Nova šansa - |Završena| #2

23. dio

■SOFIJA POV■

Uvijek sam bila iskrena pa ću i sada.
Zaslužuje barem da zna istinu iako koliko god da sam ljuta na njega, ne zaslužuje da ga povrijedim, ali moram.

"Upoznala sam dečka koji mi je zaokupirao misli."

Njegov pogled se slomio poslije moje rečenice. Zašto sam očekivala da će ovu situaciju prihvatiti drugačije? Tišina.. gusta tišina, a njegov pogled usmjeren ka naprijed, tamo gdje je i moj bio sve dok ga nisam pogledala.

Poslije nekoliko trenutaka, pogleda me očima boje tame. Slomila sam dečka ispred sebe i zašto sada nisam ponosna na sebe? Svakako je to ono što sam željela.

"Oprosti."

Tiho oprosti koje jedva da je čuo neće ništa pomoći, ali sam osjećala da trebam barem da se izvinem. Pročistim grlo pa mu se obratim, pogledi su bili fokusirani jedan za drugi.

"Nisam htjela tako da bude."

Lažem.
Htjela sam, itekako sam htjela, čak šta više inzistirala sam na tome da bude. Uradila sam sve da zavedem svog biznismena.

"Koliko to traje?"

Pitanje koje je imalo dvije oštrice. Šta da kažem? Sklonim pogled od njega jer me je stid počeo obuzimati. Izgleda da i Sofija zna šta je stid..

"Sofija?"

Okrenem se prema njemu i jedva preko usana prevalim.

"Oko mjesec dana."

Ponovo je nastupila tišina samo je njegova glava napravila pokret gore pa dole. Trnci su mi prolazili tijelom dok su se misli borile između toga da sam ovdje ja jedini gubitnik jer tek sada shvaćam koliku vrijednost Teodor ima, ali tek sada.. kada ću ga izgubiti. S druge strane, biznismenove pare govore kako sam uradila ispravnu stvar jer ću biti bogatija nego što jesam.

"To je onaj poziv od prije par dana?"

Jeste, to je taj poziv, ali kako da ti kažem.. kako da ti kažem da sam te pred zdravim očima varala i lagala. Neka idem do đavola.. zajedno s tobom! Klimnem glavom i spustim pogled. Želim da se vrati stara Sofija i nastupi u ovom trenutku.. ova sada će se slomiti.

"Stvarno sam te volio, Sofija."

Srce mi se počelo cijepati na sitne komadiće. Zašto mi je ovo trebalo? Ipak podignem glavu i usmjerim pogled ka njegovom. Trebam li ga zamoliti da mi oprosti ili da prekinemo?

Misli su me konstantno posjećale na rečenice koje sam istinski željela dok nisam rekla da sam našla drugog. Samo sam mislila da ga želim izbaciti iz života. Istina je suprotna tome. O tome sam trebala misliti mnogo ranije.

Skuplja pesnicu i steže je sve jače dok mu se vene oslikavaju.. savršeno. Je li ista situacija i s njegovim srcem sada? Jesam li ga povrijedila?

"Mislio sam da zajedno možemo osvojiti svijet.. a onda si ti pronašla svoj, a u njemu nema mjesta za mene."

Šutim. Nemam odgovarajuću riječ, a možda ni pravo da bilo šta kažem. Glas mu drhti..

"Obećala si mi, Sofija da nas nikada nećeš izdati."

Njegove riječi kao da su me ošamarile, zaista nekada ne treba fizički udarac, dovoljne su riječi. Istina, obećala sam mu, obećala sam i sebi, ali tada sam bila zaljubljena i slijepa, samo sam njega vidjela. Nisam ni pomislila da ću poželjeti da upoznam nekoga tko ima više novca od njega.

"Ne želim ti oduzimati više vrijeme."

Refleksno spustim ruku na njegovu te ga zadržim još nekoliko trenutaka pored sebe. Trebam li mu reći da se kajem ili ga pustiti da ode, a ja otići kod milionera?

"Nemoj očekivati da ću ti poželjeti sreću s njim.. jer nisam baš toliko jak da poželim sreću djevojci koju volim s drugim."

"Ostani još malo."

Tiho izgovorim i pokušam se izboriti sama sa sobom da suze ne krenu niz obraze. Ako sam ga zadržala još pored sebe onda trebam da mu kažem.. nešto.. bilo šta. Ne, Sofija, ne trebaš mu reći bilo šta nego da ostane.. da si se pokajala, ali ponos mi nije dozvolio. Jedva sam izgovorila da ostane.

Njegova ruka na mojoj ruci, a potom usne na mom čelu kao pečat da ću zauvijek ostati jednim dijelom njegova. Usne su mu drhtale dok su ostavljale trag na meni. Spusti pogled na moje oči, ali se ne odmakne, dah mu je šarao po mom licu i tjerao me da mu obuhvatim obraze i ukradem barem još jedan poljubac.

"Ako ti nekada mognem pomoći u bilo čemu, broj će ostati isti. Nazovi me. Biti ću tu za tebe."

Ustane, ali prije nego što se snađem da izgovorim bar jednu riječ, njegove riječi odzvone u mojim ušima.

"Sada ću nazvati taksi i neću otići dok on ne dođe jer ne želim te ostaviti samu, ovdje."

I ovaj put ću izabrati ponos i neću ga ni pokušati zadržati. Neka ide..