Nova šansa - |Završena| #2

10. dio

■SOFIJA POV■

Čekala sam duže nego inače da mi otvori vrata, spava li? Jesam li je probudila? Nadam se da nisam jer joj treba odmor. Mora biti odmorna jer svaki trenutak može da počne porod, ali kada mi otvori vrata i vidim nju pa Maksima. Postane mi malo jasnije, ali zar mi ne bi rekla da ima nešto s njim?

"Nadam se da nešto ne prekidam..?"

Sumnjičavo im postavim pitanje na što se Linda nasmije, ali kontradiktorno njezinoj reakciji je njegov odgovor.

"Mogla si doći samo nekoliko trenutaka kasnije."

Razočarano pogleda u Lindu i tada se ugrizem za jezik. Mogla sam doći i sat vremena kasnije samo da sam znala da si tu, ali nisam znala i sada sam ih prekinula.

"Maksim se šali.."

Prostrijeli ga pogledam te me zagrli, a on samo nervozno otpuhne i uđe u dnevnu sobu, gdje smo ušle i mi, svega nekoliko sekundi poslije. Drago mi je ako se zbližila s Maksimom jer je dobar dečko, sigurna sam da nikada neće doživjeti razočarenje niti povredu s njegove strane.

"Neću se buniti ako mi budeš zet, da znaš.."

Bocnem ga prstom, ali i riječima iako sam možda dirnula više Lindu nego njega koji bi to iskreno želio, sigurna sam. Ona se bori da zaboravi Bartola.. čak mu ni ime više ne želim spomenuti.. jedino dobro što imamo od njega jeste beba koju Linda nosi. Beba kojoj ću biti kuma, a Maksim bi bio idealna zamijena ocu..

"Sofija!"

Opomene me Linda na što se Maksim samo nasmiješi, nezadovoljan što sam ih prekinula.. a u čemu sam ih tačno prekinula?

"Biti ću kratko, samo da vas vidim i onda idem, a vi nastavite gdje ste stali.."

"Nismo nigdje stali, nije ništa bilo."

"Ali je moglo da bude, kada se ti ne bi svaki je*eni put premišljala i dvoumila.. želiš li ili ne želiš."

Maksim je uvijek bio brutalno iskren, osobina koju sam kod njega izuzetno cijenila jer znam da kada mi nešto kaže, nije iz loše namjere, čak se svaki put ispostavilo da je za moje dobro, stigla opomena.

"Linda.."

Pogleda u mene nakon što joj izgovorim ime.

"U čemu je problem?"

"Nema problema.. samo."

"Samo ne možeš prihvatiti neku drugu blizinu, poslije njegove, zar ne?"

Nisam željela da je postidim i da spusti pogled, a pogotovo ne da nervozno počne cupkati nogom u mjestu.

"Nije bitno, zaista. Nećemo razgovarati o njemu."

Umjesto nje, Maksim odgovori, siguran da će možda doći i do suza jer je previše emotivna u posljednje vrijeme. Ni on joj ne želi loše, baš kao ni ja.

"A šta ako ja želim razgovarati o njemu? Šta će se onda dogoditi?"

Bahato se obraćala Maksimu kao da je imao lošu namijeru s prethodnim riječima. Linda je takva, prosto nemoguća.. ali možda sve krene na bolje kada se porodi.

"Ništa jer znam da ga nikada nećeš preboliti."

"Zbog je*enog zvona si se naljutio, kao da sam ja kriva što je pozvonila u tom trenutku!"

Povišenim tonom mu se obraća. Maksim nije imao lošu namjeru, sigurna sam u to.

"Možda je bolje što se nismo poljubili."

Linda se ponaša kao da nisam prisutna, kao da su sami njih dvoje dok Maksim guta knegle i pokušava ostati smiren. Pažljivo bira riječi s kojima će joj se obratiti, ali ona nije takva.

"Jer ja još uvijek pripadam njemu. Ne znam ni hoću li nekada prestati. Osjećam se njegovom!"

Dokaz da ne bira riječi jer su ove zaparale moje uši, a da o Maksimovima i ne razgovaramo. Na trenutke sam ga uhvatila zatvorenih očiju što mi je samo pokazalo da će prešutjeti na ovo sve.

"I želim da ostane ovako, davno sam ti rekla ako ne možeš biti prijatelj sa mnom, vrata su ti otvorena da izađeš kroz njih."

"Dobro je, Linda."

Prekinem je u izlaganju nepotrebnih riječi jer vidim da Maksim neće ništa da kaže.

"Ne možeš biti sebična i konstantno povrijeđivati ljude kojima je stalo do tebe."

Svađati se ne želim, ali ne mogu dozvoliti da zbog svoje nepromišljenosti, situacija s nama ode u pogrešnom pravcu. Možda sam loša prema Teodoru, možda se ponašam kako nije zaslužio, ali ne želim takva biti prema svima.

"Aah.."

Uzdah siđe s njezinih usana, a rukama se uhvati za stomak te glasno poviče.

"Boli me!"