Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

2. Ja nemam prijatelja!

Layla Harrison

09:00

Kuckanje na vratima, tjera Laylu da otvori svoje modro plave oči. Svjesna je da jedina koja može ovako rano da kuca na vrata jeste Samantha, stara kućna pomoćnica, koja je sve samo ne obična.

Samantha za obitelj Harrison radi već dugih četrdeset i nešto godina. Ona je u ovoj kući zatekla Olivera, Laylinog oca, kao bebu od par mjeseci, i sve ove godine ona ga je pazila i odgajala više nego njegova majka. Kasnije, to isto je prenijela i na Laylu.

Može se reći, da je Samantha član porodice Harrison, iako ona nikad nije iskorištavala povjerenje i ljubav koju su oni prema njoj osjećali.

Nije se izdizala pred ostalim radnicima. Ostala je prizemna, a jedino što joj je bilo važno jeste da Harrisonovi budu sretni.

Samanthin jedini zadatak u kući je bio da uvodi red i mir, te da daje upute i smjernice svom osoblju koje je radilo za Harrisonove. Samanthina riječ je važila odmah poslije riječi njenih šefova.

"Dobro jutro, gospodjice Layla.", Samanthin uvijek veseli glas odjekivao je sobom, dok se ona kretala prema velikim prozorima kako bi smaknula zastore koji su skrivali sunce koje je punim sjajem već sijalo na nebu. "Da li ste dobro spavali?", veselo je upitala.

"Jutro Samantha... Pa znaš, valjalo bi još malo sna, ali znam da je to pored tebe nemoguće!", rukama je protrljala snene oči, a zatim ih protegnula visoko iznad glave.

Sunčeve zrake su došle do njenog lica i još snenih očiju, tako da je brzo preko glave prebacila rozu plahtu.

"Oh, hajde gospodjice, ne budite smiješni. Otac i majka Vas čekaju u blagovaonici, doručak samo što nije postavljen.", Samantha se nasmiješila Laylinoj neslanoj šali, koju ponavlja iznova i iznova, svako jutro.

"U redu Samantha, silazim za koji minut.", bezvoljno je rekla...

Nagrnula je na sebe kućni ogrtač, a na noge nazula roskaste papuče, koje su bile napravljene od nekog čudnog perja, te se odšetala do kupaonice.

...

"Dobro jutro!", njen glas je nakratko trznuo njene roditelje, ali nakon dobijenog odgovora, jedino što je mogla vidjeti, bilo je vraćanje njihovih glava u prvobitno stanje.

Otac je, kao i obično, čitao novine. To je nekako bila njegova jutarnja rutina, dok je njena majka Grace pregledala modne časopise. Nije onda bilo čudno što se Layla svakodnevno dosadjivala se za tim ogromnim stolom u blagovaonici.

Za tren oka, po prostoriji se razletalo par kućnih pomoćnica, u crnim odorama s bijelim pregačama. Ogromni stol u blagovaonici je bio krcat raznim vrstama hrane.

Pomoćnica koja je bila zadužena za posluživanje, zauzela je svoju poziciju, te započela. Za par minuta, pred Laylom je stojao pladanj i na njemu doručak koji je jela svako jutro; zobene pahuljice, jedna banana, te čaša đusa od naranče.

Nakon što se osoblje brzim korakom izgubilo iz sobe, opet je ostala sama sa svojim roditeljima, koji su kao i inače bili okupirani sami sobom.