Leo Dawson
Leo i družina stoje ipred škole i prije početka časa puše po još jednu cigaretu. Kad u daljini Leo ugleda Isaaca kako im se približava, odmah kreće prema njemu. Pozdravljaju se, a zatim obojica zajedno, laganim korakom odlaze prema učionici.
"I, kako ti prodje dejt?", pita ga Leo za sinoćni izlazak sa Emmom.
"Odlično... Mogu ti reći da se nisam pokajao... Djevojka ne samo da je lijepa, nego je i jako pametna...", Isaac veselo odgovara, s nekim posebnim osmijehom, kojeg Leo odavno nije vidio kod njega.
"Hajde ne pretjeruj sad... Emma jeste dobra riba, to sigurno, djevojaka za dobru zabavu, ali sad da je toliko dobra koliko je ti nahvali, pa stvarno.", kolutajući očima, Leo ne želi da pokaže Isaacu da mu je zapravo i drago zbog njega i Emme.
"Ozbiljno ti kažem, Leo. Zaista mi se svidjela... Nevjerovatna je!", Isaac nastavlja da ga uvjerava.
"Pa mora biti nevjerojatna, ali nevjerovatno glupa dok se druži s onom kozom...", govori, misleći na Laylu.
Isaacovo lice se odjednom mijenja, a Leo to primjećuje...
"Šta ti je sad? Šta se dešava?", zastaje i namrgodjeno ga pita.
"Ma ništa...", kiselkasti osmijeh na Issacovom licu, ne odaje baš najbolje.
"Isaac, govori!", Leo zastaje malo ispred njega.
"Pa kad smo kod Layle, nešto ti moram reći..."
Leove oči se skupljaju, a par kapljica znoja rosi njegovo čelo.
"Šta?!", frkne na njega.
"Ovaj... Sinoć... Kad sam dovezao Emmu, a vozio sam ju kod Layle pošto je tamo noćila... Pred Laylinim vratima sam vidio nju i nekog momka, kako se... Ljube... Emma mi je rekla da je to taj William...", Isaac jedva izgovara, pomno prateći lice najboljeg prijatelja.
"Rekao sam ti da je kurva!", nakon par trenutaka borbe sa samim sobom, Leo hladno odgovara, a zatim te se okreće s namjerom da napusti školu.
"Leo, čekaj! Gdje ćeš?", Isaac je pokušao da podje s njim, ali ga je njegov glas zaustavio:
"Isaac, želim biti sam..."
Isaac je stao, dovoljno je poznavao Lea, jasno mu je bilo da ga je ovo povrijedilo, jer htio on to priznati ili ne, on voli Laylu.
Samoća je jedino što mu sad treba, jer svaku bol, tugu i nedaću u životu, Leo je izgurao sam...
...
Leo sjeda za visoki šank u jednoj birtiji, koja vjerovatno radi zadnjih deset godina, a da u nju udju dva čovjeka na dan.
Za jednim stolom sjede dva starija čovjeka, u oblaku dima i s čašicama nekog jakog vina. Ko će znati šta njihovu dušu tišti.
"Konobar... Flašu viskija ponesi!", Leo skoro naredjuje konobaru, a jedna cigareta se već nalazi u njegovim ustima.
Konobar flašu i čašu stavlja ispred njega i s nekim čudnim izrazom lica ga gleda.
"Momak! Ti si nešto učestio ovdje... Šta te muči?", konobar ga znatiželjno pita zbog čega Leo podiže glavu i s crnim pogledom ga probada, a on vjerovatno shvata da njemu baš i nije do priče.
Sipa sebi jednu čašu viskija, a sa prvim gutljajem misli ga nose daleko, u dane kojih ne želi da se prisjeća, koje želi da zaboravi.
....
Flashback
2 mjeseca prije...
Leo već dosta vremena sjedi na drvenim klupama i čeka Laylu. Ono što želi jeste da priča s njom prije početka nastave.
Kad napokon ugleda bijelo auto, srce mu zaskakuće u grudima. Gleda ju kako izlazi, pozdravlja se šoferom i kreće prema školi.
Primjećuje da ga je ona vidjela, odao ju je trzaj na licu. Ushićeno joj maše rukom, na što se ona prvo osvrće oko sebe, a zatim mu prilazi.
"Ćao...", skroz tiho izgovara, na što joj on prilazi i nježno je ljubi.
"Leo, moramo razgovarati...", obraća mu se, ali ga ne gleda u oči...
"Čekaj... Prvo ja želim da ti nešto kažem...", iza ledja vadi crvenu ružu i pruža je prema njoj.
Osmijeh mu titra na licu, a u crnim očima neki poseban sjaj koji ima samo kad gleda nju. Konačno dolazi do daha, te ju napokon upita:
"Layla, želiš li biti moja djevojka?"
Par minuta neugodne tišine, njega čini zabrinutim. Gleda u nju, i dalje s ispruženom rukom i ružom u njoj, ali ona ne reaguje.
"Layla?", još jednom je doziva, nadajući se njenom odgovoru.
Ona konačno podiže glavu, te nakon par trenutaka lutanja, njen pogled se zaustavlja na njegovim očima.
"Layla, šta kažeš? Da li želiš biti moja djevojka?", Leo ju opet pita s blagim smiješkom na licu.
"Ja... Žao mi je Leo, ali ne mogu...", odsjaj tuge blista u njenom oku, a mrak potpuno zahvati njegovu dušu...
"Ali.. Ali, kako? Layla, ne razumijem..."
"Ne mogu Leo, žao mi je...", skrivajući suzne oči, jedva izgovara.
"Layla, kako dovraga ne možeš?! Šta se sad dešava?", on frkne na nju, ali ona ga prekine prije nego što sve bude previše.
"Leo, molim te ne ispituj me... Ne čini i ovo težim nego što jeste..."
"Kako težim? Zar može biti teže nego sad?", izbezumljeno gleda u nju, dok u njegovim crnim očima sad sija tako velik ponor da se boji da će se i sam udaviti u njemu.
"Leo, molim te... Zaboravimo na ovo i na sve ono prije što se desilo..."
"Layla, pa čuješ li ti sebe? Da zaboravimo??! Pa kao da je to lako!!? Layla, volim te, znam da i ti voliš mene, pa rekla si mi to k vragu...", opet urla na nju, jer ne može da shvati šta se to odjednom promijenilo u njenoj glavi, ali zna da ona laže.
Pa ovo nije ona, ne može biti!
"Leo, žao mi je... Nemamo više o čemu razgovarati...", Layla pokušava da ode od njega, ali on ju zaustavlja.
"Ne možeš sad otići... Ne dok mi ne pojasniš..."
"Leo, molim te, pusti me!", trga se iz njegovih čvrstih ruku, ali joj ne uspijeva.
"Neću Layla! Reci mi istinu, reci mi šta se dešava?", Leo nastavlja po svome, jer nema šanse da će je pustiti tako lako. Ne dok ne sazna istinu.
"Do vraga, ne tjeraj me na to, molim te...", skoro jeca nemajući snage da se više bori s njim.
"Layla, hoću istinu... Šta se dešava?"
"Hoćeš istinu? Leo, ne volim te! Eto ti istina!", njegove oči se širom otvaraju, a žila na čelu napinje..
"Layla, ne laži! To nije istina, ne može biti..."
"Jeste Leo. Ne volim te, i ne osjećam ništa prema tebi!", prekida ga, i njega i svaku nadu koju je u sebi još gajio.
"Layla, lažeš! Zašto si onda sve ovo uradila, ne razumijem...", pokušava da shvati, ali ne ide, ne može.
"Eto tako... Da ti vratim za sve ove mjesece što si me mučio i uništavao život... Ovo je sve bila samo igra, da te napravim budalom, ništa više...", hladno mu govori gledajući ga pravo u oči.
Leo lagano otpušta svoje ruke s njenih ramena, a u oku mu titraju suze, koje se i ne trudi da sakrije. Odmiče se par koraka unatrag, a srce kao da mu staje. Gleda u njeno lažljivo lice, niz koje liju lažljive suze.
"Layla...", podiže prst visoko prema njoj, a onda reži kroz zube: "Kunem se životom da sam zbog tebe bio spreman na sve, toliko sam te zavolio... Ali sad, kad sam vidio tvoje pravo lice, kunem ti se da neću stati dok te ne uništim, jer ovo ti nikad neću oprostiti...", Leo baca crvenu ružu na pod, okreće se, gazi ju nogom i odlazi, dok na njegovom licu ostaje trag suza. Laylu ostavlja iza sebe, u suzama, koja kleči na koljenima.
Dolazi do prve kafane, obične prčvarnice, te ulazi u nju. Za jednim stolom sreće dva starija čovjeka, a on sjeda za šank, gdje naručuje dupli viski.
I ovaj put život se s njim grubo poigrao, i ovaj put je izišao kao gubitnik...
Kraj flashbacka...