Nova šansa - |Završena| #2

49. dio

■LINDA POV■

Čim sam uzela telefon i vidjela dobro poznat broj, srce mi je počelo preskakati. Ne trebam ga imati memorisanog da bih znala tko mi je poslao poruku.

"Nedostaješ mi, bebe."

Maksimov me ulazak u prostoriju natjera da ostavim telefon i natjeram sebe da zaboravim na napisani tekst.

"S kim si pričala?"

Sjedne pored mene, a ja uzmem refleksno telefon sa stola te mu se lažno nasmiješ. Nadam se da neće razumijeti da nije iskren osmijeh.

"Nisam ni s kim pričala. Gledala sam koliko je sati."

Naučila sam da lažem i dobro mi polazi za rukom, moram priznati. Otvorim usta kao da zijevam pa spustim dlan na usne.

"Samo mi se spava pa bih išla leći, ako se nećeš ljutiti."

"Naravno da se neću ljutiti. Odmori se i ja ću doći dok pospremim."

Ostavim kratak poljubac na njegovom obrazu pa ustanem i brzim koracima napustim njegovo prisustvo. Trebala sam mu pomoći da skloni stvari, ali nisam. Moram skloniti telefon od njega jer će se naljutiti ako vidi Bartolovu poruku.

Uđem u toalet i skliznem niz vrata. Otvorim poruku koju sam dobila prije nekoliko minuta i dozvolim suzama da poteku niz obraze, pri tom stavljajući ruku na usta, kako se ne bi čulo da plačem.

"Nemoj mi pisati."

Otkucam poruku koju pošaljem bez razmišljanja. Ne možemo se čuti. Nije u redu ni prema njegovoj ženi, a ni prema Maksimu.

"Bebe, ne mogu više živjeti bez vas."

K vragu, Bartole! K vragu.
Ne smiješ raditi ovo. Prsten me je podsjećao na to koliko ću se kajati ako nastavim razmijenjivati poruke s njim.. dok se srce radovalo svakoj sljedećoj.

"Želim da vas vidim."

Poruka za porukom je stizala, a bitke se vodila između srca i razuma. Srce ga je željelo, nadalo se ovom danu i sada kada je napokon doživjelo, osjeća se ispunjenim. Razum me podsjeća kako nije ni u jednom trenutku nije bio sa mnom, kada mi je to istinski trebalo. Ostavio me je trudnu i oženio drugu djevojku.

"Neka si proklet."

Pošaljem, a onda ustanem s poda i umijem se te otiđem u sobu. Nisam gledala telefon, sve dok nisam poljubila Luku za noć i ušuškala ga te legla u krevet.

"Proklet sam od onoga dana kada sam ostao bez tebe."

"Gdje ste? Gdje živite? Doći ću da vas vidim."

Dobila sam dvije poruke za kratko vrijeme, a druga poruka me je natjerala da pozovem razum i da nadvlada srce. Ne smijem se dovesti u nezgodnu situaciju. Bartol može doći na ovu adresu i šta ću onda uraditi? Šta će Maksim misliti o meni?

"Nemoj mi se više javljati. Ti i ja više nikada nećemo biti mi, niti možeš biti prisutan u bebinom životu."

Pošaljem poruku i skupim hrabrosti da uđem u imenik te blokiram korisnika. Nisam ni trebala da mu odgovaram na poruke. Zašto sam to uradila? Zato što ga još uvijek želim, potajno, ali i to se računa.

Ostavim telefon na noćni ormarić kada čujem da se vrata tiho otvaraju. Maksim dolazi. Sklopim oči kako ne bi primijetio da spavam. Čujem kako ljubi Luku i tiho mu se obraća.

"Mirnu noć ti želim, anđele mali."

Njegovu dobrotu nikada neću zaboraviti. Previše toga je uradio za nas da bih mogla uraditi nešto što će ga povrijediti. Prsten na ruci se nalazi samo zbog toga.

"Ljubavi.."

Omota ruke oko mene, ali ostanem mirna. Ne želim da primijeti kako nisam još uvijek zaspala, a rekla sam da mi se spava i da je to razlog zbog kojeg ću leći. Njegove usne dodirnu kožu mog obraza.

"Lijepo mi spavaj."

Šta bih sve dala na svijetu da sam u ovom trenutku ovaj trenutak doživjela od.. ne! Meni doista treba psiholog kojeg mi je Sofija nudila prije nego što se Luka rodio. Večerašnja noć će biti zadnja noć u kojoj sam pomislila na Bartola jer ne mogu spavati pored jednog dečka, a misliti na drugog.

Nije u redu prema Maksimu. On ne zaslužuje da bude povrijeđen! Jesam li ja zaslužila da budem povrijeđena pa me je zbog toga Bartol osakatio da ne mogu voljeti ni u drugom životu?

Maksimove ruke su me držale oko struka dok me je grlio i predao se snu. Kakvo mišljenje bi imao o meni da zna šta mi je u mislima ovaj trenutak? On mirno spava pored mene, siguran da mu neće ništa uraditi, a ja.. ne zaslužujem da budem sretna jer ne znam čuvati dečka poput Maksima..

Trebala bih spavati dok i Luka spava jer kada se probudi, zaslužuje raspoloženu mamu, a ne osobu koja će biti nervozna jer razmišlja o njegovom ocu.. kojeg nije bilo briga šta će biti s njegovim sinom.