svemu što nam se izdešavalo proteklih godina.

I ona je upisala fakultet, koji je okončala prije par mjeseci. Sad još traga za poslom, iako je imala dosta ponuda, nije ni jednu prihvatila, jer još nije pronašla nešto što bi ju moglo zanimati.

Ipak, Harry kao Harry, odmah joj je ponudio mjesto u tvrtci, a tek onda je naglasio to da sam ipak ja šef, te da ja donosim odluku.

Iako Miu dobro poznajem, iako znam da je inteligentna, pametna i odana, svjestan sam da Harrisonovi prate svaki moj korak tražeći grešku, s toga, profesionalno Mii zakazujem razgovor za posao, iako sam već dosta siguran da je postala dio moje kompanije.