69. Dan vjenčanja.

Start from the beginning
                                    

"Khm...", Oliver se glasno nakašaljao odmah nakon što je ušao u sobu, jer nije znao drugačiji način da nas prekine.

"Oh, tata...", brišem suzu s lica, te prilazim njemu, gdje svoje ruke spuštam u njegove, dok me je on sa suznim očima gledao.

"Mila moja, vrijeme je...", mucajući je rekao, a i ja sam osjetila kako mi se grudi stežu.

Ni jednom ocu nije lako predati svoju kćerkicu, zauvijek, drugom muškarcu, no, svjestan je da mora.

Emma mi je pružila buket cvijeća u ruke, a zatim je ostavila tatu i mene same, da se još malo ispričamo prije nego što krenemo putem koji nema povratka.


...

Ruku pod ruku, Oliver i Layla silaze u predvorje koje je prazno, jer su svi gosti već vani, na svojim mjestima, čekaju početak vjenčanja do kojeg je ostalo nešto manje od petnest minuta.

Laylino srce u grudima lupa kao ludo, od nervoze i uzbudjenja.

"A sranje!", Oliver je odjednom rekao. "Zaboravio sam nešto... Mila, ne ljutiš se ako odem brzo natrag u sobu?", upitao je Laylu,  polažući ruke na njene obraze.

"Naravno da ne ljutim. Hajde, čekam te!", s blagim smiješkom mu je ona odgovorila, na što ju je on poljubio u čelo a zatim je brzim korakom otišao uz stepenice..."


...

Leo Dawson...


Spuštene roletne s vanjske strane na prozorima, debeli zastori s unutrašnje strane, te pozatvarana sva vrata, i svi izvori svjetlosti.

Mrak. Mrkli mrak, tama, pustoš... Tišina, dim, bijes, nelagoda, tuga, bol...

U kutku mračne sobice, na crnoj kožnoj fotelji, sjedi čovjek, skupljene šake, dok u drugoj ruci drži bocu viskija, koja je pri dnu. Ko zna koja je to flaša po redu, jer na podu ih se nalazi, najmanje, deset.

Dva crna oka, obasjana od suza, svijetle u mraku, dok bulje u neku tačku, ne trepćući.

Na stolu, pored njega, nalazi se pepeljara, puna opušaka, te na njoj, jedna pripaljena cigareta.

Podiže ruku s kožnog naslonjača fotelje, te ju bliži svome licu, gdje škiljeći jedva uspije da prepozna koliko koja kazaljka pokazuje sati.

Za koji minut, tačno tri. Za koji minut, Layla će reći DA, i tako zauvijek postati tudja žena.

Suze opet krenuše niz njegovo lice, ali on se i ne trudi da ih obriše. Zašto i bi, neka padaju, neka teku, možda s njima uspije da iz sebe izbaci ovu tugu, s kojom se već godinama bori.

Istina, vratio se po osvetu Harrisonovima, točnije Grace, no na kraju, upravo sad, sve mu djeluje kao da oni i dalje pobjedjuju , jer iz dana u dan, sve ga više poražavaju.

Nije više jak kao nekad. Niti onako krut ni bijesan, niti onako, bahat, niti onako siguran kao što je uvijek bio siguran u sebe...

Osjeća se slomljeno, tužno i sjebano, a opet zbog istih ljudi, zbog iste nje, koja ga je odbacila onda kad ju je on najviše trebao. Koja ga je izdala, ostavila, koja mu nije vjerovala. Ista ta, zbog koje sad plače kao najveća pičkica na svijetu, sad već sigurno, s osmijehom na licu, govori da, i tako zauvijek ubija ljubav i uspomene koje su njih dvoje nekad imali.

Šta da radi dalje sa svojim životom, Leo se pita?

Kako za par sedmica da ode u tvrtku i tamo, iz daljine ugleda nju, kad se vrati s medenog mjeseca, sva sretna i voljena. Kako da se nosi s tom tugom kad ju od danas negdje ugleda?

Lako, Leo, lako... Ova bol koju osjećaš neka ti bude samo veći podsjetnik na to da provedeš svoj plan i osvetu do kraja! Od danas, i Layla Harrison se pridružuje na spisak pored Grace i Williama.

"Do vraga, sve!", baca praznu flašu, te ju razbija od zid.

Gleda polomljeno staklo na podu, i razmišlja kako bi sve bilo lakše da s tim, jednim, komadom stakla presječe svoje muke. Ustaje sa stolice, te odlazi do krhotina stakla, gdje jedan komadić uzima u svoju ruku.

"Leo, sve možeš riješiti jednim potezom...", sklapa oči, te ruku skuplja u šaku, iz koje počinje da se cijedi krv.

Da stvar bude gora, bol koju osjeća na ruci, nije ni blizu onoj koju osjeća u grudima.

Ubrzo odlazi do kupatila, gdje pere ruke umazane krvlju, te ju umotaje u bijeli zavoj. Vraća se nazad u boravak, i otvara još jednu flašu pića. Pogled baca na mobitel koji stoji na stolu ugašenog zvuka, i vidi još jedan poziv od oca, Lincolna. Nije raspoložen za priču, s toga se ne želi javiti. Malo nakon toga, vidi i poruku od njega, gdje jasno piše da se brine za njega, te da ako mu se ne javi, dolazi u stan.

Kako Leo nema namjeru da dopusti ocu da ga vidi u ovakvom stanju, odlučuje da je najbolje da ignoriše njegovu poruku, ne želi da mu se javi, ali zna da je Linc u stanju da dodje čak ovdje kako bi se uvjerio da je sve dobro, s toga uzima ključeve i mobitel koji sprema u džep, navlači kožnu jaknu, s namjerom da podje u Harryjev drugi stan, za koji Linc ne zna.

Užurbano otvara vrata, gdje ostaje skamenjen kad ispred njih ugleda Laylu, s crnim tragovima suza na licu, u isprljanoj vjenčanici, kako se upravo sprema da pozvoni na vrata njegova stana.

Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).Where stories live. Discover now