Nova šansa - |Završena| #2

3. dio

■SOFIJA POV■

Još jedan pogled ka ogledalu i spremna sam da krenem. Ne želim kasniti svom biznismenu. Osmijehnem se svjesna da mi se smiješi prilika za još boljom financijskom mogućnošću.. ako se dogovorimo oko sklapanja ugovora.

Duga, crna haljina s velikim izrezom na desnoj nozi i ispod nje također crne štikle s crvenom platformom, crna torba i crveni ruž. Spremna sam da idem u osvajanje!

Zaključam stan te kroz nekoliko trenutaka izađem iz zgrade. Sreća pa ima lift, da ga nema, morala bih mijenjati stan. Ne volim da hodam pa me zbog toga čeka taksi. Uđem u automobil pa me odveze na datu lokaciju.

Misli su se izmijenjivale, ali svaka je bila pozitivna. Uspjet ću! Ništa drugo ne dolazi u obzir. Dama poput mene mora osvojiti i ovog miša. Trebam mu samo pronaći dobar mamac.

"Hvala na ugodnoj vožnji!"

Nakon što platim, ljubazno se zahvalim i izađem. Povratak mi neće trebati. Zbog toga nisam ni išla svojim automobilom. Dovoljan nam je jedan.. njegov. Treba biti džentlemen i ponuditi se da me barem odveze doma. Zar ne?

Popnem se uz tri, četiri vanjska stepenika te krenem prema ulaznim vratima na kojima je stojao konobar i ljubazno se pozdravljao sa svima koji dođu u njihov restoran. Miriše na luksuz, a tako i izgleda no gdje je moj ljepotan..

Kao po dogovoru, sjedio je u donjem dijelu restorana, a kada me je ugledao, ustane sa stolice i napravi korak ka meni. Ni previše kako bi izgledao dostupan, a ni predaleko kako bi izgledao nedostupan. Dođem do njega te mu pružim ruku koju prihvati s osmijehom na licu.

Brkovi su krasili pune i rumene usne, a po osmijehu se vidi da redovno posjećuje stomatologa. Možda sam luda, ali brzo uočim zube kod drugih.. ne znam zbog čega. Nije ni izgledao mnogo stariji od mene iako sam po pričama čula da je stariji, ali mišićavo tijelo koje je rezultat teretane ga podmlađuje.

"Dobro došla!"

"Pozdravljam!"

Blago klimnem glavom prema unaprijed u znak pozdrava, a onda mi pomijeri stolicu tek toliko da mogu sjesti. Džentlemen! Takav mi i treba. Vrati se na svoju stolicu pa me sada, čini mi se, još bolje pogleda. Nisam se trudila praviti kako mi smetaju njegovi pogledi, čak naprotiv osmijehnula sam se.

Imam ono što njemu treba, a on ima ono što meni treba. Možda napravimo dogovor i pored posla.. ali sada smo tu zbog posla te ću se maksimalno posvetiti tome, a za drugi put ne garantujem.

Trebam ostaviti dobar dojam na njega, kako bi se dogodio i drugi put. Sve je do prvog puta. Još jedan osmijeh, a zatim i konobar pored nas. Nisam imala viziju šta želim jesti, ali itekako sam imala u planu šta želim piti.

Biznisnem je znao šta treba raditi te je bila naručena boca šampanjca, uz to je naručio specijalitete njihovog restorana, naravno uz moju dozvolu. Sviđa mi se njegovo ponašanje! Pravi je džentlemen..

"Moram reći da si prelijepa.."

Trepnem očima te se nasmiješim uz riječi.

"Hvala Vam.."

Malo ljubaznosti i s moje strane nije na odmet. Prije ću ga omekšati, nadam se.. dobijem i njegov osmijeh.

"Možemo i na ti.. ako si za?"

Pada i prije nego što sam mislila. Ide mi za rukom večeras, hoće li tako biti i za posao? Moram da vidim.

"Naravno nego da pređemo na temu zbog koje smo ovdje večeras?"

Osmijeh skloni s lica te me pogleda sada s očima punih tame. Nisam očekivala preveliku dozu ozbiljnosti. Izgleda da neće proći kako sam zamišljala.

"Šta imaš da mi ponudiš?"

"Jesi li i ti ponio svoju ponudu?"

Osim isklesanog tijela, muževnog, baš onakvo kakvo mi i treba, za duge noći. Želim i ponude za posao koje dobijem u fascikli te mu pružim svoje. Uzme ih bez riječi te prionem na čitanje. Sada mi je bitan posao, a za kasnije ćemo vidjeti. Sviđa mi se što vidim ovdje no hoće li se svidjeti i njemu što vidi u mojim papirima? Nadam se da hoće jer ako pristane, to će biti kec na desetku. Pun pogodak! Više maštam o tome kako će pristati nego što pažnju posvećujem papirima, ali dobro.. već sam se o svemu raspitala i svidjelo mi se što sam čula, a iskrena da budem također i sve iz ovih papira mi se sviđa.. ali i čovjek preko puta mene.

Nakašlje se kada primijeti konobara da nam se približava. Možda će konobar biti moj spas pa neće do kraja ni pogledati papire? Blago se osmijehnem te zatvorim fasciklu i tek tada vidim kako je i moja zatvorena. Konobar ostavi narudžbu na stol te ode, a njegove riječi mi sklone tamu noći i noć pretvore u dan.

"Da nazdravimo u tu čast, buduća kolegice?"

Podigne čašu u zrak te mi ne ostane ništa drugo nego da i moja bude u zraku pa da se kucne s njegovim. Od ovog trenutka osmijeh neće da siđe s lica.
Cilj je ostvaren!
Dogovor je sklopljen!

"Živjeli!"

"Nadam se lijepoj saradnji."

Na koju saradnju tačno misli? U poslu ili možda neka druga? Mislim da će biti obadvije uspješne.

"Ne sumnjam u to."

"Drago mi je da smo se dogovorili ovako.. brzo."

Je li se u svemu dogovaraš tako brzo ili je to bilo samo ovaj put? Moram provijeriti. Veselo se zakikoćem, nadam se da neće pomisliti kako sam djetinjasta.