Nova šansa - |Završena| #2

Kraj!

■BARTOL POV■

U zadnje vrijeme se samo lijepe stvari dešavaju u našim životima. Što jasno pokazuje da smo dugo prolazili kroz košmare. Imam skrojen plan za nas četvero, a nadam se i proširenju porodice kao i njezinom da. Želim da je ozvaničim svojom i na papiru iako godinama unazad pripadamo jedno drugom. Nekada potpisi na papirima nisu ni potrebni, ali lijepo je znati da dijelite isto prezime.

Lukao je sa mnom u sobi. Njega sam obukao u odijelce, a sada oblačim i na sebe, slično odijelo njegovom. Marta je s Lindom u dnevnoj, čekaju nas da se spremimo.. mislim da je ovo prvi put kako one nas čekaju. Uvijek smo bili mi ti koji su čekali na njih. Danas idemo u šetnju.. barem tako Linda misli.

Nakon što završim s oblačenjem i spremanjem do kraja. Uzmem malu vrećicu s noćnog ormarića i čučnem ispred Luke, uzimajući ga za rukicu.

"Jesi li spreman, sine?"

Njegove rukice se nađu oko mog vrata, čvrsto obavijene. Uzmem ga pa zajedno s njim u naručju krenem prema dnevnoj gdje su nas čekale mama i sestra. Prije nego otvorim vrata dnevne sobe, Luku spustim na pod te mu spustim u rukice malu, crvenu kutijicu.

"Ovo ćeš dati mami, važi?"

"Da."

Hoće li ovo biti kako sam zamislio ili će se desiti drugačije? Vidjeti ću kada otvorim vrata.. nisam želio gubiti vrijeme. Otvorio sam ih odmah, a onda pustio Luku da uđe prvi. Linda i Marta su sjedile na krevetu uz maženje. Luka dođe do njih pa pogleda u mene koji pružim korak do njega uz blago klimanje glavom.

Pružio je kutijicu Lindi, a onda ga uzmem za ruku i kleknem ispred Linde kojoj su se usne blago odvojile jedna od druge. Znao sam da ne očekuje na ovakav način prosidbu, a ni u ovom trenutku.

"Želiš li se udati za mene, bebe? Rekao bih.. želiš li me učiniti najsretnijim čovjekom, ali već se osjećam tako jer te imam."

Jedna suza joj sklizne niz obraz, a onda mi se približi pa nas zagrli jednom rukom dok je drugom čvrsto držala Martu.

"Da. Želim se udati za tebe!"

Izgovori nakon što se odmaknu od nas dvojice.

"Ovo je ono što sam čekala godinama, Bartole."

Znao sam da čeka, isto kao što sam čekao i ja, ali život je za nas spremio neke druge stvari. Stavio sam joj prsten, a onda vidio kako Marta želi da je uzmem te sam to i uradio, a Luka je naravno završio kod Linde u rukama, ali rečenica koju mu je saopštila. Natjerala je hladnu vodom da se spusti niz moja leđa.

"Sine.. mama je dočekala ono o čemu ti je često govorila kada tata nije bio pored nas."

I tada je mislila o nama. Željeli smo jedno drugo čak i onda kada su druge osobe bile pored nas. Dođem do njih, zajedno s Martom pa kada Luka pruži rukicu Marti, ona je primi.

"Više nema razdvajanja i pomišljanja na prošlost. Želimo izgraditi budućnost, zar ne, bebe?"

"Slažem se, ljubavi, ali još uvijek ne mogu u potpunosti zaboraviti na bolove koje sam imala kada te nije bilo pored nas."

Bolilo je i mene, ali sam odlučio ostaviti prošlost tamo gdje joj je mjesto. Iza leđa. Ako je ne ostavim tamo gdje pripada. Nikada neću moći sagraditi zdravu budućnost.

"Ali ti mogu obećati da ću nakon ovoga.."

Pogleda u prsten.

"Dati sve od sebe da prošlost bude ono na što ću najmanje pažnje obraćati."

Spustim slobodan dlan na njezin obraz uz riječi.

"Nećeš ni imati vremena da misliš o njoj. Želim da se vjenčamo što prije, a onda još mnogo djece."

Zakikoće se, sklapajući oči na trenutke. Iskoristio sam trenutak da prinesem usne njezinom čelu i ostavim sitan poljubac. Mislim da nisam uradio ništa pogrešno jer djeca trebaju gledati kako se njihovi roditelji vole. Ne mislim da se pred djecom trebaju vršiti intimnije stvari, ali od jednog poljupca u čelo, neće nitko imati posljedice.

"Stvarno želiš još djece?"

"Naravno da želim, Lin."

Isprepletem naše prste, a Luka je zaštitnički čuvao svoju sestru za ruku..

"Želim trudnoću u kojoj ću ti omogućiti sve što poželiš."

"Onda ću da tražim i one stvari koje ne budem željela. Biti ću zahtjevna."

"Imaš pravo da budeš kakva god želiš jer ti si prije svega jedna divna osoba koja me je učinila najsretnijim na planeti.. rodila si mi sina, prihvatila moju kćerku.."

"Ona je i moja kćerka."

Pogleda u Martu koja je gledala u Luku, a onda je šarao pogledom po prostoriji. Pokazujući koliko mu je dosadno. Spusti ga na pod, što uradim i ja s Martom. Veselo se potrčali kroz sobu, držeći se za ruke i jureći ka igračkama.

Uzeo sam ovaj trenutak za nas dvoje.. da je primim na prsa i pokažem joj koliko mi znači. Kada su se naše ruke našle obavijene oko tijela, odlučim izgovoriti činjenicu za koju već zna, ali nikada nije dosta pokazivanja emocija.

"Volim te, bebe."

Podigne glavu prema meni te nam spoji poglede, a onda izgovori.

"Volim i ja tebe, bebe."

Spustim usne na njezino čelo pa se prepustim maštanju. Nas dvoje i njih dvoje, a u budućnosti još barem dvoje. Definicija sreće i ljubavi.

* * *
Hvala svima koji su bili sa mnom kroz obadvije sezone, nesebično pružali podršku i bili vjetar u leđa, još od prve sezone "Jednim potezom", a potom nastavili i kroz drugu sezonu "Nova šansa". Koliko god puta da vam se zahvalim, neće biti dovoljno jer me iz dana u dan činite sretnom i ponosnom. Šaljem ogroman zagrljaj za sve vas uz još veću dozu topline i ljubavi.🌞

Sada.. kada smo došli do kraja, zanimaju me vaša cjelokupna mišljenja. Šta vam se dopalo, a šta ne? Kada bi imali priliku, šta bi promijenili? Svaka kritika je dobrodošla tako da slobodno mi ih napišite.❤️