Nova šansa - |Završena| #2

78. dio

■SOFIJA POV■

Svanulo je. Cijelu noć se nisam odmakela od Teodora. Bartolu je bilo sumnjivo, ali ništa nije pitao. Možda misli da se ne treba miješati u to pa ni ne zapitkuje, a treba znati. Pronašla sam način kada ćemo mu reći. Nakon što mi donese Luku.

"Ima li nešto na meni pa me gledaš?"

Maksim se obrati Teodoru koji od početka susreta nije htio da razgovara s njim, a tek kada je saznao šta mu je u planu. Linda je za njega ostala najbolja prijateljica bez obzira što nisu bili u kontaktu dugo vremena.. ali mislim da nije potrebno ni biti blizak s nekim kada čujem šta mu se sprema u životu, ne može ti biti svejedno.

O emocijama koje se pojave u tebi kada se radi o tebi bliskoj osobi. Suvišno je govoriti. Držala sam Teodorovu ruku sve jače i jače, pokazujući mu da ne želim sukobe između njih dvojice. Ne želim da se Teodor upliće u probleme. Riješiti ćemo to i bez njega. Dovoljno je da bude uz mene.

"Ti i jesi ono u što se ne treba gledati. Go*no!"

Teodorove riječi me presijeku preko stomaka i stvore kneglu u grlu. Maksim neće ostati miran na ove riječi. Znam kakav je. Mislila sam da znam kakav je, ali nakon svega, mogu reći da ga ne znam. Ne poznajem tu osobu.

"Dosta!"

Prekinem ih prije nego započne dublja rasprava. Bartol je ulazio s Lukom u bolnicu pa odmah ustanem i priđem im.

"Ljubavi tetkina."

Uzmem ga odmah, ali u tom trenutku vidim osmijeh na njegovom licu. Linda će biti ponosna na tebe kada vidi da nas slušaš sviju.

"Kako sam te samo poželjela, stvore slatki."

Miris njegovog tijela me je smirivao. Nevinost. Spokoj. Ima li nešto ljepše od bebe? Promijenio si mi život, Luka. Tvoj dolazak na svijet je učinio moj život mnogo ljepšim.

"Biti ćemo nas dvoje vani."

Maksim nam se približi te pomiluje Luku. Prema njemu je uvijek bio dobar, ali bio je i prema Lindi. Zašto se promijenio ili je cijelo vrijeme samo dobru masku na licu držao?

"Izaći ću i ja s vama. Poželio sam Luku."

Šta bi bilo s njim kada bi uspio da ostvariš cilj? Jesi li razmišljao o tome, Maksime? Pogledam u Bartola koji mi je očima pokazivao da ga ne dam Maksimu, na što samo sklopim oči na trenutke u znak pozitivnog odgovora. Znam da će sada biti oprezniji kada se radi o Luki jer mu je biološki otac. Maksim je s njim od rođenja i ne bi ga povrijedio.

Izašli smo ispred na svjež zrak jer nisam željela da upija miris bolnice. Nije mu potrebno. Želim da bude zdrav, a prostorije svake bolnice nose sa sobom mnogo bakterija i virusa.

"Želim da provedem vrijeme s Lukom."

Odrično mi se obrati Maksim koji je stojao na pola metra od nas i pomno gledao u Luku kojeg sam privijala uz tijelo. Neću dozvoliti nikome da te povrijedi, Luka. Maksim te voli i neće te povrijediti, ali kada u nekoga izgubiš povjerenje, ne možeš mu više vjerovati. Kada se uvijerim da će ti biti dobro s njim, tek onda ću te moći povijeriti. Do tada ćeš biti sa mnom i Teodorom, kao i sa svojim tatom.

"Danas će biti kod mene, a za ost.."

Nije mi dozvolio ni da završim rečenicu, počeo je galamiti na mene.

"Tko si mu ti da određuješ kod koga će biti? Ja sam mu najvažniji poslije Linde."

Ironično se nasmijem poslije njegovih riječi.

"Kao prvo nemoj više da te čujem kako si povisio ton na mene, a kao drugo zapitaj se znaš li težinu riječi koje govoriš. Nose li one istinu sa sobom?"

"Aludiraš na ludog Bartola koji se pojavio iz vedra neba i odjednom mu je postao otac.."

Pljesne rukama i napravi facu s kojom se ruga.

"Šta je sa mnom koji sam proveo vrijeme uz njega od rođenja?"

"Nisam dovela u pitanje tvoj i Bartolov odnos prema Luki. Ali kada si ga već ti spomenuo onda ću ti reći da mu je znatno važniji Bartol jer njegova krv teče Lukinim venama."

Njegova ruka zamahne prema meni i Luki kako bi nas udario, ali ostane u zraku jer ga je dočekala druga ruka. Muška, rekla bih? Okrenem se prema osobi koja je stojala iza mene i Luke pa ugledam Teodora.

"Ovo si sada pokušao uraditi i više nikada. Je li ti jasno?"

Savije mu ruku i udari ga, mislim, svom svojom jačinom tako da je Maksim završio na zemlji. Nakon pokušaja prema Luki koji je nevin, ali i prema meni. Zaslužio je.

Teodor ga je šutao, ne gledajući prolazi li netko niti da li će ga netko prijaviti. Maksim se presavijao od udaraca na podu uz riječi.

"Nemoj, molim te, nemoj. Neću više."

"Ovo ti je bilo za Sofiju i Luku, a ovo ti je za Bartola i Lindu."

Sageo se i udarao ga šakama po glavi, a poslije toga se ustao i udario nekoliko puta u njega kao da šuta nogometnu loptu. Približim mu se jer vidim da ovo može otići dalje nego što jeste. Uzmem ga za lakat.

"Idemo, ljubavi."