Layla Harrison
Po prvi put kako sam upoznala to čudovište, tu mušku psihopatu, danas sam vidjela drugog njega.
Danas su po prvi put njegove crne oči, inače uvijek tamne, strašne i pune neke zlobe, sijale kao dva sjajna dijamanta.
Danas me je po prvi put njegov pogled milovao, a nije u moju dušu ulijevao strah.
Danas je po prvi put sa mnom normalno razgovarao, bez drskosti i grubosti, čak s nekom dozom nježnosti.
Danas je bio tako sladak, blag i drag, a poljubac koji je ostavio na mom obrazu, urezao se u moje misli... I, dušu...
...
Jutro je osvanulo. Budilica je glasno zazvonila, a Layla je širom otvorila svoje oči. Brzim korakom je iskočila iz kreveta, te otrčala u kupaonicu.
Nakon što se otuširala, stala je pred ogromno ogledalo u kupaonici. Svoju dugu kosu je ispeglala, a zatim na lice nanijela mnogo šminke, više nego inače.
Tankim slojem pudera prekrila je svoje lice, oči je uokvirila crnim tušem, a na trepavice nanijela tanki sloj maskare, koji je opet bio dovoljan da njene, ionako duge trepavice, uvije. Crveni ruž na usnama je bio pun pogodak.
Iz ormara je izvukla tamne jeans hlače, i crnu majicu s cvjetnim printom, po kojoj su se razlijevale crvena i žuta boja. Brzo je zgrabila torbu i sletjela niz stube.
Na noge je navukla par crnih conversica, te se sva sretna uputila u školu, s nadom da će ga vidjeti, da ovo nije jedan od onih dana kad on i ekipa odluče da se ne pojave.
Što se je više približava kabinetu, srce joj je jače tuklo. Ne, to nije bio strah, nego neki neobjašnjiv osjećaj za nju, nešto što nikad prije nije ni doživjela, ni osjetila.
Kad je kročila u učionicu, istog momenta njen pogled je odlutao do mjesta gdje Leo inače sjedi i prikovala oči na njemu. Danas joj je izgledao nekako drugačije, nekako... Posebno.
Kad ju je on opazio, osjetila je trzaj na njegovom licu, a u oku kao da mu je zatitrao neki sjaj. Blagi osmijeh se našao u kutku njegovih usana, a kad je shvatila da je upućen njoj, posramljeno je spustila glavu i odšetala do Emme.
"Ćao!", sva zadihana, jedva je izustila, a zatim ju poljubila u obraz.
No, Emma ju je čudno gledala... Znala je šta se dešava.
"Ljuta si zbog onog jučer, zar ne?", tiho je upitala.
"A šta ti misliš?", Emma je odvratno odgovorila.
"Znam Emma, ali izvini, zaista sam imala obaveza..."
"Kakvih obaveza? Layla, vidjela sam te s Leom i Isaacom, s njima si razgovarala, o čemu, voljela bih da znam!?", procijedila je kroz zube.
Layla je spustila glavu u pod, znala je da ne može da joj sve kaže, neće shvatiti...
"Ovaj... Pričala sam Leom... O tebi!", laž je odjednom sišla s njenih usana.
Emmine oči su se širom otvorile, dok su joj usne bile skupljene u oblik slova O.
"O... O meni, šta o meni?"
"Pa o tebi... I Isaacu. Htjela sam da saznam što on misli o tebi... Rekao je da će javiti kad sazna..."
"Layla, pa ti si divna!", čvrsto je rukama zagrila, a osmijeh je titrao na njenom licu.
Layla je osjećala grižnju savjesti što joj je lagala, ali nije joj mogla još reći neke stvari...
"A de mi reci, zašto si se ti danas tako sredila?", Layline obraze je napalo crvenilo. Knedla je skliznula niz njeno grlo.
"Ni...isam..", jedva je izustila, a ulazak profesora joj je pomogao da prestane s uzaludnim pravdanjem.
Nastava je počela, a svako malo, Layla je pogledom tražila Leov, i svaki put bi ga pronašla. Gledao ju je bez prestanka, tako da je mogla i kad ona njega ne gleda, da osjeti njegov pogled na sebi.
...
"Emma, hoćeš sa mnom, do toaleta?", na odmoru je Layla pitala, ali shvatila je da će odgovor biti negativan, jer je Emma zaokupirana Isaacom i Rubby, koja se upravo nalazi u njegovom naručju.
Nije joj preostalo drugo nego da ide sama. Samo što je izišla iz učionice, začuo se zvuk njenog mobitela, William.
Nakon par minuta dvoumljenja, ipak se javila.
"Molim?"
"Hej, ćao Layla!", muški glas s druge strane se oglasio...
"Ćao...", i ona je odgovorila.
"Zovem samo da te podsjetim, na večeras... Nisi zaboravila, je li tako, ha?"
Istog momenta, Layla se rukom lupila po čelu. Sranje, pa zaboravila je da je večeras njegova zabava, na koju je obećala da će ići s njim, kao njegova pratnja.
"Ne, ne, nisam zaboravila...", opet je laž prebacila preko usana...
"Večeras dolazim po tebe, 19:00 h, je li ti odgovara?"
"Može... Vidimo se...", nije imala snage sa ga razočara, kad je ionako obećala da će ići...
Nakon što su prekinuli razgovor, Layla je spremila mobitel u džep i krenula prema toaletu, istom onom u kojem je imala okršaj s Leom.
Najednom, jeza je prošla njenim tijelom. Sjetila se svega. Sklopila je svoje oči i krenula ka naprijed, ali nečije ruke oko njenih podlaktica su je zaustavile. Dobro poznati parfem je zamirisao oko nje, a dodir njegovih ruku je učinio da se njeno tijelo naježi.
"Izvini ako sam te prepao...", kad se je okrenula, ugledala je dva velika crna oka, kako zure u nju. Oko njenog srca se našla neka toplina.
"Nisi...", blago mu se osmijehnula.
"Ovaj... Vidio sam te da odlaziš sama, pa sam htio da iskoristim priliku... Da te nešto pitam..."
"Pitaj, slobodno...", puna nade ga je gledala u oči...
"Ovaj... Pošto smo loše počeli, pitao sam se da li bi htjela da odemo na piće, da se malo bolje upoznamo..."
Sad se osmijeh ocrtao po cijelom njenom licu. "Može, naravno..."
"Jesi za noćas?" radosno ju je upitao....
"Aa, noćas ne mogu... Već imam nešto drugo u planu, obećala sam...", ostala je razočarana...
"U redu, nema veze.. Onda ćemo se dogovoriti... Ajde požuri se sad, čas samo što nije počeo...", okrenuo joj je ledja, i otišao...
...
Leo Dawson
Gledaju me njene okice nekako nježno i prvi put osjećam da me se nimalo ne boji... Da li je to dobro, ili loše?
Po prvi put kako sam ju upoznao, osjetio sam u njoj nešto drugačije nego u bilo kojoj djevojci do sad. I to baš ona da me sa svojim stavom tako iznenadi, ona, mala bogatašica, koju sam zamrzio prvog trena kako sam ju vidio. Baš ona mi je danas pokazala da je bez obzira na sve, drugačija...
Ona... Moja malecka. Moja malecka koju sam danas poljubio u obraz, jer više nisam izdržao da ju samo gledam. Njena mehka koža još me čini nemirnim.
...
Jutro je osvanulo. Budilica je glasno zazvonila, a Leo je širom otvorio svoje oči. Protrljao ih je, a zatim pogledao na sat. O ne, vrijeme za školu.
Da nema ovu ogromnu želju da vidi Laylu, vjerovatno ne bi ni išao, ovako ne može dočekati.
Nakon što se istuširao, na sebe je navukao crne farmerke i crnu majicu koja je bila pripijena uz njegovo tijelo i ocrtavala njegove mišiće. Na ruke je nanio malo gela za kosu, te prošao prstima kroz nju kako bi namjestio frizuru.
Pokoja kap skupog parfema kojeg mu je Mia uzela i koji inače nosi, bila je dovoljna da namiriše cijelu sobu. Užurbano je krenuo prema školi, pun neke radosti i sreće.
Ušao je u kabinet zajedno sa Isaacom i prvo što je primijetio bilo je prazno mjesto na kojem Layla obično sjedi. Nije mogao ni da ne primjeti Emmin pogled, koji je zurio u njih dvojicu s nekakvom gorčinom.
Sjeo je na svoje mjesto, a Isaac i momci su odmah počeli s pričom i dogovorom gdje će poslije škole. A Leo, on je jedino bio usredotočen na vrata, i gledanje na sat da li će Layla stići ili ne.
Po ko zna koji put Leo bi bacio pogled na vrata, ali nje nije bilo. Kad najednom, paff, ona ulazi.
Trazaj na njegovom licu ga odaje, a njegov pogled je prikovan na njoj, dok i ona sama ne skida svoj s njegova lica. Leo pogledom silazi niz nju, danas je nekako drugačija, nekako posebna... Prelijepa!
Njena duga kosa pada niz njeno tijelo, prokleto je volio djevojke s dugom kosom, a njeno lice danas je ljepše nego ikad prije. Ima dosta šminke, možda je zato tako drugačija, ali opet je prelijepa.
Oči su joj veće, izraženije, vjerovatno zbog tog nečeg crnog što je stavila okolo njih. Usne su joj crvene, a pune, tako da ga mame i kao da su stvorene za njegove poljupce.
Tamne hlače savršeno ističu njenu figuru i zgodne noge, a crna majica s nekim glupim cvijećem pristaje uz nju samu. Kako nešto tako obično na njoj može izgledati tako dobro?
U jednom momentu, zureći u nju, nesvjesno je na svoje lice pustio maleni osmijeh, a crvenilo u njenim obrazima ga je uvjerilo da to nije bila dobra ideja.
Spuštene glave uputila se prema svojoj klupi, a kad je stigla do Emme i poljubila ju, ustuknula je korak nazad nakon što je je ona ignorisala.
Smireno je sjela pored nje i započela s njom razgovor. Lea je oduševila njena želja i pristup s kojim se razgovarala s Emmom, kao da joj se zbog nečeg pravdala, kao da ne želi da ju izgubi.
Iako nije mogao čuti, Leo je pomno pratio kretanje njihovih tijela, a sve bi dao da je mogao čuti o kome to razgovaraju.
Najednom, Emmino odvratno lice zamijenilo je neko iznenadjenje, a zatim veliki osmijeh.
Koji k, pa sad je bila sva sjebana?! Nakon par trenutaka, bacila se Layli u zagrljaj.
Hmm, žene, pa ko bi ih shvatio?!!
Profesor je ušao i započeo s nastavom, a Leo je bio usredotočen samo na Laylu. Pomno ju je pratio i gledao, bez treptaja, pokušavajući da joj nadje bar jednu manu, ali nije ih imala.
Pokoji put, dok bi ju tako gledao primijetio bi i kako se ona sama migolji i traži njega, a ako bi im se kad pogledi spojili, brzo se okretala praveći se da se to uopće nije desilo.
Ne zna zašto, ali to mu je mamilo osmijeh na lice, djelovala je tako slatko.
...
Konačno, čas je bio gotov. Pokušavao je da se uključi u razgovor s prijateljima, ali nije mu baš išlo najbolje jer je bio usredotočen jedino na Laylu.
Kad je primjetio da ona izlazi iz učionice, nakon par trenutaka pošao je neprimjetno za njom. Koračao je hodnikom, dosta udaljen od nje i odmjeravao ju. Pokušavao je u svojoj glavi da smisli riječi i priču s kojom bi joj prišao, nije znao šta da joj kaže.
Primijetio je da vadi mobilni i s nekim da razgovara, s toga je zastao i sačekao da završi razgovor. Koliko god da ga je zanimalo s kim razgovara, znao je da je nepristojno da prisluškuje. Jedva je dočekao da prekine razgovor, a kad je to primjetio, uputio se prema njoj.
Stojao je nadomak nje, dok mu je ona bila okrenuta ledjima. Miris njenog tijela je mamio da joj pridje još bliže, a srce u grudima mu je jako tuklo. Jebote, kao da prvi put prilazi nekoj djevojci.
Lagano je spustio svoje ruke na njene podlaktice, ne progovarajući. Osjetio je kako se trese pod njegovim dodirom, i istog trena znao da je pogriješio jer je bilo jasno da ga se prepala.
"Izvini ako sam te prepao...", tiho je izustio, nakom čega se ona okrenula prema njemu. Utonuo je u njen pogled i na tren zaboravio gdje se nalazi. Bez treptaja ju je gledao, opčinjen sve više njenom ljepotom.
"Nisi...", blago mu se osmijehnula.
"Ovaj... Vidio sam te da odlaziš sama, pa sam htio da iskoristim priliku... Da te nešto pitam..."
"Pitaj, slobodno...", njene riječi su ulijevale nadu u njemu.
"Ovaj... Pošto smo loše počeli, pitao sam se da li bi htjela da odemo na piće, da se malo bolje upoznamo..."
Sad se osmijeh ocrtao po cijelom njenom licu. "Može, naravno..."
"Jesi za noćas?" radosno ju je upitao, dok mu je srce lupalo sto na sat od silnog uzbudjenja...
"Aaa, noćas ne mogu... Već imam nešto drugo u planu, obećala sam...", kao da ga je neko upravo svom snagom lupio u trbuh. Sam sebe je opsovao...
"U redu, nema veze.. Onda ćemo se dogovoriti... Ajde požuri se sad, čas samo što nije počeo...", rekao je to više kao izgovor da se što prije izgubi od nje, jer je želio da propadne u zemlju od sramote.
Okrenuo se i otišao, dok se njegovom glavom hiljadu pitanja prelamalo.
Odbila ga je. Prva djevojka koja mu je rekla ne?! Dovraga, pa zašto?
Bio je bijesan sam na sebe i kretao se prema kabinetu s namjerom da pokupi svoje stvari i nestane. Put mu je popriječio Isaac:
"Hej, gdje si bio, tražim te..."
"Tu sam. Šta je?", pun ljutnje je upitao.
"Sad sam primio jedan poziv. Našao sam ti posao za večeras, ako si za, moraš samo da potvrdiš liku..."
"Može.", grubo je odgovorio i ušao u kabinet.