Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

83. Ja imam...brata!

"Nastavi...", hladno sam mu rekao, dok je Layla stiskala moju ruku, a Harry je šutke slušao Liama.

Nakon par trenutaka, duboko je udahnuo, pa nastavio:

"Sjećam se, kad sam te prvi put ugledao, osjetio sam nešto čudno u sebi, ali si to dugo nisam znao dešifrirati, niti objasniti... I nakon toga, svaki put kad bih te sreo osjetio bih nešto neobično dok bih gledao tvoje oči.

Nakon toga, danima bih razmišljao o tebi, te moram priznati da sam bio zabrinut sam za sebe. Kako i ne bih, nije baš normalna pojava da muškarac razmišlja neprestano o drugom muškarcu...", usne su mu se izvukle u poluosmijeh...

"Ne znam zašto, ali tih dana, u meni se radjala sve više i više želja za tim da saznam pravu istinu o sebi. Nisam vam rekao da sam prezime Connor dobio po Sofii, i iako sam majku stalno pitao zašto nosim njeno prezime, ona bi govorila da je još rano da bi mi rekla...

Faktički, odrastao sam uz to 'rano je', tako da sam zbog bijesa prebrzo odrastao, sazrio, nadajući se da je došlo vrijeme da saznam neke stvari, ali majka je uvijek imala neke izgovore.

Jedan dan sam ju toliko pritisnuo i navaljivao da mi kaže istinu, da se skoro slomila, ali je naš razgovor prekinuo telefonski poziv, gdje joj je saopćeno da je Sofia umrla.

Taj dan je isplakala more suza i odmah se uputila na njen sprovod, a ja sam bio spriječen zbog škole i testova. Iskren da budem, više sam ostao jer nikad nisam podnosio sprovode i slične stvari...", još jedna sličnost, pomislio sam.

"Isti dan kad je ona otišla, nekoliko sati kasnije, ja i Katty smo imali nesreću. Završio sam u bolnici... A ostalo znaš... Nikad ti nisam spomenuo moju majku, jer mi je Katty pričala o tebi i o tvom životu...

Rekla mi je da si odrastao uz oca, da vas je majka ostavila, a ja sam tad sam u sebi mislio kako je ta žena okrutna. Budući da sam odrastao bez oca, shvatao sam tu bol i patnju... Hiljadu puta sam slušao kako drugi o svojim očevima pričaju samo najbolje, a ja svog nikad nisam ni upoznao.

Zato, pošto sam smatrao da je moja majka najbolja na svijetu, nisam htio da ti pričam o njoj i da ti diram rane...", k vragu, ovo dijete, ovaj klinac je jebeno zreliji od većine ljudi koje poznajem.

"Tih dana u bolnici, koje si proveo sa mnom, iako nisam htio to reći, bio sam zaista sretan. Znaš, u tebi sam pronašao jedinu mušku osobu koja se ikad za mene pobrinula.

Nisam te smatrao ocem, jer nisi toliko stariji od mene, ali sam noćima znao da gledam tvoje lice i zamišljam kako si moj stariji brat, te kako se brineš za mene...", knedla je kliznula niz njegovo grlo.

"Onaj dan kad sam trebao biti otpušten iz bolnice, ti se nisi pojavio... Iskreno, bio sam jako tužan, ali osmijeh na lice mi je vratila pojava moje majke, koja je konačno dobila vijest o tome gdje sam. Odmah se, bez razmišljanja uputila u San Francisco.

Dok smo čekali moje dokumente, sjedili smo u mojoj sobi, te jedno drugom prepričavali dogadjaje. I, sve je bilo u redu dok joj nisam spomenu tebe. Na spomen tvog imena, Leo Dawson, istog trena se izgubila, i ostala bez svijesti.

Danima je ležala u bolnici, bila je u nekom vidu kome, zbog pretrpljenog šoka. Tih dana, čupao sam kosu s glave... Bio sam samcat, usamljeniji nego ikad prije...

Jučer, Emily je došla sebi... Jučer, saznao sam cijelu istinu... Saznao sam sve, nakon čega sam bio ljut i bijesan na nju... Pokupio sam svoje stvari i pobjegao glavom bez obzira, ostavljajući nju u suzama.

Za jedan jebeni dan sam saznao toliko stvari, da ih jednostavno nisam mogao prožvakati. Bio sam ljut na nju što mi je krila istinu sve ove godine, što me odvojila od oca... Od brata... Nisam shvatao! Nisam mogao da shvatim!

Danas, odnosno jutros, dobio sam poruku s privatog broja:

"Emily je oteta. Ako ti je njen život drag, namami Lea u zamjenu za nju..."

Osjetio sam kako mi se manta i povraća. Nisam znao šta da kažem, bijes me nadgrizao...

"I šta, došao si ovdje da me moliš da se predam, kako bih spasio nju, je li?", ljutito sam ga pogledao.

"Ne! Došao sam ovdje, da zajedno, bratski, spasimo nju... Našu majku...", stao je ispred mene i pogledao me crnim očima, na koje su navirale suze...

Layla P.O.V.

Dok je Liam pričao, osjećala sam kako se moje grudi sve više i više stežu. Osjećala sam neku slabost, kao da ću i povratiti, jednostavno, ostala sam zatečena činjenicom da je Grace, od davnih dana, prije mene, srušila Leu život...

I ne samo njemu... I sirotom Lincolnu i sirotoj Emily, koja je zbog nje napustila porodicu, ljubav života i voljenog sina. Uništila je i život novorodjene bebe, sad već pravog dečka, kojeg je osudila na život bez očeve ljubavi i bratskog zagrljaja.

Kakav se to monstrum krije u njoj? Kakva je to žena? Kako sam mogla ikad da je nazovem majkom?

Primjetila s bolnu facu na Leovom licu, dok je slušao grozote o mojoj majci, koja ga je uništila... Koja je njega osudila na život bez majke, zbog nje je godinama mrzio žene i vjerovao da je njegova majka loša, a ona se zapravo žrtvovala za njega.

Nakon što je frknuo na Liama, a on mu odgovorio kako ga je došao moliti za bratsku pomoć, jasno sam mogla vidjeti kako se pogubio gledajući u njegovo lice. Bez riječi je krenuo prema ulaznim vratima, na što sam brzo pošla za njim.

"Leo! Leo, stani!", dernjala sam se... "Leo, molim te!", napokon je stao.

Prišla sam par koraka do njega i iako mi je bio okrenut ledjima, jasno sam mogla da čujem da plače. Poznajem ga. Slomljen je.

"Leo...", tiho sam prošaptala i naslonila dlanove na njegova ledja.

"Oprosti mi... Moja majka je za sve kriva! Moja porodica je kriva! Ja sam kriva.."

"Layla, ne govori to! Ti nemaš veze s tim...", teško je izgovorio.

"Kako nemam?  Leo, ta žena je uništila tebe i tvoju porodicu... Vrijeme je za osvetu! Našu osvetu..."

"Layla... Nije tako lako... Ti... Najbolje je da se sad razdvojimo... Jer, nakon svega što sam čuo i saznao, jedini način da se ja osvetim Grace, jeste da ju ubijem. A ona je tvoja majka, kakva god bila... I ne mogu tražiti od tebe da budeš na mojoj strani... Najbolje je da ovdje završimo..."

"Šta pričaš to?", odmah sam prešla na drugu stranu i unijela svoje lice u njegovo, koje je bilo mokro od suza.

"Leo, ja više majku nemam, shvati to! I ovo što pričaš, neću više nikad da čujem, je li ti jasno?! Leo, dali smo si obećanje... Od sad, za zauvijek, sjećaš se? Ja sam to zaista mislila! I još mislim... Leo, volim te, i ovo je naša borba, naša osveta. Zajedno ćemo se boriti protiv Grace Harrison, zajedno ćemo uništiti tu kučku!"

"Ozbiljna si? Layla, zakuni se da me voliš, da si uz mene!"

Pogledala sam u njegove tamne oči koje su bile crne kao duboki ponor. Rukama sam obuhvatila njegove obraze, te ga nježno poljubila...

"Leo, volim te više od života! Zapamti to!"

Osjetila sam kako me obgrljuje snažnim rukama, te gnjuri glavu u moje rame.

"Layla... Jesi čula? Ja... Ja imam brata!", glasno je zajecao, na što sam ga snažno zagrlila...