Nova šansa - |Završena| #2

1. dio

■LINDA POV■

Naglo otvorim oči kada čujem zvuk alarma na telefonu. Dlanovima obuhvatim lice te udahnem duboko.

Još jedan košmar!

Još jedna potisnuta želja za njim.

Čak bih voljela i da se svađamo, ali da je pored mene.. i bebe.

Ali on je pored druge žene i njihovog djeteta.

Nemam ništa protiv njihove curice.. ali i ona je mogla biti naša.

Ne pitajte me kako znam da je žensko.

Dosta maštanja! Vrijeme je da prihvatiš činjenice onakvima kakve jesu, a ne da smišljaš scenarije u glavi koji se nikada neće dogoditi.

Izabrao je nju, a ne tebe Linda i to ti treba biti dovoljan znak da si u toj vezi samo ti voljela.. iskreno i bez lažne nade.

Pomazim već ogroman stomak i ustanem iz kreveta, odmah sklonivši crvene paravane s prozora kako bi nam svjetlost ušla u sobu. Možda uđe i u misli pa ga potisnem tamo gdje treba biti, u zaboravu. Odmahnem glavom negativno, prekoravajući sama sebe. Pred drugima ne smijem ni da ga spomenem jer odmah kritike dospijevaju na moj račun.

Sofija je ljuta na njega i dan danas kao i prvog dana, bez obzira što je Teodorov najbolji drug. Ona ga ne želi ni vidjeti ni čuti.

Ali ja bih željela no nemam priliku, a i da je dobijem, sigurna sam da bi moja najbolja drugarica uradila sve kako te prilike ne bi bilo. Možda je tako i najbolje.

Ponaša se zaštitnički prema nama dvoje. Sada je ona ta koja nas čuva, a to je trebao biti Bartol.

Još jedan dubok uzdah izađe iz pluća kroz zube pa me natjera da se požurim. Zakasniti ću na posao ako ostanem s mislima negdje daleko, gdje odavno ne pripadam. Jesam li nekada pripadala?

Odjeća je već čekala na mene, okačena na vješalici u ormaru. Jedino dobro u žurbi jeste kada spremiš noć prije sve što ti je potrebno pa prije posla samo navučeš na sebe. Već mi je skoro pa sva odjeća koju sam imala postala tijesna.

Dječak je sve veći i teži iz dana u dan, u čemu mu pomažu obilni obroci. Nekada stvarno nisam u stanju da se kontrolišem i pojedem znatno više nego što bih trebala, ali onda se trudim da izbacim višak kalorija kroz vježbe ili šetnju. Zbog većeg unosa hrane mi često bude muka, ali onda naiđe jedan period u kojem nemam apetita ni za jednu krušnu mrvu.

Želim da sve prođe kako treba pa s obzirom na to, radim još nekoliko dana iako je Sofija zagovornik da sam već odavno trebala uzeti slobodne dane i odmarati kod kuće ili eventualno od kuće raditi, ali ne želim.

Osjećam se bolje dok sam u pokretu, manje mislim na stvari koje će se dogoditi, ali i na one koje su se već dogodile.

■ ■ ■

Koračala sam ka našoj kancelariji uz poneki pozdrav onih koji još uvijek nisu bili na svom radnom mjestu. Dobro je prošlo pa Sofija nije naišla umjesto mene jer sam sigurna da bi napravila probleme što već ne rade. Neki kažu da je gruba, ali ona samo vodi svoj posao onako kako treba. Red, rad i disciplina su ono što odlikuje uspješnu firmu.