Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

2. Ja nemam prijatelja!

"Layla", očev glas ju je natjerao da podigne jednu obrvu, te da ga pogleda... "Kako napreduju časovi francuskog?", strogo ju je upitao.

"Dobro oče!", zadovoljno je rekla, jer je bila pomalo i ponosna na sebe samu, jer je to ipak bio jedan od njenih omiljenih jezika.

Zadovoljno je klimnuo glavom, "A, ostali predmeti?", opet je pogled s novina prebacio na njeno lice.

"Dobro oče!", Layla je uvijek bila perfekcionista, a upijanje znanja joj je jednostavno išlo od ruke.

Oliver se nasmiješio, te se vratio čitanju novina i doručku. Sve što mu je ikad bilo bitno jeste da svojoj kćerkici, jedinici, obezbijedi sve što joj je potrebno, a najviše obrazovanje.

Zbog toga, Layla je pohadjala privatnu školu, čija je odlika bila u tome da se nastava vršila doma. Na taj način, završila je osnovnu školu, nikad ne kročivši u školsku instituciju.

A htjela je, jako je to htjela! Ovako, iako je imala kvalitetno obrazovanje, bila je usamljena, nije imala prijatelja...

"Oh, Layla dušo! Vidi kakvih sve divnih haljina ovdje ima!", iznenada, Grace je povikala. "Do večeras, molim te, izaberu neku. Tvoj petnaesti rodjendan samo što nije. Zabava koju smo zakazali je za sedam dana, a ti još haljine nemaš.", kokutnula je očima.

"Mama, rekla sam da ne želim tu zabavu!", zakolutala je očima, nevoljko spustivši pribor za jelo na stol.

"Layla, molim te! Kako ne želiš? Pozvani su svi već. Tatini poslovni partneri, saradnici, svi naši prijatelji... Pa ne puni nam kćerka svaki dan petnaest godina. To će biti zabava godine. Izvoli časopis. Izaberi do večeras neku haljinu.", Grace je bila uporna žena, što Layla nikako nije podnosila kod nje.

"Dušo? A, da li si ti pozvala svoje prijatelje?", Oliver se ubacio i upitao.

Layla je tužno spustila pogled, sklapajući svoje oči kako bi raspršila suze koje titraju u njima. Nije imala dovoljno snage, niti hrabrosti da sa svojim roditeljima iskreno porazgovara.

"Layla?", podignuo je obrve, upirući pogled u nju...

"Koje prijatelje? Ja nemam prijatelja!", suznim očima je pogledala svoje roditelje.

"Kako.. Kako nemaš?", Oliver ju je u nevjerici upitao.

"Lako tata. Kako bih i imala kad sam po cijele dane zatvorena u ovom dvorcu. A ako nisam, onda sam s vama. Ili sam na poslovnim ručkovima i večerama, ili u obilasku firme i novih kadrova, ili s mamom u nekom skupom shopping centru...", povisila je glas, dok su joj u očima titrale suze.

Oliver i Grace su sa grčem gledali svoju kćer.

"Dodji, Layla!", Oliver je raširio svoje ruke pozivajući ju tako u svoje naručje.

Sjela je u njegovo krilo, te obavila svoje ruke oko njegova vrata, a on je pomilovao njenu dugu, plavu kosu. Bio je slab na nju! Ali, bio je previše zauzet da bi shvatio koliko je njegova kćerka usamljena.

"Layla... Reci mi što želiš za rodjendan? Kupit ću ti što god poželiš!", upitao ju je dok je rukom milovao njene obraščiće...