Nova šansa - |Završena| #2

22. dio

■TEODOR POV■

Pozvao sam je da razgovaramo iako me je bukvalno rečeno izbacila iz stana. Ne znam kako sam uspio, ali njezin odgovor je bio pozitivan. Izašla je sa mnom i sada pravi korake uporedno s mojima do automobila.. ali ovaj put nema zagrljaja, o poljupcu da i ne mislim, a prije je sve bilo.

Šta se dogodilo s nama pa smo došli do ovoga? Kolika je mogućnost da su njezine riječi istina? Je li Bartol za sve kriv? Ne vjerujem. Ne može nitko narušiti tuđu vezu.. ali u čemu je onda problem? Izašao sam s njom da razgovaramo o tome. Svi problemi se mogu riješiti pa tako i naš samo treba biti iskrena i izjasniti se.

"Pojačaj muziku."

Prva rečenica poslije pozdrava i u njoj se izjasni kako joj je draže slušati muziku nego razgovarati sa mnom, ali kada dođemo na naše mjesto.. neće izbjeći razgovor. Plava kosa u loknama joj je padala niz ramena, a pune, napuhane usne su me privlačile da ih ljubim. Dugo nismo imali seks, a ni ljubljenje nije kao prije.

Smanjim muziku pa dobijem oštar pogled od nje, koji iskuliram. Ne želim svađu, a ona je spremna uvijek za nju i seks.. s kim sada ima seks kada ga nema sa mnom? Vara li me? Mnogo misli mi je prolazilo kroz glavu, danima.. a odgovor ni na jedno pitanje koje postavim sebi nemam.

"Želim slušati muziku tako da pusti me da pojačam."

Otpuhnem nakupljeni zrak iz pluća, kroz zube pa joj dozvolim da uradi šta želi. Nekada se derala do maksimuma i pjevala svoje najdraže pjesme, dok je ležala na mojoj ruci i uživala u vožnji. Sada je sve suprotnost tome. Više nije ona ta koja pjeva niti mi leži na ruci, čak se odmakela od mene skroz do vrata, kao da imam.. kugu. Ne uživa u trenutcima sa mnom.

Popravio bih sve zbog čega je situacija napeta, ali da mi kaže razlog zbog kojeg je sve došlo do ove atmosfere. Inzistirati ću jer ne želim da je izgubim. Još jedan gubitak drage osobe mi ne treba.

"Napokon smo došli."

Izjavi prije nego što izađe iz automobila. Gledao sam u nju, a onda izađem i ja. Sjedila je na našoj klupici i nije kao prije čekala mene, ali sam došao bez obzira na to. Pogled joj je bio u daljini, a osmijeh na licu.. ona nije sa mnom, mi nismo na našem mjestu, čini se da je miljama odavdje. Jesam li i ja s njom? Nakašljem se kako bih privukao njezinu pažnju, a kada je napokon dobijem. Uradim ono zbog čega sam došao.

"Šta se dešava s tobom, Sofija?"

Obrva joj se nađe visoko na čelu, a ruka okrenuta prema sebi uz riječi.

"Šta se sa mnom dešava?"

"Da, to sam te pitao."

Odgovorim dok pomno pratim njezine pokrete. Nije očekivala da ću joj postaviti pitanje, bar ne na ovakav način, ali krajnje vrijeme je da sjednemo i ozbiljno porazgovaramo o nama.

"Sa mnom nije ništa niti se nešto dešava. S tobom možda da, ali sa mnom sigurno ne."

Hoću li njezine riječi razumijeti kao opravdanje ili na koji način da shvatim? Djevojka se ponaša kao da je sve u najboljem redu, a meni je sve osim u redu, kamo li u najboljem redu.

"Dobro, sa mnom se dešava.. ali kako se ponašaš? Prvo me ošamariš potom izbaciš iz kuće.."

Prekine me u pola rečenice, nisam stigao ni da je izgovorim do kraja. Ovo nije Sofija koju znam, moja Sofija je znala da razgovara, i to ne bilo kako nego razumno.

"Sam si kriv što sam tako postupila."

"Ti više nisi Sofija koju poznajem te zbog toga tražim da mi kažeš koji je povod takvog ponašanja..?"

Skloni pogled od mene, ali ja svoj zadržim na njoj. Nedostaje mi moja djevojka, nedostaje mi njezino razumijevanje kao i ljubav koju mi je neizmjerno pružala do prije par mjeseci. Sve mi nedostaje, najviše ona.

"Ne znam, Teodore."

Kratko, ali hladno odgovori te vrati pogled na mene i nastavi.

"Mi više nismo što smo nekada bili."

Nisi mi rekla ništa novo. Zbog toga te i pitam.

"Koji je razlog toga?"

Slegne ramenima pa zastane na nekoliko trenutaka.

"Nije da te ne volim više.. ali."

Riječi koje mi itekako zaparaju uši. Došli smo do toga da se postavlja pitanje, voli li me uopće..?

"Veza nam se srušila."

"Zašto?"

"Zato što je nismo gradili."

Klimnem glavom potvrdno. Tako uvijek i bude, svaki odnos koji se ne njeguje dovoljno, naruši se. Izgleda da smo i mi svoj narušili, a nismo prijemijetili dok se nije srušio.

"Koji je razlog toga, Sofija? Zbog čega.. to me zanima?"