Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

88. Sretni životi.

Leo P.O.V.

Pod plavim horizontom, na samoj pučini mora, u jednom blagom talasu, vidim njene oči. Velike. Okrugle. Plave, kao najdublje more, more koje krije bezbroj tajni.

Koliko more tajni njene oči kriju?

Kako vrijeme prolazi sve više i više shvatam svoj život. Nekad, smatrao sam da je običan i pust, a danas, smatram da je savršen.

Savršen?

Koliko može biti savršen nakon svih ožiljaka, onih vidljivih po tijelu, i onih skrivenih u meni?

...

"Znaš, hvala ti...", šapuće tiho, dok niz njen obraz klizi jedna suza.

Šutim. Ne mogu ništa da kažem. Nije da ne želim, jednostavno ne mogu da pričam o tome zbog čega mi se zahvaljuje. Ionako, uradio sam to samo zbog nje, inače, nikad ne bih. Ni mogao, ni htio.

Ali, zbog nje, i svijet bih obišao, i zvijezde skinuo, i oblake raspršao i mora presušio. Zbog nje... Samo zbog nje.

Nakon nepunih pola sata, konačno ustaje sa zelene trave i sa sebe briše zelene tragove.

"Isprljala si se...", govorim joj dok ona svoje prste isprepliće sa mojima, a osjećam metalni obruč oko njenog prstenjaka.

Još jedan dokaz da je moja. Samo moja.

"Više nije važno... Najbitnije je prošlo!", s blagim smiješkom mi govori, dok joj u očima vidim mali odsjaj tuge.

Sjedamo u bijelu limuzinu, te odlazimo s ovog užasnog mjesta. Iza sebe ostavljamo to groblje, gdje u miru počivaju sve te silne duše.

Pitam se, da li i njena počiva u miru, ili je već sad počela da bude kažnjavana za sve svoje grijehe?

Grace, da li si našla smiraj, ili tvoja duša luta po mračnim hodnicima, i traži utočište u pustim odajama?

Grace, nadam se da gore patiš isto onoliko koliko sam ja nekad patio na zemlji.

...

Bijela limuzina se zaustavlja ispred pješčane plaže, te Ezra otvara vrata i mi izlazimo napolje. Opet svoje prste ispreplećem s njenima, te koračamo preko crvenog tepiha, koji je sa strana ogradjen ružama raznih boja.

Muzika glasno svira, dok uzvanici bosih nogu plešu po pješčanoj plaži, u laganoj odjeći.

"Znaš... O ovom sam oduvijek sanjala...", ne krijući osmijeh govori.

"Znam Layla... Nekad davno, pričala si mi kakvu svadbu želiš, a ja sam tad zamišljao nas dvoje, baš ovako, na pješčanoj plaži, u bijelom, i okruženi mirisnim ružama.", sjetno se nasmijem.

"Da... Baš ovako sam nas sanjala...", zastaje, te svoje ruke stavlja oko moga vrata.

"Ne mogu da vjerujem... Konačno si moja žena...", ljubim ju u čelo... "Konačno smo sretni..."

"Da...", osmijeh pari s njenog lica, te se njene oči rose.

Rukom podižem njenu bradu, te ju milujem pogledom.

"O čemu razmišljaš?, pitam, iako sam i sam svjestan.

"Znaš, iako sam beskrajno sretna, žao mi je što tata nije s nama, na ovaj dan..."

"Znam mila, ali ne brini. Ubrzo će on biti s nama, sudjenje će proći u najboljem redu, vidjet ćeš...", milujem njen obraz, te usput brišem još jednu suzu koja je pobjegla iz njenog oka.

"Volim te, Leo. Kunem se, volim te!", usne joj se šire u osmijeh, dok svoju ruku polaže na moju, koja se još nalazi na njenom obrazu.

"Volim i ja tebe, više od života!", spajam usne s njenima, i opet osjećam koliko sam zapravo sretan s ovom ženom... Ženom svog života!

...

"Ooooo, golupčići? Vratili ste se? Stvarno ne razumijem, kakvo je to da mladenci samo tako nestanu sa vlastitog vjenčanja?", naravno, Harry s podrugljivim tonom pita, dok se Mia glasno kihoće na svaku njegovu izgovorenu riječ.

"Naravno, Harry ne bi bio Harry da nešto ne primjeti!", odvajam usne s Laylinih, te ju povlačeći u svoj zagrljaj, govorim Harryju.

"Halo, pa normalno! Ja sam Harry Stalinski, meni ništa ne može promaći!", ponosno govori, dok radi blagi naklon prema nama.

Odlazimo i sjedamo za bijeli stol, okićen crvenim ružama. Pored nas sjede i naši kumovi, Isaac i Emma, kojoj je stomak skoro do zuba.

Layla mi je potajno rekla da ima osjećaj da će taj bebač iskočiti iz nje baš danas. Znam, iskočiti nije prava riječ za porodjaj, no Layla je naprosto totalni dibidus kad su te stvari u pitanju.

Kao da sam ja bolji?!

Sjedeći za tim stolom, dok je Layla zauzeta pričom s Emmom, a Isaac s Harryjem, moj pogled luta po beskonačnoj plaži.

Malo dalje od nas, vidim Liama u zagrljaju s Katty, taj malac, stvarno je preko ušiju zaljubljen u malu Kat. Kako i ne bi, djevojaka ne samo da je lijepa, nego je draga i mila, baš kao i sama Mia, njena sestra, koja je konačno pronašla sreću koju i zaslužuje. Doduše, i Harry je konačno krenuo pravim putem i nakon što je sve priznao Mii i nakon što ju je zaručio, mogu reći da je drugi, sretniji čovjek.

Duša mi je puna dok gledam svoje najbolje prijatelje kako su beskrajno sretni, baš kao što sam i ja.

Duša mi je još punija kad u jednom kutku, u toplom zagrljaju, s nogama u plavom moru, vidim njih dvoje, Lincolna i Emily, svoje drage roditelje, kako napokon žive svoju ljubav, koja je nekad davno bila im oduzeta.

Konačno su zajedno, jedno pored drugog, još uvijek zaljubljeni kao i prvog dana, još uvijek su im oči pune ljubavi, ljubavi koja će trajati zauvijek.

Pogled opet usmjeravam na nju, na svoju Laylu, koja mi je danas ljepša nego ikad prije. Ljepša nego što mi je bila jučer, ali ne onoliko koliko će mi tek biti lijepa sutra.

Moja Layla. Moja krijesnica, moja leptirica. Moj prvo nemir, moj prvi uzdah. Moja prva ljubav, moj prvi osjećaj. Moja prva suza, moja prva tuga. Moj život, moj snaga, moja radost, razlog mog postojanja...

Moja Layla. Moja ljubav. Moja žena. Moja. Samo moja. Od sad, za zauvijek...

...

5 godina kasnije.

Osjećam njen nemir, dovoljno je da gledam njene oči, duboke kao more, kako nemirno trepću. Gledam svaki njen nijemi pokret, dok lomi prste na rukama i teško diše.

Još malo, Layla, još malo.

"Tata, koliko ćemo još dugo samo čekati?", tihi glasić moje male curice, Lilly, tutnja u mojim ušima, dok se ona , sjedeći u mom krilu, igra crnim pramenom svoje kose, i gleda me krupnim, crnim očima.

"Još malo, princezo, još malo...", ljubim njen mehki obraz, na što se ona sramežljivo smije.

Konačno, ispred nas se otvaraju željezna vrata, i pred nas izlazi on, Oliver.

Nakon pet godina, konačno je na slobodi. Konačno je dokazana njegova nevinost, i to, tek nakon što je William svjedočio i obistinio Grace i sve njene postupke. Samim tim, smanjio je i svoju kaznu, te umjesto petnaest, ima još da odleži deset godina.

"Tata!", Layla trči u njegov zagrljaj, te oboje jecaju.

Konačno, njena duša je sastavljena...

...

Epilog i Author note idu uskoro 😍😏