Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

29. Sretna je.

Leo Dawson

Vikend je Leu jako dobro prošao. Prijala mu je samoća, koja mu je bila prijeko potrebna, i koja mu je donijela smiraj duši. Shvatio je mnogo stvari, medju njima i to da ne treba da se kida i uništava, zbog nekog koga nije briga za njim, zbog neke djevojke koja je obična i prazna, kojoj su pare sve na svijetu.

Čvrsto je odlučio da kreće dalje i da se više neće gristi zbog nje i nekih stvari. Layla ima svoj život, neka ga i živi... On će svoj onako kako je i do sad, kako najbolje zna.

...

Leo sjedi na drvenom stolu ispred škole i po običaju puši cigaretu. Malo je još vremena do početka nastave. Nikog od družine još nema, što je jako čudno. Iz džepa vadi mobitel, kako bi provjerio poštu, te pronalazi bezbroj poruka koje su stigle s Miinog broja, i koje iako drugačije napisane, sve nose istu poruku;
Leo, nedostaješ mi.

Za Miu, a niti bilo koju drugu djevojku, baš i nije zainteresovan, s toga ne namjerava s njom opet da se petlja.

Sprema mobitel u džep i baca opušak cigarete na pod, te nakon što ga zgazi nogom, pokušava da krene prema školi.

Pažnju mu odvlači zvuk automobila koji se zaustavlja malo dalje od njega. Crni Audi, zastaje pred školskim pločnikom, a Leo iz nekog neopisivog razloga zastaje.

Ne želi da ode dok ne vidi ko se nalazi u tom automobilu, vjerovatno predosjeća. Povlači se korak nazad, medju grane starog hrasta, bogate zelenilom, i potajno vreba.

Najednom, kad s vozačeve strane izadje dobro poznat lik, sve njegove sumnje postaju istinite. William.

Leovim tijelom struji vrela krv, a bijes zauzima mjesto u njegovoj glavi. Ubojitim pogledom prati Williamove korake do suvozačeve strane, a nakon što iza otvorenih vrata ugleda njen lik, neopisiva bol kola njegovim tijelom.

Njihove spojene ruke, tjeraju ga da na tren sklopi oči, da se malo smiri. Nakon što ih opet otvori, zateče goru sliku.

Ona i on. Jako blizu jedno drugog. Pripijeni, tijelo uz tijelo.

On. I njegova ruka na njenom lijepom licu. On. I njegovi prsti koji se igraju s plavim uvojcima njene duge kose.
On. I njegove usne jako blizu njenog uha.

Ona. I njena dva snena oka, koja ne trepćući gledaju u njega.
Ona. I njene slatke usnice izvijene u blagi osmijeh, dok joj on nešto šapuće na uho.

Tupa bol skoči u Leova prsa, a poveća se svaki put kad njen osmijeh odzvoni toliko da ih skoro svi čuju. Sretna je. To je ono što ga i boli, to je ono što nije bila kraj njega, ono što nije htjela da bude.

Mračna sjena se nad Leom nadvija nakon što ugleda kako se Williamove usne spajaju s njenima. Knedla u grlu mu zastaje, prisjeća se da je jednom i on osjetio nježnost njenog poljupca.

Duša mu drhti, a oči mu se pune suzama. Do vraga, koga on to laže da je krenuo dalje, kad je očigledno da još umire za njom, a ona okolo hoda s drugim?!

Glup si, Leo, glup!, progovara glasić u njegovoj glavi...

Nakon poljupca, Layla i William se pozdravljaju, a ona se laganim korakom upućuje prema školskim vratima. Leo ju prati pogledom, a svako malo baca oči na Williama, koji još uvijek stoji pored svog automobila i gleda za njom, smiješkajući se...

Odjednom, Leo iz daljine čuje neki piskutavi glasić kako doziva Williamovo ime,  Leo zna,
to nije Laylin glas.

Izraz sumnje se prikovao na Leovom licu nakon što je kraj Williama ugledao Miu. Koji kurac? Njih dvoje razgovaraju, da li se poznaju?

Leo znatiželjno viri ispod zelenih grana i promatra ih. Nije mu jasno otkud sad da Mia i William pričaju, i to kao da se poznaju sto godina?

Nakon par minuta budnog motrenja, Leo opazi da se njih dvoje pozdravljaju, te nakon što William spusti jedan poljubac na Miin obraz, sjeda u svoj automobil i odlazi.

...

"Mia!", Leov glas ju je zetekao dok je zamišljeno hodala prema školskim vratima.

"Leo?!", izraz oduševljena preplavio ju je svu, te je sva u transu odletjela u njegov zagrljaj.

"Leo, falio si mi...", tiho šapuće, ne skidajući glavu s njegovih grudi.

Leov dah skoro nestaje, nije imao snage da slaže da je i ona njemu falila.

"Poslala sam ti ko zna koliko poruka, ni na jednu nisam dobila odgovor ... Nemaš pojma koliko mi je teško bilo, koliko mi je teško palo tvoje ne javljanje, tvoje odbijanje..."

"Ššš... Hajde dosta, sad sam tu...", Leo tiho prošapuće, ovaj put zaista dirnut Miinim riječima, koje su pune ljubavi.

"Leo... Ne guraj me više od sebe, molim te.. ", zamoli ga tihim glasom i snenim pogledom, a njegovim tijelom prodje jeza.

Mia na vrhovima prstiju podigne se prema njemu, te lagano, svoje usne spusti na njegove.

Leo sklopi svoje oči i prepusti se njenim usnama da ga vode, daleko, u neki drugi svijet, gdje ne postoji djevojka po imenu Layla, koja je upropastila njegov život.