Nova šansa - |Završena| #2

28. dio

■TEODOR POV■

Odlučila je staviti tačku na nas dvoje, a tko sam ja da tačku pretvaram u zarez, nakon toga što mi je rekla kako želi drugog dečka. Nisam joj dovoljan, a pitanje je.. jesam li joj nekada bio? Šta se desilo s nama, kada je dobila slobodu da joj se svidi drugi dečko? U čemu sam pogriješio?

Jesam li pogriješio što sam je zavolio, toliko da nisam mogao zamisliti život bez nje.. ili sam pogriješio što sam joj dozvolio da ima slobodu, nisam htio da je ograničavam..? Možda sam zbog toga ostao bez nje.

Život mora ići dalje, a i ja zajedno s njim jer ne mogu stati. Ako sam nastavio koračati kada sam sahranio djevojku, moram skupiti snage i za nove korake poslije Sofije.

Bartol me već čeka u obližnjem kafiću s Martom u kolicima, dok je pomijera nekoliko centimetara gore pa dole. Nikada ga ne bih mogao zamisliti u ovoj situaciji, ali pristao je svojevoljno na to. Maštali smo o obiteljima, gdje ćemo zajedno sa suprugama odgajati djecu, a sada smo došli do toga da je oženjen sa ženom koju jedva može da gleda te s njom ima usvojeno dijete, a sa ženom koju voli ima sopstveno dijete koje još uvijek nije ni upoznao.

Moj život se ne može ni porediti s košmarima koje Bartol ima. Život mu se promijenio iz korijena, onog dana kada je pristao oženiti ženu koju nije trebao. Nitko ga nije mogao spriječiti pa čak ni ljubav prema Lindi.

"Kasniš."

Nisam mu ni rekao da sam prekinuo sa Sofijom ili je ona prekinula sa mnom? Nije ni bitno, samo znam da nismo zajedno. Sjednem na stolicu preko puta njegove, tako da sam s druge strane kolica.

Uzmem Martu za ručicu pa je prinesem usnama i ostavim sitan poljubac. Vezao sam se i ja za ovo dijete. Slagati ću ako kažem da mi nije pomogla u tome da se razvije sve veća želja za djecom.

"Imam ti nešto ispričati."

"I ja tebi."

Odgovori mi skoro pa identičnom rečenicom. Šta mi ima za pričati? Podignem obrvu i poručim kavu te kada konobar ode, prekrstim ruke i odlučim ga saslušati, ali on samo odmahne glavom.

"Slušam te."

Ipak je red na mene. Progutam kneglu koja mi se stvorila u grlu pri samoj pomisli na temu o kojoj trebam govoriti.. ali pomoći ću sebi te ću čitavu priču sažeti u dvije riječi.

"Prekinuli smo."

Zjenice mu se prošire, a donja usna blago razmakne od gornje dok je na trenutke ostao nepomičan.

"Zbog mene i Linde?"

Odmahnem glavom. Mislila je prebaciti krivicu na Bartola, ali onda se ipak odlučila za istinu i rekla o čemu se radi.

"Našla je nekoga drugog."

Sada mi se približi, tako da spusti ruke na stol, ali ostani u istom položaju bez obzira na konobara koji je spuštao kavu na stol i mislim da je imao misli kako nismo normalni.

"Pored tebe je našla drugog?"

Klimnem glavom i odlučim da je dosta o nama, nije tema o kojoj mogu ravnodušno govoriti. Trebati će vremena da postane, ali postati će. Ne želim tugu, a ni patnju u životu. Najbolje je biti sam jer tada znaš da te neće nitko izdati ni razočarati. Nemaš razloga da strahuješ od toga hoće li upoznati nekoga drugog i otići njemu..

"Šta je s tobom?"

Postavim mu pitanje, nakon što se nagne na fotelju i zagleda u Martu.

"Bartol..?"

Dobijem njegovu pažnju s pogledom, ali i riječima koje me nisu pretjerano ni iznenadile jer sam znao da će doći do ovoga. Kasnije ili prije.

"Odlučio sam otići na Lindina vrata i upoznati svog sina."

Gledam u njega dok mi se tmurni oblaci nadvijaju nad glavom, ali i u njoj. Šta će se desiti nakon toga? Hoće li Dijana praviti probleme Lindi ako sazna gdje je Bartol bio?

Nisam dobar s Lindom kao što sam bio prije, ali ne želim da ima probleme jer kroz život samo njih i ima. Dosta je! Mora biti dobra, zajedno sa svoj.. njihovim sinom. Tom dječaku sam trebao biti kum, tog dječaka sam trebao da volim kao da je moj, ali ga nisam ni upoznao.

Hoću li dobiti priliku da ga upoznam? S druge strane, šta će biti ako Bartol ode kod Linde, a vrata mu otvori onaj.. ako se dobro sjećam imena onda je to Maksim ili griješim. Ne znam. Nije bitno kako se zove, ali će biti bitna reakcija koja će se ostvariti između njih dvojice. Siguran sam da neće biti nimalo prijatna jer Bartol u određenim situacijama ne zna za kontrolu.

Trebam li ići s njim i pokušati da pripremiti na sve ili da ga pustim samog? Misli su me okupirale toliko da mu nisam ni poklonio gram pažnje jer ono što će se desiti, zahtjeva mnogo više pripremljenosti nego što on misli.

"Kada ćeš ići?"

"Otišao bih sutra. Hoćeš li imati vremena da mi pričuvaš Martu?"

Pogleda u nju koja je spokojno spavala u kolicima, ne znajući koliko je život okrutan, a tek okolina koja je okružuje. Nadam se da neće imati probleme koje smo mi imali, da će biti mnogo sretnija i ispunjenija od nas. Truditi ćemo se da tako bude.

"Naravno. Ponovo ćemo piti pivo i igrati igrice."

Nasmije se poslije mojih riječi, ali tako je bilo prošli put kada sam je čuo jer morao je riješiti papire u firmi, a Dijana je išla.. ne znam tačno kod koga da se uljepša. Šteta što joj nitko ne može uljepšati dušu, koja je tamnija od najtamnije noći.

"Žensko je, brate. Ne priliči da pije pivo."

"Naučiti će nju stric da je pivo zdravo."

"Brate.."

Osmijehnem se kratko pa odgovorim.

"Spavala je, a ja sam igrao igrice i pio pivo. Nije ga ni vidjela."