Layla Harrison
Laylu iz sna bude nečije ruke koje se omotavaju oko njenog struka. Otvara svoje modre oči, a dobro poznati dodiri po njenom golom stomaku njene usne izvijaju u poluosmijeh.
"Večeras si kasno stigao...", mrmlja, dok ju Williamove usne ljube po vratu.
"Tvoj otac...", mrmlja usred glasnih uzdaha. "Zadržao me zbog silnih papira i ugovora... Iako smo potpisali, još jednom je htio sve da pregledamo, prije nego što sutra odnesete to kod onog blijedog..."
"Hej, nemoj tako... Ne vrijedjaj čovjeka...", Layla ga prekorava, okrećući se prema njemu, te ostavlja jedan sitni poljubac na njegovim usnama.
"Dobro, dobro... Neću više, ali iskren da budem, taj mi se malac nikako ne svidja..."
"Ni meni... Iskreno...", Layla govori dok privija svoje tijelo uz Williamovo, te se smješta u njegov zagrljaj... "Neki čudan me osjećaj prati kad je taj čovjek u pitanju... Ne znam... Nešto ima u njegovom pogledu što mi ne upućuje na dobro... Način na koji nas gleda, posebno mamu...", Layla sklopi svoje oči kad se prisjeti Harryja i svih njegovih mutnih pogleda.
"Dobro Layla, Grace je onaj dan pretjerala. Vjerovatno zbog toga... Iskreno, imamo sreće da je prihvatio ikako poslije svega... Nama trenutno sve izgleda nepovjerljivo, valjda zbog toga imaš i ti čudan osjećaj kad je on u pitanju...", William slegne ramenima.
"Da, tu si u pravu... Vjerovatno sam ga pogrešno procijenila, na kraju krajeva nemamo izbora..."
"Tako je malecka, hajde spavaj sad... Sutra nas čeka naporan dan...", ljubeći tjeme njene glave, oboje su utonuli u san.
...
Laylu u rano jutro budi miris kafe i svježe pečenog tosta. Otvara svoje oči, a ispred sebe vidi Williama samo u boksericama, s ružom koju drži zubima i pladnjem punim hrane kojeg nosi prema njoj.
"Jutro, ljubavi...", mrmlja kroz ružu, što jako smiješno izgleda.
"Jutro, mili..."
William spušta pladanj pored nje, te njih dvoje doručkuju, te dogovaraju plan za danas...
Layla ustaje iz kreveta, te odlazi u kupaonicu. Za nekoliko minuta izlazi tip top sredjena, u uskom crnom kompletiću, na što ju William jede pogledom nakon što ju vidi.
Ustaje s kreveta, još uvijek sav raščupan, te svoje ruke stavlja oko njenog struka i povlači je prema sebi. Usnama ljubi njen vrat, na što se ona ježi...
"Willi, stani, žurim..", mrmlja uvijajući se pod njegovim rukama, koje su već pronašle put do njenih bedara.
"Ne zanima me Layla, želim te, nemaš
pojma koliko...", odvlači je do kreveta, te brzo s nje svlači odjeću...
...
"Layla, kasniš punih pola sata! Već smo trebali biti tamo!", Oliver pokušava smireno da razgovara s njom, iako bijes ključa iz njega.
"Oprosti tata, ja... Ovaj, bila je gužva u prometu...", laže, a od srama ne može oca da pogleda u lice.
"Dobro, dobro, sad... Idemo..."
Nakon što su stigli u Harryjev ured, odmah su ponudjeni kafom, te su se odmah bacili na posao. Harry je pregledao primjerke ugovora na kojima se nalazio potpis gospodina i gospodje Harrison, te je samo zadovoljno klimao glavom.
"To je znači to... Fale nam još potpisi čovjeka koji je u ovoj situaciji veći i od mene... Od glavnog direktora naše kompanije... Nakon toga, sve će biti završeno, te ćemo i zvanično moći da počnemo s radom...", Harry je uzbudjeno rekao.
"Oprostite gospodine Stalinski..."
"Molim Vas, Harry, samo me zovite Harry...", prekida Laylu, na što ona nastavlja.
"U redu, Ha.. Harry... Ja, samo imam nekoliko nejasnoća... U vezi tog Vašeg direktora... Nije mi jasno kako on nije prisutan na ovako bitnim sastancima? Malo mi je to nejasno...", mucajući, Layla jedva izgovori.
"Vidite, gospodjice Layla, moj direktor je jako zauzet čovjek, biznismen, koji mnogo putuje. Zbog toga ne može da prisustvuje svim sastancima, ali zato sam ja tu, kao njegov zamjenik i posrednik, te sve što ja obavljam i radim, popraćeno je velikom odgovornošću.. No, ne morate da brinete... Na kraju dana, sve transakcije, te bilo koje druge poslovne promjene ili odluke, šalju se njemu, gdje ih on prati, analizira i na kraju, odobrava...", Harry samouvjereno priča.
"Gospodine Harry, svjesni smo mi toga, ali mislim da moju kćerku, kao i mene, više zanima to kad ćemo mi zapravo upoznati tog Vašeg direktora, čovjeka koji je faktički preuzeo našu firmu... Ako me razumijete...", Oliver se ubacuje u razgovor.
"Naravno, naravno... Svjestan sam činjenice da želite lično da porazgovarate s čovjekom za kojeg sad, faktički, radite... No, niste me pustili da završim izlaganje. Gospodin direktor se danas vraća s puta, te sutra veče organizuje zabavu, na koju, naravno poziva i Vas, odnosno Vašu porodicu; kćerku, njenog pratioca, te Vašu suprugu.
Pored Vas, tu će biti i drugi ugledni ljudi, poslovni partneri i klijenti, s kojima on posluje. To znači da ćete sutra veče imati priliku da upoznate, i lično porazgovarate s njim... Ostalo vam ne mogu reći, ostalo ćete s njim da dogovarate..."
Layla i Oliver zadovoljni odgovorom i činjenicom da će sutra, konačno, upoznati glavnog i odgovornog, nakon što još malo porazgovaraju s Harryjem odlaze za svojim poslom, a Harry ih ispraća s pokvarenim osmijehom na licu...
"Niste ni svjesni koliko ste duboko ušli u ovo i šta Vas sve čeka, pokvarenjaci jedni.", mrmlja sebi u bradu, dok ih ispraća pogledom u kojem je okovana mržnja.
...
Subota večer. 20 h.
Layla i William, ruku pod ruku, dolaze u pratnji sa Oliverom i Grace, na adresu koju im je Harryjeva sekretarica dala.
Ogromna bijela vila, s velikim, odlično uredjenim vrtom, prvo je što uoče nakon što su stigli. Parkiraju svoj automobil, te zajedno kreću prema ulazu u vilu, gdje ih na samim vratima dočekuje osoblje, prijatno i ljubazno, koje uzima njihove kapute i ostavljaju ih na prikladno mjesto.
"Misliš li da je ovo malo previše, kako sam se obukla, osjećam se čudno dok me svi ovako gledaju...", Layla decentno pita Williama, pomalo nesigurna, po prvi put, u sebe.
"Ljubavi, pa logično da te svi gledaju kad si prelijepa, najljepša večeras...", William joj odgovara, dok njegov pogled klizi s njenog lica, koje je prekriveno tonom šminke, ali koja joj odlično stoji, te ističe njene krupne, plave oči.
Pogledom prelazi i preko njenog zgodnog tijela, koje je upakovano u dugu, crnu, sirena haljinu, koja savršeno ističe njenu vitku figuru.
Nakon što su ženi u crnom kompletu dali ceduljicu sa svojim cjenjenim imenom, ona ih vodi kroz salu punu ljudi do njihova stola, gdje ih odmah dočekuje konobar koji im služi željeno piće.
"Moj Bože, sve je predivno...", Layla govori Williamu dovoljno glasno da ju čuju i Oliver i Grace, koja razgledajući divan namještaj koji je savršeno ukompovan sa ostatkom svakog dijela vile, samo prevrće očima, ne želeći da prizna da kuća, zaista, odiše luksuzom i ukusom.
Nakon što ih Harry uoči, odmah im prilazi, te se ljubazno s njima pozdravlja, te ih obavještava da gospodin direktor samo što nije sišao... Do tad, ostavlja ih da uživaju u lijepom druženju i atmosferi.
...
23:30
"Ovo je krajnje bezobrazno!", Grace bjesni. "Pola noći stojimo tu kao kakve budale, dok se taj čuveni direktor, ne pojavljuje... Šta si on to umišlja, pravi nas budalom ili šta?"
"Grace, molim te, smiri se! Ljudi nas gledaju...", Oliver pokušava da smiri svoju suprugu.
"Ne, tata... Mama je u pravu, potpuno! Ovo je prešlo svaku granicu! Pola noći je prošlo, a taj uvaženi gospodin se nije udostojio da se pojavi... Krajnje nekulturno!"
Odjednom, iza njihovih ledja, začuo se muški glas, koji ih je sve pomaknuo s mjesta.
"Dobro veče, gospodo... Evo, kako vi kažete, uvaženi gospodin je našao vremena da pridje svojim novim radnicima..."
Njih četvero su se automatski okrenuli prema njemu, i ostali su zapanjeni gledajući u mladića ispred njih, u crnom Boss odijelu, savršeno krojenom za njega, ispod kojeg se nazirala crna košulja.
Njegovo lice je bilo zgrčeno, a čeljust stegnuta, dok su njegove crne oči poput ugljena, poput najmračnije noći gledale čas u Laylu i Williama, koji su stojali kao skamenjeni, čas u Grace, koja nije mogla da dodje sebi.
Leo se osvrnuo na Olivera, jedinog koji nije bio upoznat s njegovim likom, a zatim mu je ljubazno pružio ruku.
"Dobro veče, gospodine Harrison. Dok ostale, tu i tamo znam, Vas nisam imao priliku do sad upoznati.. Ja sam vaš novi direktor, Leo Dawson. Drago mi je."