Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

33. Bijeg.

Layla Harrison

"Do vraga, zašto mi nisi odmah rekla?", Leo bijesni u toaletu, nakon što mu je Layla sve ispričala za Grace.

"Nisam mogla, bojala sam se.. Bojala sam se...", kroz suze Layla jedva priča.

"Layla, kako ne shvataš? Sve je moglo biti drugačije, da si mi odmah rekla .. Shvataš li šta smo sve prošli proteklih mjeseci, zbog tebe i tvoje šutnje?", prolazeći rukama frustrirano kroz kosu, bijes kola njegovim tijelom.

"Ne Leo, ti ne shvataš... Šta ti misliš da sam šutjela jer sam htjela tako? E pa ne, nisam smjela ništa reći zbog tebe... Bojala sam se za tebe, jer da ti se nešto dogodi, ja bih...", Layla okreće svoje lice i naslanja čelo na zid, te rukama se skriva od Leova pogleda.

Laganim korakom on joj prilazi, i svoje ruke spušta na njena ramena. Layla osjeća njegovo užurbano disanje i vreli dah na pozadini njenog vrata.

"Šta bi bilo da se meni šta dogodi?", tiho je pita.

Par minuta, Layla samo šuti i dalje nepomično stoji, a jedna po jedna suza klizi niz njen obraz.

"Layla, reci mi.", opet joj tiho šapuće...

"Leo, ja bih umrla da ti se nešto desi... A znaš li zašto?", polagano se okreće i sad stoji oči u oči s njim... "Jer te volim svim svojim srcem..."

...

Nakon što je popravila šminku, Layla se vraća i sjeda na svoje mjesto, pored Williama, koji je odmah obasipa mnoštvom pitanja o tome gdje je bila, zašto se zadržala i slično.

Mia ih šutke gleda, a svako malo pogled baca na vrata, čeka hoće li se Leov lik pojaviti, ali ništa. Nakon dobrih deset minuta, on dolazi, a osmijeh na njenom licu obasjava cijelu prostoriju.

"Izvinjavam se što ste me dugo čekali... Imao sam jako hitan poziv...", Leo ih snalažljivo obmanjuje, te sjeda pored Mie, ali s lica ne skida osmijeh koji je upućen Layli.

"Zabrinula sam se...", Mia mu šapuće na uho, a jednu ruku spušta na njegovo bedro.

Laylino lice se grči i brzo usmjerava pogled nekud drugo, inače, ako nastavi da gleda tu keljavu djevojku ispred, kako plazi po njenom Leu, svašta može da se dogodi.

Ostatak noći je dobro prošao, svako je bio u svojim nekim mislima. William i Mia, zapanjeni svojim partnerima, i Leo i Layla, zapanjeni jedno drugim.

"Mislim da je vrijeme da podjemo...", William prekida jedan malo duži period šutnje, te tako sviju budi iz razmišljanja...

"Može... Bilo bi i vrijeme... Ne želim da Mia zakasni kući, ili da se njeni ljute.. ", Leo vedro kaže, dok jednim okom neprimjetno namiguje Layle, čije se lice sve više vedri.

"Onda nam još jedino ostaje da platimo...", govori William, a Leo odmah za njim polazi s namjerom da učestvuje u plaćanju računa...

"Ne, ne, molim te... Ja častim... Bit će možda nekad prilike da opet svi skupa izadjemo, pa će biti tvoj red.. ", William kroz smijeh govori na što se Leo kiselkasto smije, s mislima kako on ne planira nikad više biti u blizini ovog čovjeka.

Nakon što su izišli van, Leo i William su se rukovali, a djevojke poljubile. Nakon toga, Mia je otišla u rodjakov zagrljaj, a Leo je kulturno pružio ruku prema Layli, te joj tako u dlan spustio malenu ceduljicu, koju je Layla skrivajući pročitala, a na njoj je pisalo: Čekam te večeras.

...

"Layla, prije nego što se oprostimo, želim ti nešto reći...", pred Laylinom vilom, nakon što je ugasio auzomobil, William progovara.

Layli klizi knedla niz grlo, od straha da je uhvaćena, no ipak pronalazi malo snage i hrabrosti da ga pogleda svojim krupnim očima.

"Reci...", tiho govori, skoro nečujno, plašeći se onog što bi mogla čuti.

"Večeras mi je bilo jako lijepo... I ne znam zašto, ali sam večeras shvatio da si ti djevojku koju želim vječno pored sebe... Layla, mislim da više nisam samo zaljubljen. Mislim da te volim..."

Layline oči se pune suzama, do vraga, zašto baš sad ovo... Svjesna je šta radi, svjesna je da je William dobar momak koji zaslužuje neku dobru djevojku, koja će ga voljeti i poštovati, a ne neku poput nje, koja mu ništa ne može pružiti, jer je ona odavno tudja... Jer je ona samo njegova, Leova .

"William... Ja... Ja zaista, ne znam šta da ti kažem..."

"Ššš... Ništa Layla, ne govori ništa...", William spušta svoj prst na njene usne.

Njegove oči pilje u njeno lice i upijaju svaku njenu crtu. Polagano, svoje usne bliži njenima, i nježno je ljubi.

Na prvu, Layla se htjela oduprijeti, ali odustala je od toga... Valjda je zaslužio bar da mu da zadnji poljubac kako treba, jer ovo je njihova zadnja noć.

"Možda je bolje da ja sad krenem...", Layla tiho govori, na što William spušta glavu na sic, vjerovatno razočaran kratkoćom njihovog prvog poljupca.

"U redu, ljepotice... Nadam se da se vidimo sutra..."

"William, hvala ti za sve... Ti si jako dobar momak...", iskreno mu Layla govori, onako kako zaista i misli.. " ne izlazi, sama ću otvoriti vrata...", srdačno mu se nasmije i izadje, te na njega baca posljednji pogled.

Zbogom Williame i oprosti..., tiho u sebi govori i odlazi prema vili.

...

Layla u jedan manji kofer trpa stvari koje joj prve padnu pod ruku... Odjeća je najmanji problem, bitno da ima putovnicu, kartice i novac... Brzo u svoju Desigual torbicu stavlja novčanik, te punjač i slušalice za mobitel. Nešto šminke stavlja u neseser, koji sprema u kofer, ta ga jedva uspjeva zatvoriti.

Zvono njenog mobitela se oglašava, na što brzo skače i javlja se, a zatim lagano odškrinjuje vrata, kako bi se uvjerila da nema nikog ko bi ju mogao čuti.

"Molim...", tiho progovara, a s druge strane telefona začuje Emmin glas:

"Pa do vraga, odmah da si mi objasnila šta se dešava... Ništa mi nije jasno?!", Emma frkti na nju.

"Emma, nećemo sad o tome... Jesi sredila sve?"

"Hah, vidi ti nje... Jesmo bezobrazni ha, pomirila se Leom i odmah ko šljivi Emmu, ha?", Emma nastavlja po svome.

"Joj Emma, znaš da nije tako... Samo sam sad u strci, vjeruj, zvat ću te čim mognem... Molim te, reci mi je li sve sredjeno..."

"No, dobro, dobro... Jeste, sve smo sredili... Ja i Isaac smo na putu prema tebi, a Leo te čeka..."

"Hvala ti mnogo, dugujem ti... Oboma!", gruzući donju usnicu Layla tiho govori, zahvaljujući se Bogu na ovako divnoj prijateljici koju joj je poslao.

"Layla, mogu li samo nešto da te pitam...", Emma zabrinuto pita.

"Naravno."

"Da li si sigurna u ovo?"

Par trenutaka Layla nije ništa govorila, a onda je tiho rekla.

"Da Emma, sad nema povratka...Odlučila sam, večeras bježim s Leom."