Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

8. Strah!

Layla P.O.V.

Šta je to strah? Kako se definira strah? Da li je to nešto crno, tamno kao noć? Nešto što te guta? Nešto što te guši i ne da ti da dišeš, da se pomakneš s mjesta.

Da li je to nešto što te proganja noćima i ne da mira? Nešto što te podsjeća na bol svaki put kad zatvoriš, ali i kad otvoriš oči ..

Šta je to strah? Za Laylu, strah je sve ono što je povezano s njim, satkan u jednom imenu. Leo .

...

"Layla... Kako si danas?", Samanthin glas ju tjera da otvori oči. Uvijek je znala da provali kad se pravi da spava.

"Bolje sam...", ona tiho odgovori, rukama stežući ružičasti ogrtač.

"Gospodin Oliver mi je rekao da danas ideš u školu..."

"Molim?!", Layla skače s velikog kreveta i izbezumljeno gleda Samanthu. "A-ali, zašto?", mucajući pita.

"Pa mila, već dvije sedmice si propustila. Ravnateljica škole je bila jako zabrinuta, a budući da ti je već bolje, gospodin Oliver smatra da je vrijeme da kreneš..."

"Aj ne, ne mogu da vjerujem...", pada na tvrdi pod sa svojim koljenima.

"Layla, dušo, je li sve u redu? Nije mi jasno, bila si zaludjena s tom školom, šta se sad dešava?"

Na Laylino lice pada sjena. Nema snage da progovori. Nema snage da objasni. Jedino što je sad podsjeća da je živa jeste strah koji obuzima njeno tijelo.

Nema joj druge nego poći u školu, kako niko ne bi posumnjao šta se dešava.

Ustaje s poda i tetura u veliku kupaonicu. Sa sebe svlači svu odjeću i ulazi pod tuš. Dok mlaz vode lije niz njeno tijelo, suze iz njenih očiju padaju i miješaju se s njima.

Nakon desetak minuta, teškim korakom izlazi ispod tuša. Staje pred veliko zrcalo, te na sebe navlači mantil.

Oči joj ostaju na prizoru koji vidi u ogledalu. Promatra svoje lice, a pogled joj klizi na crnice na njenom vratu. Iako je prošlo više od deset dana, tragovi njegovih ruku još su tu, još je podsjećaju na to šta je strah...

...

Ezra parkira bijelu limuzinu, a Layla se pozdravlja s njim i izlazi. Pomno okom prati svaki dio koji se nalazi oko škole, uz opreznost da ne sretne njega gdje. Budući da je zrak čist, brzim korakom trči prema kabinetu. Ni sama ne zna šta će se desiti kad ju Leo ugleda.

"Layla!", Emmin veseli glas ju dočeka čim je kročila na vrata. "Dodji, sjedni.", Emma brzo pomijera svoju torbu s klupe kako bi joj napravila mjesta.

Layla baca oko na klupu u kojoj inače sjedi Leo i uočava da je prazna. Bar mali kamen sa srca joj je sad pao.

"Pa gdje si, jesi dobro...?" Emma počinje s pitanjima, na što Layla kima glavom i jedino što radi jeste da baca pogled na vrata i nada se da će ovo biti jedan od dana kada Leo i njegova ekipa odluče da je bolje da ne dolaze u školu.

Do početka časa je ostalo još malo vremena, tako da ima nade sa neće doći.

Ipak, u zadnjoj minuti, odmah za profesoricom, čuje se neko komešanje s druge strane vrata. Vrata se otvaraju i da, Leova klapa se pojavljuje. Prvi ulazi Aiden, za njim Maison, Isaac pa Leo. Zadnji od svih, a s najvećim osmijehom na licu.

Medjutim, osmijeh se gubi onog trenutka kad pogledom uhvati Laylin lik. Žila na čelu se napinje, a oči mu opet postaju onako tamne.

Layla osjeća kako gubi dah, a srce lupa kao ludo u njenim grudima. Shvatanje da Leo prilazi njenom stolu, čini je još nervoznijom.