Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

15. Prvi poljubac.

Layla P.O.V.

Ostale mi oči na njegovom lijepom licu, a dah zastao u mojim grudima. Tonem u njegov crni pogled i osjećam da se gušim zbog tog načina na koji me gleda.

Zašto mi je ovako teško? Zašto me ovoliko dira ovaj susret? Pa to je samo on, Leo, grubijan, kreten, idiot... Zašto me boli ova njegova hladnoća i ovaj pogled koji na mene baca mržnju?

Leo, šta si ti meni pa da na mene ovako djeluješ?

...

Layla Harrison

Zabava ide svojom tijekom. Gosti su oduševljeni sa svime, a William je oduševljen s njom, Laylom. Cijelo vrijeme mota se i trudi oko nje, ugadja joj, priča razne priče i šapuće joj na uho. Čini sve što je u njegovoj moći da ju osvoji, a ne shvata da je to nemoguće. Ona je odavno već osvojena, a da ni sama toga nije svjesna.

Layla stoji tu pored Williama, ali zapravo se nalazi daleko negdje od njega. Oči joj traže samo njega, koji ju više nikako nije pogledao, koji joj je opet dalek.

Da li je moguće da je ljubomoran, pa da se zbog toga ovako ponaša?

Ponoć otkucava na velikom zlatnom satu koji se nalazi u ćošku predvorja, jasan znak da je došlo vrijeme da se Williamu još jednom čestita, da se uruče pokloni, da dodje torta, pa i prvi ples...

Layla je pokušala da se makne od njega, ali on joj nije dozvoljavao. Ostala je pored njega, na samom tronu, dok su oči svih opet uprete u njih dvoje. Dobro, skoro svih, jedino Leo nije gledao u njih.

Laylu guši to što joj je on tako dalek, dira je u dušu što je tako hladan, a neki dan je bio sasvim drugačiji. Bori se sama sa sobom, ali više ne može izdržati...

Koristi prvu priliku kako bi se neprimjetno odvojila od Williama, a to radi čim se on preda primanju poklona, a nakon što je uspjela, brzim korakom odlazi do Lea koji stoji u jednom ćošku.

"Moramo razgovarati...", tiho mu govori, praveći se da od njega uzima samo piće.

Njegova šutnja nadjačava glasnu muziku koja tutnji oko njih.

"Leo, čuješ li me?!", bijesni na njega, pokušavajući da ostane diskretna od tudjih pogleda, medjutim, on i dalje ne reagira...

Svjesna je da joj ostaje još jedna stvar koja ga može jedino ubijediti da razgovaraju, ali i svjesna je koliko ga to može razbjesniti... Ipak, igra na rizik... Brzo ispija vino, a zatim vraća praznu čašu na pladanj koji Leo drži i koristi priliku da mu opet nešto došapne:

"Ako za pet minuta ne dodješ u hodnik na kraju hola, sutra će cijela škola saznati pravu istinu o tebi i poslu s kojim se baviš...", Layla odlazi, plašeći se i da pogleda u Leovo lice i njegov pogled koji ju upravo guta.

...

Layla nervozno cupka po hodniku, dok se Leo još ne pojavljuje. Tek sad je shvatila šta je zapravo rekla i koliko joj ta rečenica može naći problema.

Odjednom, nečiji teški koraci se začuše kako teturaju prema njoj. Odjednom, ona osjeti dobro poznat miris, a njeno srce u isti mah zalupa u njenim grudima. Ipak je došao.

Gleda ga pravo u lice dok korača prema njoj. Oči su mu krupne i tamne, usne čvrsto skupljene, a čeljust zategnuta. Ne boji se tog izraza, nije prvi put da ga vidi, ali boji se toga što je ovo uradila i ovako bijesnog ga dovukla baš na mjesto gdje ih vjerovatno niko ne može čuti. Šta ako joj nešto uradi?

Kad shvati da on zapravo stoji ispred nje, ustukne korak unatrag. Iako ne želi, boji se i strah je veći od njene želje da s njim razgovara kako i dolikuje, ljudski. No, da li je s njim uopće i moguće tako razgovarati?

"Imaš dvije minute da kažeš što trebaš, a zatim idem. Posao me čeka, mogao bih dobiti otkaz, ali kome ja to pričam... Kao da neko tako glup i razmažen može to i shvatiti.. Možda čak i želiš to, pa da imaš šta da pričaš i čemu da se smiješ po školi... ", Layline oči se širom otvaraju, ne može da vjeruje šta je upravo čula.

"Leo, kako to možeš ikako i reći?", frustrirano ga pita.

Njegove oči prate svaki njen korak, ali usne su nijeme. Ne progovara.

"Dodjavola, pitam te nešto!", Layla podiže glas na njega...

"Vrijeme ti ističe... Još minut i pol...", hladan kao i uvijek, igra igru na svoj način.

"Koji je s tobom vrag? Kakva si to osoba da jedan dan si najbolji, a drugi najgori? Kako uopće možeš takav biti?!"

"Ja sam samo onakav kakav je neko prema meni..."

"Molim??! A kakva sam ja to prema tebi? Loša? Bahata? Bezobrazna?"

"Layla pusti me na miru, nemam s tobom o čemu da razgovaram...", Leo se okreće u pokušaju da ode, ali ga zaustavlja Laylina ruka na njegovoj podlaktici.

"Ne može! Zahtjevam da mi kažeš, da objasniš..."

"Layla, pusti me...", cijedi kroz zube, no i dalje joj je okrenut ledjima...

"Neću Leo... Prvo mi reci koji ti je vrag? Prije neki dan skoro da me ubiješ, nakon toga, sa mnom pričaš kao da si mi najbolji prijatelj, nježan si, dobar, toliko da mi daš do znanja da je sve ok medju nama...

A danas, danas me gledaš kao da sam neko koga mrziš iz dna duše... Kao da ćeš me ubiti... Zapravo, i ne gledaš me... Ne želiš ni da me pogledaš... Zašto Leo, šta je sad opet? Šta sam loše uradila?", Layla viče iz sveg glasa, dok suze liju niz njeno lice...

Leo se okreće brzo prema njoj i rukama je hvata za gornji dio njenih podlaktica:

" Hoćeš da čuješ razlog, istinu?", viče na nju, dok ga ona šutke gleda, sva blijeda od straha...

"Stvar je u tome što ludim, a da ni sam ne znam zašto... Kida me to što si noćas ovdje s njim, tako sredjena, što ste bliski... Kida me što si mene otkantala da bi bila ovdje... Što ti je on bio izbor, a ne ja... Kida me, a ne znam zašto...", snažno je gura od sebe i opet pokušava da ode.

"Leo, stani...", nakon par sekundi Layla dolazi sebi i trči za njim.

"Leo, molim te!", na te riječi on staje, a ona se primačinje njemu.

Srce joj lupa kao ludo, dok ga gleda kako se okreće prema njoj. Zuri u nju poput ludjaka, a zatim rukama obuhvata njeno lice, te spušta svoje usne na njene. Layla se prepušta trenutku, i uzvraća mu poljubac.

Njen prvi poljubac...