Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

9. Plan protiv nje.

Ona i Emma su koračale školskim pločnikom, s odjednom su im se na putu našli Isaac i Aiden.

"Ćao djevojke...", Isaac se odmah ljubazno pozdravio, a one su odgovorile.

Emma nije mogla da sakrije drhtavicu tijela kad je shvatila u čijoj se blizini nalazi.

"Ti si Layla, je li tako? Ja sam Aiden.", pružio joj je ruku, te su se tako upoznali i nastavili u paru da šetaju.

"Djevojke, šta radite večeras?", Isaacov glas je prekinuo tišinu, a njegov pogled na Emmu u njene obraze je natjerao rumenilo.

"Ni..ništa...", Emma je drhtavo izustila, stišćući Laylinu ruku.

"Super. Jeste onda za izlazak... Da odemo negdje na piće? Nas četvero..."

"Da."

"Ne."

U isti glas Emma i Layla su povijale, a nakon Emminog ubitačnog pogleda, Layla je brzo ispravila svoj odgovor isto u Da.

Momci su se samo nasmiješili...

"OK cure, onda noćas u 20:00h, nadjemo se ... Gdje?"

"Može ovdje, pred školom?", Emma je brzo upitala.

"Može... Vidimo se cure...", pozdravili su se s djevojkama i smješkajući se otišli...

...

"Ok, šta ono bude pa da kažeš Ne??" , Emma nije izdržala da ne pita...

"Pa šta ja znam.. Mislila sam da ni ti nećeš pristati..."

"Moliiim?", frknula je na nju... "Pa jesi ti luda? Kako neću? Layla, ja umirem za njim, i sad nakon toliko godina, imam priliku s njim da idem van.. Oke, prijateljski je to, ali svejedno... Vidi... Vidi koliko se tresem ... Ne mogu da dodjem sebi.."

"Znam... Zato sam pristala, samo zbog tebe.. Znam da ti to znači.. S toga, noćas, natjeraj ga da se zaljubi u tebe...", Layla je zbijala šale na Emmin račun.

Djevojke nisu imale pojma šta se i ko se zapravo krije iza ovog poziva...

...

Leo Dawson.

Kad se je Leo pojavio na vratima kabineta i ugledao nju kako sjedi, nešto mu je presjeklo grudi. Došla je ovdje nakon svega? Pa da li je ona ikako normalna? Nije ni svjesna šta radi...

Nakon što je uhvatio njen pogled, primjetio je trzaj na njenom licu, te knedlu koja se spušta kroz njeno grlo. Očigledno je da se boji, ali ako je tako, šta onda radi ovdje?

...

Svih 45 minuta koliko je čas trajao, Leo je bio usredotočen na Laylu. Nije mu išlo u glavi zašto se je vratila, da li je stvarno toliko glupa?! Nije htio da joj učini ništa nažao, ali nije imao izbora.

Zvono je označilo kraj časa... Leo je pratio svaki njen pokret, a kad je shvatio da je ostala sama u učionici, prišao joj je...

"Znači, gospodjica se ipak udostojila da me ne posluša...", došao je na korak ispred nje.

"Jesam ja tebi nešto rekao šta će biti ako se vratiš ovdje?" objema rukama je lupio po njenom stolu, te se nagnuo prema njoj.

Buljio je u njene nježne oči pokušavajući da izgleda što strašnije. Iznenadila ga je njena odvažnost i odlučnost da progovori:

"Jesi! Znam da jesi, ali ja nemam kud... Otac mi je naredio da dodjem... A šta sam ja trebala reći da ne smijem, da me zlostavljaju ovdje... A nemaš pojma šta sam sve prošla kako bih dospjela ovdje. Medju vas , normalne. Samo sam htjela da se i ja osjetim da pripadam negdje, medju normalne ljude, a ne snobove s kojima moram da se družim radi reputacije... Ali znaš šta, vidim da sam pogriješila. Vi normalni ste još gori...", odjednom, kroz suze je to sve izgovorila. Njegov crni pogled je samo piljio u nju, a ona je nastavila:

"Ja zaista ne znam kakav ti imaš problem, niti mi je jasno šta sam ti mogla toliko uraditi da me zamrziš za dva dana koliko si me ukupno vidio, toliko da želiš da me ubiješ...", osjetila je njegov pogled na svome vratu, a zatim brzo namjestila šal da prikrije tragove davljenja; " ne znam zašto si prema meni takav... Nema veze, to je tvoje valjda pravo, ali molim te, ne tjeraj me odavde ponovo. Evo, obećajem, klonut ću te se koliko je god to moguće, uradit ću sve što želiš, samo me ostavi na miru..."

I dalje ju je šutke gledao, a nakon par trenutaka progovorio: "dobro , ostavit ću te na miru, za sad... Ostani, ali ako mi samo malo zasmetaš, kunem ti se više se nikad nećeš ovdje vratiti!", zaprijetio joj je prstom, i zatim krenuo. "I da, još nešto... S rečenicom uradit ću sve što želiš, nemaš pojma šta si samoj sebi napravila."

...

Nakon razgovora s Laylom, Leo je pokupio svoje stvari i otišao iz škole. Glavom su tutnjale njene riječi, koje nije mogao da izbaci iz svojih misli.

Šta je podrazumijevala ona pod tim da je ne tjera, da želi da ostane medju njima, normalnima? Zašto je rekla da želi da osjeti da pripada negdje, zar je u svom tom izobilju koje ima, usamljena?

Šta je to sve pokušavala kako bi dospjela medju njih, ništa mu nije bilo jasno.

Sjeo je na jednu klupu malo dalje od škole, pripalio cigaretu i udubio se u svoje misli. Ima nešto čudno u toj djevojci što mu ne da mira.

"Ćao...", iz misli ga je trgnuo ženski glas. Bila je to Rubby.

"Šta ti radiš ovdje?", kao i uvijek, Leo joj se arogantno obratio, a nakon toga pogledom je prešao preko nje.

Grudi su joj bile napola vidljive u dekoltiranoj majici crne boje. Klizeći pogledom po njenom tijelu, shvatio je da na sebi ima kratki teksas  šorc, toliko kratak da se vjerovatno nazad puno toga moglo vidjeti. 

Sjela je pored njega, te nogu prebacila preko druge, tako da je on imao savršen pogled. Duge noge, namazane nekom mirišljivom, masnom kremom, mamile su njegov pogled. 

Njeno ponašanje je bilo na nivou vrhunske kurve, tako da je iščekivao njen pokret.

Iako je cijelo vrijeme pričala o nekim nebitnim stvarima, otvoreno je koketirala s njim, pokušavajući u razgovoru kao slučajno da ga dotakne ili nogom ili rukom.

Malo po malo, našla se tik malo dalje od njegovih usana. Izazivala ga je, ali je on znao da mora da se skulira... Ipak je to djevojka njegovog najboljeg prijatelja.

Pozdravio se s njom i nakon toga produžio kući. Cijelim putem nije izbacivao iz glave Laylu i njene riječi, ali ni Rubby i njene postupke.

Još jednom se uvjerio da su sve žene iste, kurve! Brzo je izvadio mobilni iz džepa i natipkao Isaacu poruku: hitno mi trebaš... Ti i Aiden brzo dodjite do mene.

"Layla, kad si već htjela da upoznaš nas "normalne", sad ćeš dobiti priliku za to...", mislio je dok je čekao momke.