Layla Harrison
Par kapljica mirisnog parfema na Laylinom vratu dovoljne su da upotpuni svoj vecerašnji izgled. S noćnog ormarića uzima malenu, pismo torbicu, te još jednom staje pred ogledalo, u kojem gleda svoj, odurni, lik.
Još jedna noć kad mora pokazati svoji dvoličnost i pred Williamom glumiti ljubav... Još jedna noć kad sama sebi dokaže koliko je odurna i loša osoba.
...
Svjetla luksuznog restorana Levy obasjavaju Laylino lice, koje je prekriveno tugom. Koliko god se trudila, ne ide joj od ruke da sakrije bol koju osjeća, ali zna da mora... Posebno noćas, kad će im se pridružiti Williamova rodjaka i njen dečko.
"Da li si dobro?", držeći Laylinu ruku, William je pita, na što ona umorni pogled prebacuje na njegovo lice.
Da li je dobro?
Koliko dobro može biti neko kome su vlastiti snovi unušteni od strane drugih ljudi? Koliko dobro može biti neko kome je sreća okrenula ledja?
"Jesam. Samo sam malo umorna.", Layla mu odgovori promuklim glasom, namještajući na lice umjetni osmijeh, za koji se trebala dobro potruditi, naprežući se iz petnih žila.
"Mila... Ja sam tu... Za tebe sam uvijek tu. S toga, večeras nakon ove večere, možemo navratiti kod mene u stan... Da se opustimo. Da razgovaramo.", on rukom pomiluje Laylin obraz, zbog čega osjećaj gadjenja okupira njeno tijelo.
Ma daj molim te! Kao da je ona glupa pa ne može da dešifruje njegov otvoreni poziv u stan. William, samo sanjaj!
"Ćao!", ženski glas Laylu trza iz razmišljanja, zbog čega ona podigne svoju glavu.
Kad je ispred sebe ugledala Miin veseli lik, mrak joj je pao na oči. Šta dodjavola ona radi tu?!
Par trenutaka kasnije, njen pogled odlutao je malo dalje od Mie, do njega, a pri susretu njihovih očiju, srce u njenim grudima na tren je stalo. Ostala je šokirana prizorom koji je vidjela, kako i ne bi, sviju je noćas ovdje mogla očekivati, ali njih dvoje, nikako...
"Pa rodjak, jesi li dobro?", Miin zvonki glas prekida tišinu, dok se ona obraća Williamu. "Vidi, ovo je Leo...", Mia ih upoznaje, a Layli se na tren učini, da će da povrati od neke muke.
"Oh, ti si znači taj Leo... Mia mi je dosta puta spomenula tvoje ime, iako eto, nikad nisam imao priliku da te upoznam."
"Eto, drago mi je da smo se konačno upoznali, bilo je i vrijeme...", Leo se obraća Williamu, a Layla guta knedlu.
Vrlo dobro je svjesna svega što se oko nje dešava, samo još ne zna kako da reaguje.
"Izvinite, da vas upoznam... Ovo je moja djevojka Layla.", William s nekim posebnim sjajem u oku predstavlja Laylu.
Mia i ona se rukuju dok je Laylin pogled usmjeren na sve, samo ne na njene oči. Pogledom klizi po njenom tijelu, zgodna je, kao i uvijek, toliko da se Layli zgadi sama pomisao na to šta to njeno tijelo predstavlja Leu.
"Nas nema potrebe da upoznaješ, mi se već odlično znamo...", Leo sarkastično dobacuje na što Layla i William prave čudne izraze lica.
"Mislim... Mi idemo zajedno u razred..", tek sad ova Leova rečenica smiruje enzije, a kao da neki kamen pada sa Williamova srca.
"Lijepo... Sad kad smo se svi upoznali, možemo sjesti...", William sjeda pored Layle
Layla, ne skidajući pogled s Lea, sjeda, a njene oči lutaju po njegovom tijelu koje se nazire ispod bijele košulje, koja mu odlično stoji. Svaki mišić njegovog tijela se nazire ispod te bijele tkanine, a Laylino čelo se na tren znoji. Njegova crna, ugljena kosa, i par pramenova koji, po običaju, igraju svoju priču, i njegove crne oči slika su onog muškarca kojeg je ona, nekad davno, zavoljela.
...
"William? Je li tako ono bješe ime?", Leo najednom pita, na što Layla širom otvara oči.
"Da, da... William...", ovaj mu pristojno odgovara.
"Pa, da te pitam... Kao muškarac muškarca .. Kakav je osjećaj kraj sebe imati djevojku poput Layle? Mislim, pitam, jer ju poznajem već neko vrijeme i znam kakva je djevojka..."
"Čovječe, to je nešto neopisivo... Presretan sam što kraj sebe imam ovakvu djevojku...", Layla pogleda Williamovo lice i upućuje mu blagi smiješak... Ipak, brzo spušta svoju glavu, svjesna je šta Leo radi...
"To je stvarno lijepo... Kad se dvoje vole... Kao naprimjer, ja i Mia...", Laylino tijelo obuzima bijes, dok gleda kako se Leove usne spajaju s Miinima.
"Istina... U pravu si... Ljubav je nešto divno...", William govori i čvrsto steže Laylinu ruku svojom, na što ona uzdiše.
Nakon toga, uslijedile su druge škakljive situacije. Layli je bilo i suviše negi jasno da se Leo igra njenim živcima, ali kako god, ona nije imala dovoljno snage da učestvuje u ovoj igri. Bila je povrijeđena. Više nego ikad.
"Oprostite, ja moram do toaleta...", odjednom Layla se ispričava i pokušava da napusti stol, ali je Miin glas zaustavlja:
"Ovaj, želiš li da možda idem s tobom?"
"Ne!", Layla joj ljutito odbrusi, samo joj je još ona ovako raspekmezita trebala.
Užurbanim korakom Layla odlazi do toaleta. Objema rukama se naslonja na umivaonik, a tek nakon par minuta, kad je malo došla sebi, pušta hladnu vodu i osvježava se njome.
Jedna po jedna suza navire iz njenog oka, dok joj u grudima srce sve slabije kuca.
Proket da si Leo, koliko patnje tvoje prisustvo donosi.
Layla podiže svoj suzni pogled, a u ogledalu ugleda njegov lik, nakon čega se sva ledi.