Nova šansa - |Završena| #2

73. dio

■BARTOL POV■

"Bolje da krenem odmah s tobom nego da dolazim sam."

Izjavim sasvim siguran u odluku da ću otići u bolnicu kod Linde. Znam da je tamo osoba za koju će se udati, ali to me neće spriječiti u namijeri da je vidim. Kada se uvijerim da je dobro, pustiti ću je da bude sretna s njim.

"S tobom se nikada nije vrijedilo raspravljati."

"Znam."

Uzmem telefon kako bih mogao nazvati Katarinu koja je ostala u mojoj kući da čuva Martu. Hoće li moći čuvati i Luku zajedno s njom? Hoće li pristati na to? Šta ako ne pristane? Ne želim da moj sin ostaje bilo gdje, a pogotovo da ide u bolnicu.

"Molim?!"

Ženski glas prekine moje misli. Pogledam u Luku pa joj postavim pitanje, nadajući se pozitivnom odgovoru.

"Možeš li pričuvati još jednu bebu nekoliko sati?"

"Naravno, gazda. Koga trebam da čuvam?"

Kamen mi padne sa srca kada čujem pozitivan odgovor. Čini mi se jako dobra djevojka, to je razlog zbog kojeg sam joj povijerio Martu na čuvanje, a sada i sina.

"Doći ću kući ubrzo."

Nisam dužan da joj odgovaram na pitanja. Dobiti će novac i za Lukino čuvanje. Pogledam u Teodora koji se već obukao pa uzeo Luku da mu obuče jaknicu. Odložim telefon u džep da ga ne zaboravim pa uzmem Lukinu nosiljku, sačekavši da ga Teodor stavi unutra.

Život je okrutan sine. Natjera nas na mnogo toga što ne želimo, ali uradimo. Razlozi su mnogobrojni. Ni slutio nisam da ćemo se danas upoznati.. danas. Kada je tvoja mama završila u bolnici, ali biti će ona dobro. Jaka je!

"Neću ulaziti. Čekati ću te ovdje."

Pogledam oko nas te se uvijerim kako smo stigli, a nisam ni primijetio. Misli su mi bile na raznim stranama. Ne trebam se ni čuditi što ne primijećujem okolinu. Izađem iz automobila pa se uputim ka kući u kojoj me čekaju Marta i Katarina. Uđem u kuću pa ih zateknem u dnevnoj sobi kako se igraju. Dobijem Katarinin pogled te mi se približi s namijerom da uzme Luku.

"Do kada si slobodna?"

Moram znati kada se trebam vratiti kući da čuvam svoju djecu. Biti ću joj zahvalan i na ovome što mi je izašla u susret te pričuvala obadva djeteta iako je dogovor bio samo jedno da će čuvati. Za Luku nisam ni ja znao, kako da ona zna?

"Nemam obaveza, gazda. Mogu biti kol.."

Kada pogleda u nosiljku gdje je Luka mirno spavao, na trenutke zanijemi, ali ubrzo nastavi razgovor.

"Koliko bude trebalo, toliko ću ostati."

"Ne moram žuriti? Jesi li sigurna?"

Blago klimne glavom i uzme Luku, a u tom trenutku odem do Marte i poljubim je. Trebao sam vas upoznati, ali nemam toliko vremena da čekam kada će se Luka probuditi. Kamo sreće da se vaš susret dogodio u ljepšim uslovima.. da je Linda pored nas. O tome sam uvijek maštao.

"Biti ću s njima sve dok se ne vratite."

"Idem, Katarina. Čujemo se.."

Pogledam je na sekunde i odem prema vratima. Ispred me je čekao Teodor, a u bolnici Linda i Sofija. Nisam mogao ostati duže.

"Hoće li biti problema?"

Teodorovo pitanje mi privuče pažnju te sam vidio da je pogledao ka kući. Odmahnem glavom pa usmijerim pogled ka naprijed.

"Neće. Može ostati koliko mi bude trebalo."

"Izgleda da si pronašao dadilju koja ti odgovara."

Mnoge su se javile na oglase, ali nisam bio zadovoljan ni s jednom. Nisu ispunjavale moje uslove, kojih ni nema mnogo. Došla je Katarina, djevojka bez iskustva u čuvanju djece, ali mi je privukla pažnju. Ne mislim da mi je privukla pažnju kao ženska osoba nego se u njezinim očima vidi iskrenost.

"Neće biti problema kod kuće, ali šta će biti u bolnici.."

Maksim neće lijepo primiti informaciju da sam došao kod Linde. Na vikendici je htio napraviti probleme, ali se odavno ne tučem. Prerastao sam dječje igrice. Sve se stvari mogu riješiti na pristojan način.

"Kada nas je zanimalo šta će reći neki tamo Maksim, brate?"

Teodor je u svakom trenutku znao šta treba reći pa tako i sada. Na trenutke mi izvuče osmijeh, ali ga ubrzo sklonim kada se sjetim u kakvom stanju je Linda.

"U pravu si."

"On je tu višak, nisi ti."

Znam da će uvijek stati na moju stranu, ali.. moje mjesto nije pored Linde nego je Maksimovo. Njegov prsten je na njezinoj ruci i za njega će se udati. Ja sam samo netko iz prošlosti. Osoba koja joj je bila bitna, a više nije.

"Jedino što je bitno jeste da Linda bude dobro."

Izgovorim. Zbog nje idem u bolnicu.. naravno i zbog Sofije koja mi je omogućila da upoznam sina, ali ne idem zbog Maksima. Popeli smo se na drugi kat, na odjel intenzivne njege kako nam je i rekla medicinska sestra, a onda smo pogledima potražili Sofiju.