Nova šansa - |Završena| #2

65. dio

■SOFIJA POV■

Nikada nisam dozvolila momku da mi određuje šta ću raditi u životu, a šta neću, ali s Teodorom je druga stvar. Njemu ne mogu da kažem neću iako sam to prije često radila. Kada sam ga izgubila ili bolje da kažem, kada sam ga otjerala od sebe zbog drugog dečka.. shvatila sam koliko vrijedi, a i kolika je moja vrijednost kada sam pored njega.

Teodor me nije ni pokušao povesti na loš put pa sam zbog njega sjedila satima kod kuće nakon što smo se pomirili. Razmišljala sam o mom ponašanju prema Lindi i Bartolu. Pokajala sam se za sve što sam im uradila jer sam pretjerala, ali nikome od njih dvoje to nisam priznala, čak ni Teodoru.

Bartol je oženio drugu zbog oca, a ja sam zbog svoje ludosti izabrala drugog dečka i ostavila Teodora, isto što je uradio Bartol Lindi. Kako sam imala hrabrosti da osuđujem dečka koji je uradio identično što i ja.. samo je možda njegov argument bio znatno jači naspram moga jer ga nisam ni imala. On je želio pomoći ocu, ali se završilo kobno.

Nikada ga neću opravdati niti imati isto mišljenje prema njemu jer je povrijedio moju najbolju drugaricu. Ona zbog njega nije mogla da jede ni da pije, nije mogla da živi. Preživljavala je.. ali to mi nije dalo za pravo da spriječim svaki njegov pokušaj koji je bio usmijeren ka njoj. Znala sam da želi razgovarati s njim, ali joj nisam dozvolila.

Tko sam je*eno ja da spriječim svoju najbolju drugaricu da razgovara s kim ona želi? Bila sam slijepa i trebao mi je netko da shvatim šta ustvari radim. Maksim je dobar prema njoj i Luki, nemam ništa loše da kažem o njemu, ali.. sada je kasno razgovarati o učinjenim stvarima. Nadam se da joj ništa neće faliti s Maksimom jer ta veza možda najviše postoji zbog mene.

"Sofija?"

Kada čujem muški glas, podignem pogled ka njemu i na trenutke zatvorim oči, a onda ih ponovno otvorim te vidim istu osobu kao i prije par trenutaka.

"Teo..?"

Ustanem i zagrlim ga. Trebao je doći, ali kako nisam čula da je ušao u stan. Zagrljaj mi je uzvratio, u malo jačem intenzitetu, znao je kakve zagrljaje volim pa mi je takve i poklanjao.

"Zvonio sam minimalno pet puta, a onda sam pokušao ući i uspio sam."

Slegnem ramenima.

"Nisam čula, izvini."

Uhvati mi obraze rukama pa nam spoji poglede. Ostala sam u istom mjestu, nisam se ni pokušala oduprijeti.

"Jesi li dobro, Sofija?"

Klimnem potvrdno, a onda dozvolim suzama da mi poteku niz obraze. Nisam mogla izdržati. Dozvolila sam bolovima da izađu iz mene kroz suze i poneki jecaj. Nježno mi je prstima prelazio dužinom kose, ostavljajući sitne poljupce u mojoj kosi.

"Šta je bilo, princezo?"

Podigne mi glavu visoko tako da smo se gledali. Zašto da se sakrivam i krijem od momka s kojim želim provesti život?

"Mislim da sam pogriješila."

Njegovi dlanovi su grijali moje mokro lice i ulijevali mi podršku.. ili nadu, da možda pogrešno mislim.

"U čemu?"

"Lindi i Bartolu."

"Ššš."

Sada mi je prstima prelazio preko usana, smirivao me.

"Desilo se što se desilo. Ne možemo prošlost izmijeniti, ali za budućnost si mi obećala da se nećeš miješati.."

Udahnem nekoliko puta duboko, pokušavajući se smiriti, a onda izbrišem obraze dlanovima i zagrlim ga, jače nego maloprije. Moja mirna luka, moje sklonište od svega lošeg što sam i što me okružuje.

"Ako je suđeno da se spoje, spojiti će se. Isto kao što smo i nas dvoje."

Spustim usne na njegove i krenem uzimati ono što mi je najviše nedostajalo. Njegove slasne usne i dodiri. Uzvraćao mi je istim intenzitetom, dovodeći i jezik u igru.. a onda mi se začuo telefon pa sam se morala odmaketi i prekinuti što sam dugo čekala.

"Linda."

Pogledam u njega, na što samo klimne glavom i oblikuje usne.

"Javi se."

Učinim što mi je rekao te prislonim telefon na uho.

"Molim?"

Željela sam zvučiti što blaže jer posljednje viđenje nije prošlo najbolje.

"Znam da si ljuta na mene, Sofija, ali nadam se da nisi na Luku."

"Nisam ljuta, pogotovo ne na njega."

Luku volim kao da je moje dijete i ljubav prema njemu se ne može porediti ni s jednom drugom ljubavi.

"Možeš li ga pričuvati sutra? Idemo na putovanje nas troje pa moram otići kupiti neke stvari, a da Maksim ode u firmu ako imaš vremena..?"

Osmijehnem se široko.

"Jedva čekam da ga vidim."

"Neće ti smetati?"

"On mi nikada ne može smetati."