Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

5. Leo i Isaac.

Layla Harrison.

"Moje ime je Layla Harrison. Imam petnaest godina i dolazim iz južnog dijela San Francisca. Luda sam za mačkama, imam kućnog ljubimca, Pyer. Iskrena sam osoba. Volim muziku, i knjige.

Mrzim laži i osobe koje osudjuju druge bez da znaju išta o njima. To je sve. Hvala Vam na pažnji!"

...

Layla je završila svoje izlaganje, te na dozvolu profesorice, uputila se do svoje klupe. U prolazu, bacila je pogled na dvojicu momaka koji su je maloprije komentarisali.

Obojica su je promatrali. Visoko uzdignute glave prošla je pored njih, a onog koji je komentarisao njen dolazak s limuzinom, prostrijelila je pogledom.

"To curo! U par rečenica ostavila si napuderisanu bez teksta!", Emma je radosno uskliknula.

"Napuderisanu?", Layla je Emmi uputila pogled ispod obrva.

"Mi profesorku historije tako zovemo. Pa pogledaj ju, ne znam kako diše od tolike šminke! Hoda kao da ima masku na licu!", obje su prsnule u smijeh...

"Tišina!", profesorica je povisila glas, a njih dvije su se brzo smirile.

Započeli su s nastavom. Profesorica je počela s obradom nove lekcije, na koju Layla nije bila usredotočena.

Njen pogled je lutao po djacima u razredu. Pitala se, s kim od njih će da se slaže? S kim ne? Da li će neko da ju nervira? Ili će ona da nervira njih?

Lutajući, pogled joj je stigao do dečka koji je maloprije pričao o njoj. Bez imalo stida, ili ustručavanja da će ga ona čuti... Kreten!

Pomno je pratila njegove crte lica. Imao je jako izraženu čeljust, te pune usne. Crna kosa se savršeno utapala s bojom njegovih, crnih očiju. Pored desnog oka je imao sitni mladež.

Koliko je mogla vidjeti, njegovo tijelo je bilo razvijeno, jako razvijeno za nekog od petnaest godina. Razvijena ramena, snažne ruke. Ispod crne majice oslikavali su se njegovi mišići. Hm, možda jeste kreten, ali je lijep kreten!

Zvono je označilo kraj časa, te su se skoro svi razbježali po hodniku. Layla je ostala s Emmom. Svidjala joj se ta smedjokosa djevojka. Bila je tako opuštena.

"Layla, mogu li te nešto pitati, ali da se ne uvrijediš?", odjednom ju je upitala.

"Naravno Emma, pitaj, šta god..."

"Ovaj... Po načinu tvog odijevanja... Nekako... Čini mi se dosta drugačiji od svih nas ovdje..."

Layla je pogledom skliznula niz Emmino tijelo. Majica bijele boje s nekim printom, isticala je njene bujne grudi, mada nije bila dekoltirana.

Uske crne farmerke pratile su liniju njenog tijela. Bijele tenisice i duxa oko struka... Na licu malo šminke, te ispeglana kosa. Bila je tako jednostavna...

Bila je slika onoga kako je Layla oduvijek željela da izgleda.

S druge strane, pogledala je sebe.
Crna haljina do koljena, štramplice, lakirane cipelice... Uvijena kosa i bez šminke na licu, prava suprotnost kako Emmi, tako i svim ostalim djevojkama koje je vidjela.

Da, Laylu je Grace odijevala. Uvijek. Pa čak i sad dok je ljuta na nju, nije se ustručavala da na sofu stavi odjeću koju ona mora da obuče.

"Layla, jesam nešto pogrešno rekla? Oprosti ako sam te uvrijedila... Ja samo..."

"Ne Emma, nisi me uvrijedila. Dodji, sjedni, želim nešto da ti priznam...", prekinula je njene uzaludne ispirike.

Layla je ispričala Emmi sve o svom bogatom životu i o životu svojih roditelja. Ispričala joj je o odnosu s ocem, te s majkom.