Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

16. Naivno i lijepo.

Leo P.O.V.

Gledam ju kako stoji, tu pored njega, a moju dušu kao da para oštri mač. Koji mi je vrag pa da me prisustvo jedne djevojke ovoliko potresa?

Trudim se svim silama da se usredotočim na posao, zato sam najzad ovdje i došao. Očima ne dam da gledaju u njih dvoje, ali srcu to baš i ne uspijevam narediti...

...

Leo Dawson

Gomila gostiju koji se nalaze na zabavi, odlično se provode. Organizacija je na nivou, s toga sve funkcionira onako kako i treba, besprijekorno. Svi su na svojim mjestima... Ona u njegovom naručju, a on u ćošku, sam... I kako čovjek na to da ostane miran?

Bol kojim večeras odiše Leova duša, je neopisiv. Tuga koja ga razara je velika. Njegovo lice, mijenja hiljade boja, svaki put kad mu oči krišom pogledaju njih dvoje. Bijes u njemu ključa kad god vidi njega da je bliži njoj, kad vidi njegove ruke na njoj.

Bože, da li je stvarno moguće da je ljubomoran?

Ponoć otkucava na velikom zlatnom satu koji se nalazi u ćošku predvorja, jasan znak da je došlo vrijeme da se slavljeniku još jednom čestita, da se uruče pokloni, da dodje torta, pa i prvi ples...

Da, Leo je dobro upoznat s pravilima ovako velikih zabava, na kojima često služi.

Nastaje komešanje i gužva u holu, dok svi prave mjesta da slavljenik, sa svojom izbranicom ustupi na tron. Leo još jednom krišom prati njihove pokrete, a knedla mu klizi niz grlo kad primjeti čvrsti stisak njihovih ruku.

Najednom, opet krajićkom oka, Leo primjećuje nju, kako medju masom ljudi hoda prema njemu. Automatski okreće glavu u drugom pravcu, kako bi joj dao do znanja da ju nije primjetio.

"Moramo razgovarati...", tiho mu govori, uzimajući piće s pladnja kojeg on drži.

Mada bi rado pustio svoj glas, ponos mu ne da. Svjestan je da ga je odbila zbog ovog ovdje kretena, s toga, neće da joj odgovori. Okreće glavu na drugu stranu i šuti.

"Leo, čuješ li me?!", bijesni na njega, pokušavajući da ostane diskretna od tudjih pogleda, medjutim, on i dalje ne reagira...

Sva bijesna, brzo ispija vino, a zatim vraća praznu čašu na pladanj i koristi priliku da mu opet nešto došapne:

"Ako za pet minuta ne dodješ u hodnik na kraju hola, sutra će cijela škola saznati pravu istinu o tebi i poslu s kojim se baviš...", istog momenta Leo svoj hladni pogled baca na nju, dok bijes ključa njegovim tijelom.

O Layla, sad si prešla granicu. Sad si opet pokazala svoje pravo lice, lice bogate fufe!

Gleda ju kako odlazi ne gledajući u njegovo lice, vjerovatno se prepala nakon što je shvatila šta je rekla.

...

Nakon par minuta razmišljanja i čvrste odluke da neće ići s njom razgovarati, srce ga je još jednom prevarilo i došapnulo mu da ide. Nije izdržao. Pladanj je spustio na jedan stolić, te, iako ne želeći da prizna sam sebi, sav sretan krenuo.

Kad ju je ugledao u hodniku, kako cupka i čeka njega, na tren, srce mu je poskočilo. Brzo, shvata da ne želi da se oda, te na svoje lice navlači svoju staru masku; masku okrutnika.

Duboko uzdiše nakon što joj pridje blizu, te progovara:

"Imaš dvije minute da kažeš što trebaš, a zatim idem. Posao me čeka, mogao bih dobiti otkaz, ali kome ja to pričam... Kao da neko tako glup i razmažen može to i shvatiti.. Možda čak i želiš to, pa da imaš šta da pričaš i čemu da se smiješ po školi... "... Istog trena kad je to izgovorio, shvatio je da je pogriješio, ali nema nazad. Ostaje dosljedan sebi, kao i uvijek, i ne povlači svoje riječi...

"Leo, kako to možeš ikako i reći?", frustrirano ga pita.

Njegove oči prate svaki njen korak, ali usne su nijeme. Ne progovara.

"Dodjavola, pitam te nešto!", Layla podiže glas na njega...

"Vrijeme ti ističe... Još minut i pol...", hladan kao i uvijek, igra igru na svoj način, dok se jedva bori sa svojim osjećajima koji iz njega naviru dok gleda njene lijepe oči.

"Koji je s tobom vrag? Kakva si to osoba da jedan dan si najbolji, a drugi najgori? Kako uopće možeš takav biti?!"

"Ja sam samo onakav kakav je neko prema meni..."

"Molim??! A kakva sam ja to prema tebi? Loša? Bahata? Bezobrazna?"

"Layla pusti me na miru, nemam s tobom o čemu da razgovaram...", Leo se okreće u pokušaju da ode, ali ga zaustavlja Laylina ruka na njegovoj podlaktici.

"Ne može! Zahtjevam da mi kažeš, da objasniš..."

"Layla, pusti me...", cijedi kroz zube, no i dalje joj je okrenut ledjima...

"Neću Leo... Prvo mi reci koji ti je vrag? Prije neki dan skoro da me ubiješ, nakon toga, sa mnom pričaš kao da si mi najbolji prijatelj, nježan si, dobar, toliko da mi daš do znanja da je sve ok medju nama... A danas, danas me gledaš kao da sam neko koga mrziš iz dna duše... Kao da ćeš me ubiti... Zapravo, i ne gledaš me... Ne želiš ni da me pogledaš... Zašto Leo, šta je sad opet? Šta sam loše uradila?", Layla viče iz sveg glasa, dok suze liju niz njeno lice...

Leo se okreće brzo prema njoj i rukama je hvata za gornji dio njenih podlaktica:

" Hoćeš da čuješ razlog, istinu?", viče na nju, dok ga ona šutke gleda, sva blijeda od straha...

"Stvar je u tome što ludim, a da ni sam ne znam što... Kida me to što si noćas ovdje s njim, tako sredjena, što ste bliski... Kida me što si mene otkantala da bi bila ovdje... Što ti je on bio izbor, a ne ja... Kida me, a ne znam zašto...", snažno je gura od sebe i opet pokušava da ode, a još ni sam nije svjestan svojih riječi, koje su same izišle iz njega... Koji mu je vrag?

"Leo, stani...", nakon par sekundi Layla dolazi sebi i trči za njim.

"Leo, molim te!"

Na te riječi on staje, a ona se primačinje njemu. Srce mu lupa kao ludo, dok se okreće prema njoj. Zuri u nju poput ludjaka, a zatim rukama obuhvata njeno lice, te spušta svoje usne na njene. Ne uspijeva više da izdrži i da potiskuje osjećaje u sebi... Ne uspijeva više da negira ono što je očigledno... Zaljubljen je u ovu djevojku, htio to priznati ili ne.

Čovječe, koliko je do sad usana poljubio, na koliko načina, ali nikad, ni jedne nisu ovako slatke bile. Do sad ga nisu ni jedne ovako nježno ljubile. Nikad do sad nije osjetio naivniji, a ljepši poljubac. Nikad...