Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

76. Ili ona, ili ja ?

Layla P.O.V.

Nakon što sam kosu ispeglala, te mi sad seže malo ispod ramena, bacam se na sljedeći korak. Na lice nanosim puder i malo rumenila, čisto eto da sakrijem podočnjaka i blijedo lice.

Na očne kapke nanosim malo svijetlo smedje sjenke, a na rub, precizno i tanko nanosim tanku linijicu tuša, zaobljenu u kutkovima očiju. Tanki sloj maskare je sasvim dovoljan za moje, ionako, duge trepavice i s šminkom je gotovo.

Iz ormara uzimam crnu haljinu, koja je uska na gornjem dijelu, a od kukova se lagano širi i seže malo iznad mojih koljena. Tanke, crne najlonke i duge čizme do koljena, s malenom petom, moj su današnji izbor. Crna kožna jakna i crna torbica i spremna sam.

Uzdignute glave odlazim u Dawson Company, kako bih razgovarala s Harryjem, jer željno očekujem njegovu odluku u vezi prijedloga koji sam mu dala, da udružimo snage. Iako se malo plašim odgovora, u jednu ruku sam sigurna da će pristati bez obzira na sve...

...

Nakon što me Harryjeva sekretarica najavila, uzdignute glave ulazim u njegov ured. Za oko mi odmah zapinje on, Leo, u kutku sobe, kako sjedi s nekom strašnom grimasom na licu, dok u ruci prevrće malu, staklenu čašu nekog pića, vjerovatno viskija.

Čudi me, ovo je prvi put da ga vidim da pije u tijeku radnog vremena.

"Dobar dan...", kratko izgovaram, usmjeravajući pogled na Harryja, koji sjedi za svojim radnim stolom.

Nikad ga do sad nisam vidjela ovako ozbiljnog, jer Harry kakvog znam, stalno zbija neke šale i krevelji se. No, sad je drugačije. Vjerovatno je situacija sama po sebi teška i komplilovana, s toga, prilagodjavam se.

"Dobar dan, Layla. Izvolite, sjednite...", ljubazno se Harry pozdravlja i rukom mi pokazuje na stolicu ispred njega. Zatim, odmah nam poručuje kafe, dok Leo odbija, te u praznu čašu sipa još pića.

"Harry... Nećemo duljiti... Zna se zašto sam ovdje...", odlučujem odmah da započnem priču, jer sam vidno nervozna zbog njegove odluke.

"Da... Odmah znači želiš da predješ na stvar... Pa, ovako... Nakon dugo razmišljanja i dvojbe...", baca pogled u kut sobe, na Lea, a zatim ga opet vraća na mene i nastavlja:
"Donio sam odluku...", opet zastaje par trenutaka, dok adrenalin u meni tinja, "Donio sam odluku da uz par uvjeta, možeš da računaš na nas..."

Osmijeh titra na mom licu, ali ga prekida Leo:

"Harry?!", ljutito ga pozva imenom, toliko glasno da se stresem od straha.

"Leo, ne petljaj se!", Harry ga prekorava.

"Harry, rekao sam ti nešto!", ustaje te staje ispred Harryja, malo dalje od mene.

"Ti se ne miješaj! Ovo je izmedju Harryja i mene!", upirem prst u njega.

"Layla, šuti ti! Rekao sam, Harry, nju ne želim u ovom!"

Kog vraga se on ima išta pitati?!

"Harry, o kakvim uvjetima pričaš?", nastavljam po svome, jer nemam namjeru da sad, kad me Harry prihvatio, povučem se zbog Lea.

"Je li ti mene čuješ?", okreće se prema meni i viče iz sveg glasa, dok desnu ruku podiže visoko u zrak, vjerovatno s namjerom da mi da šamar, zbog čega jeza strujne mojim tijelom!

"Leo, dosta! Smiri se! Sad Harry povisuje ton i ustaje sa svoje stolice... "Layla, molim te, izadji malo van i ostavi me s Leom nasamo."

Nevoljko izlazim, ljuta i uzrujana, jer se bojim da će Leo uspjeti da ga okrene na svoju stranu... Na samom izlazu, okrećem se prema vratima, i pogledom molim Harryja da ne promijeni mišljenje...

...

Leo P.O.V.

Osjećam kako ludim, dok gledam u Harryjevo lice, koje ne pokazuje nikakav osjećaj. Samo bulji u mene, kao tele, i tvrdoglavo se drži svoga mišljenja.

"Harry! Rekao sam ti. Ne želim Laylu u ovome, s toga, reci joj da od toga nema ništa!", dlanove naslonjam na stol, i gledam ga pravo u oči.

"Leo... Odluku sam donio, ne želim više o tome da pričam! Layla je sad dio nas!"

"Ne, ne može! Ja to ne prihvatam! Kako ne shvataš da je to suviše opasno za nju!"

"Za nju, ili za tebe?!", upućuje mi pogled ispod obrva...

"Šta pričaš to?", brecam na njega.

"Leo, budi iskren....čega se zapravo bojiš? Za Laylu, da će joj se nešto desiti, ili za sebe, da nećeš moći da se kontrolišeš u njenoj blizini?!"

"Ti čovječe nisi normalan! Šta pričaš to? Shvati, jednostavno ne želim nju u ovom i gotovo...", rukama frustrirano prolazim kroz kosu, odmičući se od stola.

"A zašto ne?"

"Jebo te, eto tako! Jer je opasno! Jer nije provjereno. Pa k vragu, ni mi samo još ne znamo na koji način ćemo sve izvesti... Šta ako se nešto zakomplicira? Ako dodje do problema, do pucnjave? Ona jednostavno nije spremna.. Neću da doživotno nosi ožiljak radi nas...", sklopljenih očiju pričam.

"Leo... Mislim da griješiš... Istina, još nemamo sve smišljeno, ali Layla na našoj strani znači samo plus. Grace ne treba gora kazna od te da joj vlastita kćer zada posljednji udarac... Kako ne shvataš, Layla će da bude ključ našeg uspjeha!"

"Ne, i ne! Ne može?", bjesnim na njega.

"Leo. Ovaj razgovor je gotov. Moja odluka je konačna i ne možeš ju ni ti, niti bilo ko drugi promijeniti.", spušta pogled, što mi je jasan znak da neću moći da ga razuvjerim.

Nemam izlaza, ostaje mi još samo jedno:

"Harry, ako nju uključiš u ovu operaciju, ja odlazim. Biraj, ili ona ili ja!"

Harry podiže pogled prema Leu, i nslonja se na svoju udobnu stolicu. Pred njim je  teška odluka.