Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

57. Nekontrolirani bijes i strast.

Leo P.O.V.

Devet sati ujutro, a Layle još nema. Pitam se, poslije onoga sinoć, da li je dobro? Da li će uopće i doći na posao?

Želim da pozovem Angelinu, da mi ona nabavi informacije o njoj, ali, prekida me kucanje na vratima, iza kojih se odjednom pojavljuje ona. Moja Layla.

Spuštam telefonsku slušalicu nazad, a pogled ne skidam s nje, koja me nikako ne gleda. Oči joj lutaju svud naokolo, dok objema rukama snažno steže aktovku koju je priljubila uz svoja prsa

"Dobro jutro...", tiho izgovara, zatvarajući za sobom vrata. "Jako mi je žao što kasnim, gospodine Dawson, nisam se osjećala dobro...", promrmlja gledajući u pod, a onda se prestravljenim koracima uputi prema meni.

Pomno pratim njene korake i to kako brzo sjeda na stolicu ispred mene i vadi svoje stvari, te počinje s radom. Razmišljam da li da joj dam ukor, ali svjestan sam da je dovoljno povrijedjena i da se dovoljno stidi svojih postupaka od prošle noći, s toga ništa ne govorim.

Volio bih i reći joj da sam sve od sinoć zaboravio, iako nisam, ali moj muški ponos mi ne da da o tome pričam, s toga šutim, te se i ja kao i ona, bacam na posao.

Vrijeme je brzo prošlo, a ja i ona smo progovorili tek poneku riječ, i to baš onda kad je bilo neophodno. Jedanaest sati samo što nije, vrijeme razgovora za posao s Miom.

S toga, ustajem od svog stola, te skupljam snagu da joj se obratim:

"Layla...", nakon toliko vremena, zovem je imenom.

Vjerovatno je i ona iznenadjena, jer upravo me sumnjičavo gleda svojim očima boje mora.

"Da, gospodine?", tiho pita.

"Ovaj, ja sad imam jedan važan sastanak, koji će potrajati minimum sat vremena. Za to vrijeme, možeš otići na pauzu, uzmi si malo vremena, a kad se vratimo, nastavit ćemo s radom koji je potrebno zajedno da završimo i pregledamo..."

"U redu, gospodine Dawson."

Ljubazno joj se osmjehujem, a zatim žurim da čim prije napustim ured, jer ne mogu da ju gledam svu ovako slatku i milu.

Na samom izlazu, zaustavlja me njen glas:

"Leo?", sklapam oči, a zatim se okrećem prema njoj...

"Ja.. Izvini zbog onog sinoć... Ne znam što mi je bilo...", tiho kaže.

"U redu je, Layla...", upućujem joj osmijeh..

"Ne, ne... Nije u redu.. Ja..", prekida je kuckanje na vratima, i Angelina koja ulazi da mi saopći da je klijent stigao.

Osvrćem se prema Layli i govorim joj da ćemo nastaviti razgovor čim se vratim, a ona mi upućuje slatki osmijeh, i kunem se, opet sam se zaljubio u nju.

Odlazim na sastanak s Miom i Harryjem, ali cijelo vrijeme razmišljam o Layli.

Možda je vrijeme da s njom uspostavim bolji odnos?!

...

Layla P.O.V.

Već skoro sat vremena sjedim sama u kantini, ispijam kafu i razmišljam o njemu, o Leu. I danas sam samu sebe uhvatila kako mi srce drhti dok gledam u njegove lijepe oči... Koliko god sebe pokušavala lagati, ne mogu više...