Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

74. Razdvajanje puteva.

Leo P.O.V.

"Leo, šta ti se desilo? Nikad te nisam vidjela tako... Tako povučenog... Istina, ni prije se nisi baš smijao, ali zadnjih mjeseci, baš ne ličiš na sebe...", Angelina me tiho upitala.

"Znaš, Angelina, život je čudan... Ponekad, dese nam se neke stvari, za koje smo mislili da nikad neće... A, onda, iznenade nas.", kroz kiseli smijeh sam rekao.

"To je zbog neke djevojke, zar ne?", tužnim pogledom me gleda.

"Da, Andji... Na kraju, shvatio sam da se sve desilo upravo zbog te, jedne jedine, koja mi je davno ukrala srce. Istina, i slomila ga je, ali valjda je to sve karma. Nekad sam i ja bio loš prema njoj... Ali, zaista sam ju volio."

"Leo, nisi je volio. Još je voliš. A i sigurna sam da Layla voli tebe isto...", zagrcnuo sam se, te zbunjeno u nju pogledao.

"Nemoj mi ništa govoriti. Svjesna sam svega, od prvog trena kad je Layla došla i kad sam vidjela na koji ju način gledaš. Samo, pokušavala sam samu sebe da uvjerim u to da je sve moja mašta, ali nisam u tome uspijevala. Ponekad i bih, ali bio bi mi dovoljan samo jedan pogled, onako sa strane, na vas dvoje i sve je bilo i više nego jasno..."

Par minuta sam šutao... Popio sam još par gutljaja pića...

"Vi, žene... Vama ništa ne može promaknuti...", nasmijao sam se.

"Da.. Takve su žene, posebno kad ih neki muškarac zanima...", podignuo sam pogled na njeno ljupko lice, koje je bilo spušteno. Iako je pokušavala da sakrije pogled, jasno sam mogao da vidim kako joj u očima titraju suze.

"Oprosti Andji... Nije da nisam pokušao, ali nikad ju nisam uspio zaboraviti..."

"Leo?", podignuo sam pogled prema njoj... "Jesam li ti ikad išta značila, ili sam ti služila samo za...", zamijenila je... Osjetio sam da joj i glas puca...

"Andji, značila si mi. Uvijek... Nikad te nisam gledao kao neki predmet, ili neku djevojku za provod... Uvijek sam te smatrao lijepom i poštenom ženom, samo što..."

"Samo što nisam ona, je li tako?", osmijehnula se, te me konačno pogledala. Oduvijek sam volio njen bambi pogled.

"Tako nekako. Oprosti mi, Andji..."

"Nemam šta, Leo. Protiv ljubavi se ne može... Znam to i sama."

Proveo sam sate i sate pričajući s njom. Prijalo mi je njeno društvo i to što sam, konačno, oslobodio se tereta da budem s njom, a razmišljam o drugoj. Jednostavno, i samoj joj je sve bilo jasno. Uvijek ću je smatrati dobrom osobom, vrijednom ljubavi, za koju se nadam, da će ju pronaći.

"Možda je vrijeme da krenemo... Već je kasno...", tiho je rekla...

"Idem ja da platim.. Ne zovi taxy, ja ću te odbaciti kući...", ustao sam se i otišao za šank do konobara.

Kad sam se vratio, ugledao sam ju s nekim čudnim izrazom lica.

"Leo... Mobitel ti je zvonio... I, ja.. Oprosti, znam da nisam trebala, ali javila sam se..."

"Pa dobro, Andji, u redu je..."

"Nije... Nije u redu, jer to je bila Layla."

...

Nakon što sam odvezao Angelinu, cijelim putem do stana sam razmišljao o Layli.

Bože, zašto me zvala, nakon svega što mi je danas izgovorila? Vjerovatno se ohladila, nema šta drugo biti.

Polako, gurnuo sam ključ u bravu, te ušao u stan. Sve je bilo u mraku i tišini...

"Layla?", pozvao sam njeno ime, nadajući se da je ona tu... Ali, nije bilo odgovora.

Pogledom sam prešao po stanu, sve je bilo uredno i na svom mjestu. Ušao sam u blagovaonicu, a kad sam vidio postavljen stol, i svijeće, srce mi se steglo.

"Layla?", opet sam zovnuo njeno ime, ali ništa...

Ušao sam u spavaću sobu, gdje je sve mirisalo na nju. Otvorio sam stranu njenog ormara, koja je bila prazna. Gotovo je, Layla je otišla.

Vratio sam se u blagovaonicu i sjeo za stol, koji je bio postavljen. Apetit sam davno izgubio, s toga nije mi bilo do jela.

Trznuo sam se kad sam na stolu ugledao maleni, bijeli papir. Odmah sam ga uzeo u ruke, i pročitao prve redke:

Leo,

Ne znam kad će ovo doći u tvoje ruke, jer si noćas, vjerovatno zauzet. Ali, svejedno, želim da znaš da sam odlučila da odem. Hvala ti na gostoprimstvu, i svemu ostalom što si uradio za mene, nikad neću zaboraviti što si bio uz mene kad sam ostala sama, slomljena i izdana, ali vrijeme je da sama krenem dalje. Ne znam da li ćemo se opet vidjeti, jer ne znam šta ću dalje da radim. Leo, ovdje nam se putevi razdvajaju, ti nastavi sa svojom osvetom, a ja ću sa svojim životom.

Zbogom, Leo.'

Obrisao sam suzu sa svog lica, i skušljao bijeli papir.

...

Layla P.O.V.

Sjedila sam sama u jednom kafiću i pila Martini, kad me dobro poznati glas dozvao po imenu.

"Layla?", okrenula sam se i ugledala Oliverov lik.

Progutala sam knedlu kad sam vidjela njegovo lice i rosne oči.

Vrijeme je da on i ja porazgovaramo o stvarima koje neće lako prihvatiti...